Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam autorica ovog svijeta..Jedna osamljena, spisateljska duša koja je na svoja leđa prihvatila zadatak kreiranja, stvaranja..Odustala sam od stvarnog svijeta ne našavši u njemu ono potrebno što bi upotpunilo moj život. Umjesto onog materijalnog svijeta u kojem se svi zajedno nalazimo jedan dio dana, ja sam odlučila stvoriti ovaj svijet. Svoju vlastitu zemlju, iluziju neba i snove, sve satkano u samo jednom nepobitnom objektu mojeg stvaralaštva.. U objektu moje riječi.. Svojim riječima ću vam pokazati kakav je moj svijet, a vi odlučite želite li vjerovati u njega ili biti samo obični ljudi vezani za tlo pod svojim nogama..Ako ste još uvijek tu i želite zakoračiti u zemlju u kojoj ništa nije nemoguće onda ću vam predstaviti sebe i ovo predivno mjesto.. Mjesto u kojem sam pronašla utjehu kada me teret stvarnog svijeta uništio..
Ja sam sjena.. Djevojka slomljena tijela, ali vrlo živog duha.. Koliko sam upoznata u svoj kratki život na ovoj planeti znam da moje srce nije sposobno osjetiti neku ogromnu ljubav.. Ja sam samo u potrazi, u potrazi za smislom svoga življenja.. Ne znam tko sam, nitko to ne zna.. Sama sam i izgubljena, prepuštena na milost i nemilost drugim ljudima. Znam da unatoč svemu što mi se dogodilo i svoj boli koju sam pohranila u svoje mlado srce, želim vjerovati i mislim da vjerujem u čaroliju.. Moj um je još uvijek sposoban oblikovati poneku lijepu riječ za svakoga, a ono jedino što moj život čini podnošljivim i vrijednim življenja je mašta.. Jedini fragment moga postojanja koji je još uvijek ostao cjelovit i netaknut u kutu mene, dobro skriven od sveg zla i boli koji haraju mojim tijelom.. Upravo je ta mašta razlog postojanja ovog bloga.. Želim vam pokazati koliko daleko moj um može otići i uvjeriti i vas da čarolija ipak postoji..
"Neko sa svojim bolom ide,
ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi."
SKRIVENI BOL- D.C.
I will never let you fall I'll stand up with you forever I'll be with you throw it all Even if you say me That you don't need me any more... I will be your eyes in dark... When angels from heaven will sleep I will be awake... I will never leave you alone... I will never turn my back on you... Forever your Forever broken guardian angel...
"The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark"
Instead of searching the universe to believe. Believe in your self then search new meanings of the belief in the universe
Sada je došao kraj...
Svi mi živimo... Svi mi umiremo...
Poanta života... Ali kako? Ali zašto...
Svi smo mi izgubljeni... U tami pronađeni...
U životu... Bez svjetlosti...
Ne razumijemo... Ali znamo...
Svi je poznajemo... Ali ne znamo primijeniti...
Ona bi nam samo pomogla... Ali mi tu pomoć ne želimo...
Sve je kratko...
Vremena je malo...
Moramo je primijeniti dok nismo izbrisani...
Sa svjetla dana...
Moramo primijeniti...
Veliku Tajnu Života...
- Koliko god da me poznaješ, vjeruj, to je samo detalj, izgubljen među zvijezdama .
Tek trenutak - i jave i sna.. u beskraju vječnosti.
- Toliko snova čeka da ih ostvarim :)
Život je prilika - iskusi ju.
Život je ljepota - divi joj se.
Život je san - učini ga stvarnim.
Život je izazov - suoči se s njim.
Život je zadatak - izvršavaj ga.
Život je igra - igraj se.
Život je dragocjen - njeguj ga.
Život je bogatstvo - čuvaj ga.
Život je ljubav - uživaj ju.
Život je tajna - pronikni ju.
Život je obećanje - ispuni ga.
Život je tuga - nadiđi ju.
Život je himna - pjevaj ju.
Život je borba - prihvati ju.
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura - usudi se.
Život je sreća - zasluži ju.
Život je život - brani ga.
Photograph is a picture painted by the sun without instruction in art.
Zašto se sve to dešava, da l' čovjek išta rješava
il smo samo tu zbog ravnoteže među zvijezdama?
Hey, how come you never smile?
- Well, they say you're never fully dressed without a smile.
Maybe I just love being naked.
Can't you see that I got lost in your eyes Can't you see that I got trapped in your heart
Od danas ću svaki dodir čuvati za tebe,
svaki poljubac za tvoje usne i
svaki san da budem s tobom i kad to ne mogu.
The last enemy that shall be destroyed is death.
♥ svjedocanstva jesu ta, bezbroj nasih koraka ♥
I wrote a letter in my mind, but the words were so unkind, about a man I can't remember. (...) What a shame we never listen... And all that went away was the price we pay.
