...read my mind.... https://blog.dnevnik.hr/charisma1
srijeda, 31.01.2007.
Depresija... tuga... ljubav...
Ulovila me neka mala depresija...
Mislim da je kriv pms u kojem se trenutno nalazim...
Jedem kao mala svinjica... trpam u sebe sve što je jestivo, a mijenjam raspoloženja brzinom munje...
A niti ne pomaže to što njega nisam vidjela još od subote...
U zadnje vrijeme često znam slučajno susresti u novinama ili na netu, neki članak o depresiji. Često ga vidim i svašta čitam o tome. Zanimljivo je da toliko ljudi pati od te bolesti da je to nezamislivo. Nije niti čudno kad je svijet postao tako dosadan...
Tako dosadan, depresivan... Nevjerojatno je to...
Milijun puta kroz dan provuku mi se depresivne misli kroz glavu. Čitam blogove nekih nepoznatih ljudi i upoznajem svjetove oko sebe i poćinjem shvaćati koliko ljudi pate... Zbog ljubavi. Da, zbog ljubavi. Sve se na kraju svede na to. Ljubav je glavni krivac. Ne uvijek ljubav kakvu ja osjećam prema njemu, ponekad je to ljubav prema ocu, majki, bratu, sestri... prema prijatelju ili prema prijateljici... Uvijek taj neopisivi osjećaj...
Kako pomoći? Kako zaustaviti tu neopisivu bol koja je preuzela toliko života?
Kako spriječiti ili izliječiti depresiju?
Ne želim da svijet bude pun tužnih duša...
Pročitala sam jednom.
Tuga je tvoja reakcija na neki gubitak.
Ne slažem se s tim. Ne mora uvijek tuga biti samo to.
Stephen King
"Suze koje zacjeljuju iste su one suze što peku i bičuju."
Ivan Cankar
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol."
Heinrich Heine
"Samo nam srodna bol izmami suzu, i svako zapravo i plače zbog sebe."
Jovan Dučić
"U ljubavi ne stradaju samo ljudi koji su mehkog srca, nego, naprotiv, najviše stradaju baš oni koji umjesto srca nose svoju grubu sebičnost, svirepu želju da osvoje i potrebu da despotski zavladaju."
Pablo Neruda
"Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan."
William Blake
"Ljubav ne teži da zadovolji hir,
Sebičnost je nikad nije takla,
Smao drugom ona daje mir
I stvara nebo u očaju pakla."
utorak, 30.01.2007.
Za nas, oni su svejedno svjetski prvaci...
Jedan post jednostavno moram posvetiti nezamjenjivim, legendarnim i nezaboravljivim rukometašima...
Predstavit ću barem par igraća iz HRVATSKE RUKOMETNE REPREZENTACIJE...
Prvi, meni najdraži, nezamijenjivi i definitivno NAJBOLJI IGRAČ na svijetu - Ivano Balić...
Ivano Balić (1. travnja 1979.), hrvatski rukometaš, olimpijski pobjednik i svjetski prvak.
Prije rukometa dugo godina trenirao je košarku u tadašnjem klubu Jugoplastika i POP 84, današnjem KK Split,što je čito utjecalo na njegova neobična rješenja i imaginaciju u igri. Rukomet je počeo igrati u RK "Split". Prvak svijeta 2003. godine u Portugalu. Osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni. Drugi sa svjetskog prvenstva u Tunisu 2005, te dvostruki četvrti na Europskom prvenstvu (2004-Slovenija, 2006-Švicarska-).
Proglašen je najboljim igračem svijeta 2003. godine te najboljim rukometašem Hrvatske 2004,2006). godine. Nakon RK Metković, Ivano Balić član je RK Portland San Antonio. Na EU u Švicarskoj 2006. godine izabran je u najbolju sedmorku prvenstva i proglašen MVP - najboljim igračem prvenstva,što je četvrto veliko natjecanje zaredom na kojem je proglašen kao MVP (2004-Europsko prvenstvo - Slovenija; 2004-Olimpijske igre Atena; 2005-Svjetsko prvenstvo - Tunis; 2006-Europsko prvenstvo Švicarska)
Po općoj ocjeni Balić je trenutno (2007. godina) jedan od najboljih rukometaša na svijetu, ali i jedan od najboljih hrvatskih sportaša uopće svih vremena.
