 Prije možda kojih 3 mjeseca, nakon neuspjelog nagovaranja ostalih ukućana za udomljavanjem nekog tužnog peseka iz šinteraja, kupila sam dva hrčka (roborovski). Svjesna sam bila šta će se dogodit pošto su mališi bili različitog spola (Boris i Zoja - madr raša), te me iznenadne goluždrave pojave u kavezu nisu nimalo šokirale, dapače. No onda su počele more. Zoja je pod postporođajnim hormonima izgrizla novopečenog tatu, te san za njega morala improvizirat novi kavez. Da je razvod bio definitivan, dokazala je u nekoliko navrata, kada sam poput nekog bračnog savjetnika stavljala ih zajedno na neutralan teren, da ponovno nađu zajednički jezik, no sve je bilo uzalud. Boris bi uglavnom izvukao deblji kraj pokušavajući se malim nožicama obranit od nasrtaja Zojinih zubi :(
Malci su ostali kod mame, rastući neviđenom brzinom. U tjedan dana dobili su dlaku, a za još jedan tjedan progledali su i prohodali. Kavez je postao jedna vrlo živahna i ponekad vrlo glasna komuna - najdraže im se bilo izvalit na bok i nožicama razbacivat piljevinu jedan na drugog (slatkiši moji mali), a po noći bi se uglavnom čuo zvuk hrskanja sjemenki jer oni su, kako kažu, prvenstveno noćne beštijice.
Napunili su mjesec i još koji dan, i bebe više nisu bebe, već čopor ludih teenagera kojima je kavez postao pretijesan i traže nove domove. Dakle imam par mekanih pahuljastih "loptica" na poklon - netko možda želi hrčka? Ili dva? :))
Zoja i Boris i dobra stara vrimena ljubovanja
stigla je roda :)
konzumiranje vode s mog prsta
prvi zalogaji krute hrane...
...koju su krali mami
ovdi me podsjeća na malo prase :)))
ovo su malo narasli
pa još malo
puna šaka adolescencije :)
i na kraju malo življe ;)
|