"Sve ono što možete učiniti, ili što sanjate da možete, počnite činiti. Hrabrost u sebi nosi genija, moć i čaroliju." -Goethe
I hope you never fear those mountains in the distance.
Never settle for the path of least resistance!
Promise me that you'll give faith a fighting chance...
And when you get the choice to sit it out or dance -I hope you dance
imam sedam milja duge korake, lake kao oblake...
.... ako tražiš nekoga, nekoga za plakanje onda ja sam rame za tebe...
Zašto volim čitati knjige?
Ponekad me stisnu sa svih strana
Ma ne ponekad, gotovo svakog dana
I ako samo ulovim trenutak bijega sa
t-dva samo za mene i njega moj
novi roman i ja pobjeći ćemo daleko
oploviti mora ili čak preplivati preko
nestati kroz vrijeme ili spasiti dan
riješiti ubojstvo ili ispuniti san
zaneseno plesati dok muzika svira
tko zna, možda se čak zaljubiti u vampira
i dok sam skrivena između njegovih stranica živim ...
Više u svijetu u kojem nema granica svaki novi roman je umjetnik bez kista
I nakon čitanja kao da više nikad nisam ista on u meni slika san,
a ja biram kad ću se probuditi i kad poželim mogu njegov svijet ponovo posuditi.
(Kosjenka Capuder, čitateljica odabrana na natjecanju "Knjige za ljeto")
Kad suze govore,istina razvaljuje i svaka riječ me obori s nogu..
I could really use a wish right now
Dear angel of mine, where do I start to express how I feel?
°°još ne znaš što sve žena
može kad joj se
podvučeš ispod zle kože °°
cause you make me smile. (:
Svi se ljudi smiješe na istom jeziku..
Your batteries low, did you crash again?
Ko još pjeva svome srcu na umoru kao slavuj svom životu u zatvoru ?
Mnogi ljudi žele pokazati dosljednost tvrdeći da svoje mišljenje ne mjenjaju.
A to naime, samo pokazuje da nisu ništa naučili od dana kada je njihovo mišljenje formirano.
Kao da sam Bog pa ne znam gdje su mi granice
Savršeno mi dobro stoji kaput samoće dok te netko ne spomene..
Zašto stranci nose tvoj broj cipela i mirišu na tebe??
Od kud ovoliko jeftine tuge u meni danas ..
Shadow is all araund us,and every step you make is your own mistake
Ja počinjem od kraja jer početka dosta je..
Kad ne bi bilo žena, dijamant bi bio običan kamen.
The Trick is to keep Breathing. I do. Breathe.
Dotakni nebo i reci mi koje je boje.
Melodija tišine njegova je bol.
Oh I wish I wish I wish I was born a man
So I could learn how to stand up for myself
Život se ne mjeri brojem udaha koje napravimo, već trenucima koji nam oduzmu dah!
Ti glup,a ja bezobrazna!
Nasmiješi se! Zapleši! Učini pokret rukom, nogom, usnama, tijelom... Zaplješći dlanovima i zamahni kosom preko lica, zavrti se u krug, dopusti snovima da zavladaju javom. Budi sretna, pronađi razlog da ta sreća potraje. Ustraj i budi ponosna. Jer ti si jaka već samim time što si ŽENA!
Infarkt, ma kakav da je, od srca je.
Život je ugašen. Bravo vatrogasci!
Svi su bili na mojoj strani; zato se čamac i prevrnuo.
Četiri se stvari ne mogu vratiti: izgovorena riječ, izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika
Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje sa ljubav ?
| 08 - three days gr... |
Velik Kao Dijete
Znas li sto cu ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu svijete ?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja cu postati dijete.
Najljepse je kad odrastes,
a ostanes djecji stvor,
pa svi misle da si velik
zato sto si profesor.
Sto si doktor od imena,
strucnjak za rakete-
a ne znaju da si velik
zato sto si dijete.
Mozes biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja cu ostat' dijete.