- još se sjećam tog pada, kao da je jučer bilo... plakala sam kao mala beba kad su ga Slovenci srušili.... :(
Blaženko Lacković...
Blaženko Lacković (Novi Marof, 25. prosinca 1980.), hrvatski rukometaš
Pozicija: lijevi vanjski
Visina: 195 cm
Težina: 92 kg
Klub: SG Flensburg-Handewitt (Njemačka)
Petar Metličić...
Petar Metličić (Split, 25. prosinca 1976), hrvatski rukometaš
Pozicija:desni vanjski
Visina: 194 cm
Težina: 94 kg
Klub: BM Ciudad Real
Igor Vori...
Igor Vori (Sesvete, 20. rujna 1980.), hrvatski rukometaš
Pozicija: kružni napadač
Visina: 202 cm
Težina: 92 kg
Klub: FC Barcelona-Cifec (en)
Mirza Džomba...
Mirza Džomba (Rijeka, 28. veljače 1977), hrvatski rukometaš, najbolje desno krilo na svijetu.
Pozicija : desno krilo
Visina: 191 cm
Težina: 86 kg
Klub: BM Ciudad Real
broj nastupa: 150
golovi: 587
I naravno, sve pohvale golmanima, ali nisam mogla naći slike...
Svaka čast dečki... za nas ste prvi, makar ste izgubili od Francuske i mislim da mi svi znamo da ste zaslužili više nego samo peto mjesto, koje ćete sigurno osvojiti... mi smo uvijek ponosni na vas...
A i kako je rekao Balić, nisu ni ljudi u žutom baš bili fer u današnjoj utakmici...
Sve vas pozdravljam,
V.
nedjelja, 28.01.2007.
Every you and every me....
Išla sam van da zapalim jednu cigaretu...
Otišla sam preko ceste do jedne stare zgrade u kojoj nikog nema... unutra su uredi, pa ljudi rade unutra samo kroz tjedan ujutro...
Sjela sam na stepenice, stavila mp3 player u uši i zapalila cigaretu...
Sjedeći tako vani, izvadila sam slušalice iz uha i ogledala se oko sebe...
Nikog nigdje... niti žive duše... samo snijeg i tišina...
Da, ta predivna TIŠINA... Tišina koja smiruje...
Sjedila sam i ostavila samo jednu slušalicu u uhu...
Tiho i lagano sam pjevušila i uživala u tišini, u snijegu, u muzici...
Zapalila sam još jednu cigaretu... nisam se mogla pomaknuti i nisam željela ući u kuću...
Tako smiren i spokojan osjećaj me obuzeo...
Tako lijep osjećaj...
Placebo - Every You Every Me
Sucker love is heaven sent.
You pucker up, our passion's spent.
My hearts a tart, your body's rent.
My body's broken, yours is bent.
Carve your name into my arm.
Instead of stressed, I lie here charmed.
Cuz there's nothing else to do,
Every me and every you.
Sucker love, a box I choose.
No other box I choose to use.
Another love I would abuse,
No circumstances could excuse.
In the shape of things to come.
Too much poison come undone.
Cuz there's nothing else to do,
Every me and every you.
Every me and every you,
Every Me...he
Sucker love is known to swing.
Prone to cling and waste these things.
Pucker up for heavens sake.
There's never been so much at stake.
I serve my head up on a plate.
It's only comfort, calling late.
Cuz there's nothing else to do,
Every me and every you.
Every me and every you,
Every Me...he
Every me and every you,
Every Me...he
Like the naked leads the blind.
I know I'm selfish, I'm unkind.
Sucker love I always find,
Someone to bruise and leave behind.
All alone in space and time.
There's nothing here but what here's mine.
Something borrowed, something blue.
Every me and every you.
Every me and every you,
Every Me...he
subota, 27.01.2007.
Evo mene...
Nisam se dugo javljala... znam... Nisam imala vremena...
U srijedu sam doživjela iznenađenje...
Veliko i lijepo iznenađenje...
Baš sam bila zaspala za školu... i bila sam sva iznervirana... izletila sam iz kuće sa nekim debilnim repom, sa crnim podočnjacima i zakasnila na bus. Morala sam čekati drugi 15min. Onako sva živčana, pustila sam si njegovu pjesmu u busu na mp3 playeru i baš razmišljala kako bi ga željela vidjeti... Već smo bili na stanici kod moje škole i kroz misli mi se vukao samo on... Kad ono, taman pogledam kroz prozor busa i vidim njega kako vani stoji (a ne idemo u istu školu, čak su nam škole i u različitim gradovima)... Šok.
Prvo sam popizdila jer sam izgledala ko neka kokoš, ali onda... Onda sam počela biti tako sretna jer je tu...
Odmah sam izletila van iz busa i do njega... Još uvijek sam se ljutila na njega zbog svega onoga, ali u sebi sam gorjela od sreće...
Začuđena upitala sam ga što tu radi... Rekao je da je zakasnio na bus pa da čeka drugi (a do busa je imao pola sata vremena... baš čudno što je već bio tamo tako rano... i to pred mojom školom). Pitao me dal mi se da čekati s njim do početka nastave da ne bude sam...
Na kraju smo frentali prva dva sata i otišli na kavu. Počastio me kavom ;). Pričali smo o svemu i svačemu... kao i uvijek... Ponekad čak pričamo u isto vrijeme, jer se bojimo da ne budemo imali vremena reći sve što želimo... I nikad niti nemamo dosta vremena reći sve jedan drugom... Da, i tako smo pričali... Nastojali izbjeći temu moje pjesme... kad mi je najednom on pokazao neku pjesmu koju je napisao dan prije. Lijepa pjesma. Govori o tome kako se izgubio jer je upoznao neizdržive i prenapučene svjetove... Da, hmmm... nešto za razmisliti.
Otpratila sam ga do busa. Lijepo smo se pozdravili. Dogovorili se da se uskoro moramo vidjeti jer mu nešto tebam donesti... i onda je otišao s busom.
Od onda se nismo čuli do jučer. Neizmjeno mi je nedostajao, ali nisam to željela pokazati.
Poslala sam mu jučer poruku da dođe na icq. Pitala sam ga dal mu se možda da ići s menom van danas... mislim, s menom i mojim društvom... već smo prije tako znali. Rekao je da je planirao biti doma kod sebe s najboljom frendicom (moja polusestrična, super cura) jer već dugo nisu pričali, ali da možda dođe s njom... danas će mi javiti. Nadam se da će ići s nama.
Zbunjena sam i dalje...
Bilo bi puno lakše kad bih znala o čemu razmišlja... što želi... bilo bi super!
I koliko god on meni nedostajao... ne želim mu se stalno javljati. Ne želim biti naporna. To dečke najviše odbija... i ja to znam. Zato ću se suzdržati. Moram.
U srijedu smo na kavi pričali o ljubavi... općenito o ljubavi... Sjećam se točno kad je rekao "Nitko ne može definirati ljubav... Svako ljubav doživljava na svoj način. Ja na svoj, ti na svoj... Svako je poseban na svoj način."
Jako mi se sviđala ta misao. Jako.
Nadam se da ćemo se vidjeti danas.
Nadam se.
Puno vam hvala na svim komentarima,
Vaša V.
utorak, 23.01.2007.
Feeling like shit...
Vidli smo se u subotu, kao što znate... i u nedjelju smo se čuli preko icq-a. Lijepo smo pričali. Jako lijepo. Poslao mi je pjesmu koju je on sam snimio... pjesmu koju je sam napisao. I rekao mi je da mu je bed slati tu pjesmu, ali da hoće da ju imam doma. Da misli da se ja sad osjećam onako kako se osjećao kad je to pisao. I super je pjesma... njegov glas... riječi pjesme... predivno!
(Ne smijem ju staviti na net, čak niti riječi pjesme, jer sam obećala da NIKOME ne budem pokazala)
Rekla sam mu da i ja pišem pjesme i nagovarao me da mu pošaljem, ali nisam željela. Rekla sam mu da su ionako sve pjesme koje sam u zadnje vrijeme napisala o njemu. I nisam mu u nedjelju ništa poslala. Nisam željela...
Našli smo se jučer, poslije nastave, i išli smo zajedno na kavu. Super smo pričali. Zadnja tema bila nam je poljubac. Rekao je da on poljubi curu samo ako to jako želi i ako mu to nešto znači. Ne prije. I rekao je da mu se bezveze ljubiti s curom stalno. On ljubi svoju curu samo kad osjeti da to želi... to mi se sviđa. U tome se slažem s njim.