Zvijezde su najrasprostranjenija tijela u svemiru. Građene od plinova. Nalik Suncu. Ima ih više nego ih možemo izbrojati. Udaljenosti među njima su ogromne. Mjere se u svjetlosnim godinama…
Milijarde godina, i godina, i godina, i godina…
Sjedila sam u izlizanoj staroj klupi dok je glas profesora mrmorio u pozadini moga uma. Pogled mi ležaše prikovan za nagnuti prozor u dnu učionice. Činilo se da nitko ne zamjećuje da se nakrivio i samo što ne padne na koga. Kiša je rominjala po prljavom staklu koje nitko godinama nije očistio kako spada. Čuo se zvuk vjetra kako para hladan zrak kroz kabinet povijesti i geografije. Ponovno nitko nije ništa zamijetio. Nisam se upitala zašto je to tako. Bilo je tako i gotovo. Nisam se opterećivala tako sitnim glupostima. Odavno sam shvatila da mi razmišljanje o svemu i svačemu ni najmanje ne koristi. Štoviše, bilo je sasvim beskorisno. Osjetim kako mi postaje zlo. Profesor se nije protivio mojem izlasku na zrak. Potajno mu je, znam, bilo pomalo i drago što odlazim. Ni tu nije bilo pomoći. Iz nekog, meni neobjašnjivog razloga ljudi bi odahnuli kada sam se udaljavala, kao da ih moja prisutnost samo uznemiruje, stoga im se nisam ni nastojala previše približiti. Hodnikom je zavijao vjetar lamatajući zavjesama o okna otvorenih prozora. Bilo je tako pusto, tako samotno. Bilo je baš onako kako sam voljela. Prazno. I bezopasno.
Ni od kuda nije virila neka prozirna tvar koja bi uzdrmala moj mir. Ljudi su bili tako žalosno nemirna bića. Kuda god bi pošli sa sobom bi nosili svoj nemir, svoj strah.
Mučnina se pogoršavala. Sjetih se da danas još ništa nisam pojela. Hranjenje je bila samo isprazna potreba. Nešto nužno i ujedno i odbojno.
Vjetar je jače zapuhao i zapleo mi se u kosu. Usne zadrhtaše u času kada osjetih oštru bol kako mi para prsa. U sljedećem trenutku sve je postalo crno, a tlo pod nogama nekuda je odletjelo.
Nisam se protivila tami koja me okružila. Prepustila sam joj se u potpunosti. I ne znam koliko dugo sam tako lebdjela prazninom, ali činilo se beskrajno dugo. A onda se začuo glas…
-Vrijeme smrti: 16:03. Uzrok: embolija pluća, krvni ugrušak u glavnoj arteriji…- glas je izblijedio i ostavio me samu. „Jesam li to ja umrla? Zašto me ova tama nikamo ne vodi? Što će se sada dogoditi?“
Komentari (28) On/Off
Znate, nekada sam mislila da je tako ružno nositi masku. Da su svi ludi jer ih nose i da ne znaju uživati u stvarnosti.
A onda sam shvatila kako stvarnost može biti ružna. Kako se stvari mogu preokrenuti i postati gore nego ste to i mogli
zamisliti. Danas sam i ja jedna od onih koji nose maske. Takva sam, ne mogu se promijeniti. Mogu reći samo još jednu stvar. S vremenom postane lakše. Kada vam nošenje maske postane svakodnevica, hoću reći. Naučite uživati u tim jednostvanim i primitivnim načinima smirivanja vlastitog srca i emocija. Svijet postane nešto više od samo crno-bijelog
filma. On dobije i neku primjesu sive... Nije li to uzbudljivo... 
Steal the night
Kill the lights
Feel it under your skin
Time is right
Keep it tight
Cos it's pulling you in
Wrap it up
Can't stop cos it feels like a overdose
Zadnjih dana imam osjećaj da nešto nedostaje u mom životu. Pitam se što je to...
Ponekad mi to ne da spavati, ali opet... Znate onaj osjećaj, ma sigurno ga znate, već sam vam ga jednom spominjala. Tamo negdje u početku skroz. Osjećaj kada vas hladan zrak počne gušiti i pritiskati vam pluća, a vi želite udahnuti duboko, želite disati, no nešto kao da sprječava zrak da prodre do pluća i onda vas prsa zabole. Osjetite cijepajuću, probadajuću bol. Ne? Da?
Teško je opisati ovu bol koja se kod mene javlja, ali to nešto otprilike slično. U jednom trenutku sve je u redu, smijem se, mirna sam, nema pritiska, a onda fleš. Kao da mi netko zabije iglu kroz srce i očekuje da ja nastvim normalno disati. Ne mogu... Počne me gušiti. Nije bilo tako često u počtku, ni tako bolno, ali u zadnje vrijeme se bol javlja učestalo i ne mogu nastaviti normalno nakon nje. Pojavi se panika, nemir i onda sve krene u krivom pravcu...
no more mystery
It is finally clear to me
You're the home my heart searched for so long
And it is you I have loved all along
Volim svoj zborić "Dionizije". Volim svoju FRAMU. Volim svoju mamu. I svoga tatu. Volim svoju Ivanicu. Volim svoje knjiške moljce, svoje "Orionce". Volim svoju školu (Iako mi ne da spavati noćima). Volim svoju naivnost. Ali ponekad zaista, zaista ne volim svoju profu iz hrvatskoga jer mi uvijek da tri iz zadaćnice, a najbolje ju napišem. 
Komentari (0) On/Off