I dogovorili smo se jučer da se opet navečer budemo našli na icq, jer mi je trebao nešto javiti.
I našli smo se. Malo smo pričali, a onda me opet počeo nagovarati da mu pošaljem pjesmu i nakon dugog nagovaranja, napokon sam mu pjesmu i poslala. Prvo nije vjerovao da je pjesma napisana o njemu. Kad sam mu rekla da je i da mu je to glupi komentar i da je to zadnji put da mu pokazujem svoje pjesme, napisao je da mu je neugodno i da ne može sad, te da nema komentara. Požalila sam što sam to napravila i osjećala sam se glupo. To sam mu i napisala. Odgovorio mi je da se ne skrivam sad, da mi je pjesma baš lijepa...
Citiram ono što sam napisala "to su moji osjećaji... osjećaji za koje niko ne zna i koje ne volim pokazivati, a tvoje "no coment" meni nije dosta... a i nevermind...nisam trebala to pokazivati...samo nemoj nikom pokazat to" Napisao je "jao kako sam sad ljuta"
Lijepo sam mu objasnila da nisam ljuta, da se drugačije osjećam, ali da sam mislila da će mu ta pjesma nešto značiti i da će imati bar nekakav komentar na tu pjesmu. Na što je napisao da mu je pjesma lijepa i da mu puno znači, ali da mu je teško odmah reći kaj misli... Dala sam mu vremena. Sat i pol. Neka pripremi komentar i da se onda opet nađemo, ali nije došao... nije se uopće pojavio... Njegov brat je bio na icq i rekao mi da on spava. A još mi je napisao kako će pripremiti mali esej o komentaru na moju pjesmu... i nije se pojavio!
Dugo sam pričala s njegovim bratom jučer... Dugo. Pasalo mi je njegovo društvo.
Danas ujutro sam išla s njim i s njegovim bratom u šk. S njihovim autom. To smo se bili dogovarali još jučer na icq. Nisam bila dobre volje... Bila sam jako ljuta. On se odmah na početku počeo zezati, izbjegavao je temu, ali meni vrag nije dao mira. Pitala sam ga dali je možda nešto jučer zabravio. Na to mi je odg da čovjek treba sna. Ljuta, rekla sam mu da je jako čudno što je on baš jučer tako jako trebao sna i bio umoran. Ali da nema veze. Šuteli smo cijelim putem dalje. Osim kad se on razgovarao s bratom, ili spustio nekakvu glupost.
Kad smo izašli iz auta, ja i frendica, on nas je pitao kud idemo, a ja sam samo odgovorila da idemo na kavu, da zahvaljujem na prijevozu i rekla sam bok. Bila sam jako ljuta i još jesam... makar sam sad više povrijeđena nego ljuta. Kad smo tako odlazile, a on je već bio malo dalje iza nas, okrenula sam se prema njemu, samo da ga još vidim. Vidjela sam da me gleda.
Frendica mi je rekla da si je u autu složio retrovizor tako da je cijelo vrijeme imao pogled na meni. I rekla je da je cijelo vrijeme gledao. Zašto? Ne kužim ga...
Kad sam stigla kući, vidjela sam da mi je iz škole još poslao na icq jednu stranicu... http://www.ferretstyle.com/cultclassic/
I boli me sad... povrijeđena sam... i zbunjena. I ne znam što bi sama sa sobom.
Samo jedva čekam da ovaj tjedan završi... jedva čekam da danas završi...
Jedva čekam...
Osjećam se grozno... grozno...
nedjelja, 21.01.2007.
Zar ja volim?
Plačem...
Na icq se dopisujem s njim... i dopušta mi da ga tako jako upoznam... Tako jako... u dušu...
I plačem... ali on to ne zna... Plačem jer mi on dopušta da ga upoznajem...
Isuse, ja njega volim... ja volim! Opet volim, a mislila sam da to neće biti moguće!
I volim... i opet ću ostati sama i povrijeđena...
Plačem kao malo dijete... od sreće i od tuge i od toliko osjećaja... On meni govori o sebi, o svojim osjećajima...
On meni otkriva svoju dušu...
I boli me... i sretna sam...
Ajoj. Zašto plačem?
On...
Jučer sam ga vidjela... Bila sam na tom jednom koncertu (neki lokalni bendovi su svirali) i on je bio tamo. Nismo se niti dogovorili da se budemo vidjeli, nego smo se jednostavno tamo sreli.
Frendica i ja smo si kupile cugu i išle smo tamo u jednu prostoriju kod wc-a cugat. Poslala sam mu sms da dođe do nas. I došao je. I to odmah. :)) Cugal je tamo s nama, zezali smo se. Bilo mi je baš zakon. Slikali smo se skupa... hehe... Već mi je slika na podlogi! :)
On je išel u Zg s bratom još prije ponoći jer su nekej tam trebal obaviti i tak, ali smo se dogovorili za kavu... sutra! Jedva čekam!
Jučer... kad sam ušla u tu dvorani di je bio koncert... Obuzeo me neki neobičan osjećaj. Znala sam da on bude tamo jer mi je frend rekao...i znala sam da ću ga vidjeti...ali kao da sam se bojala da on mene vidi! Ne znam kako bi to opisala, ali kao da sam se bojala da će on mene prije vidjeti nego ja njega... Teško mi je to opisati. Uz taj osjećaj još se javila i neka neobična nervoza. Neki bed. Sve mi se bilo pomiješalo. Nisam znala ništa više.
Kad smo bile unutra. Malo smo stajale tamo. Onda smo opet otišle van do društva i kad smo se vratile unutra po drugi put, onda sam ga ugledala. Bio je okrenut s leđima. Došla sam do njega, s prstom ga taknula po leđima par put i tad se okrenuo. Isuse! Kad se okrenuo, skoro sam pala dolje. Nasmijao se. Pozdravio me. Oduševljeno je izgledao. Kad smo pričali, morali smo dolazit jedan drugom čim bliže, jer je muzika bila glasna. To je bilo dobro... Toliko puta je njegova kosa pala na moja ramena. I toliko puta se okrznuo o mene. Još su k tome i kraj mene bili neki pijani dečki koji su skakali i bacali se, pa su me neprestano gurali k njemu. Sjećam se kako sam mu jednom blizu došla... Samo mala praznina bila je među nama. Dodirnuli smo se tijelima jedan o drugoga... Predivan osjećaj.
Uživala sam jučer s njim... Uživala sam kao i uvijek kad sam s njim. Bilo mi je lijepo. I obožavam način na koji mi dopušta da ga upoznajem. Obožavam način na koji priča s menom i obožavam kako me sluša i kako me ne sluša. Obožavam kako je ponekad zbunjeni i zamišljeni. Obožavam kad se smije mojim glupostima. Obožavam svaki dodir koji mi pokloni... Jednostavno ga obožavam.
petak, 19.01.2007.
Lonely...
Sve je ok... ali ponekad, samo ponekad... se osjećam tako usamljeno....
Mala nadopuna posta...
Eto, odlučila sam na blog objaviti jednu svoju pjesmu...
Ne mogu vjerovati, ali eto... zbilja ću objaviti svoju pjesmu...
Ulovila me ta neka faza razmišljanja o životu... posljedicama svega... lošeg i dobrog...
Ulovila me neka čudna faza...
Osjećam se usamljeno... makar znam da nisam sama i da je toliko ljudi uz mene...
I znam da će biti bolje i da je to sad samo tako... neka faza...
I proći će, ali eto, ja u toj svojoj fazi odlučih objaviti svoju vlastitu pjesmu...
Nadam se da će vam se dopasti...
Nedostaješ mi...
postala sam ovisna o tebi...
najdraži moj... oduvijek sam bila svjesna toga
da te nikad nitko neće moći zamijeniti,
ali nikad nisam postala svjesna toga,
koliko mi u životu zbilja značiš
i koliko toga ne bih mogla preživjeti
da nema tebe...
Nedostaješ mi...
a samo tjedan dana nismo pričali...
i toliko te trebam
u tim svojim nekim čudnim trenutcima...
samo da ti govorim
i da osjetim kako me slušaš...
samo to...
dovoljno je da bi ja bila živa...
Svaka tvoja riječ upućena meni
pomogla mi je na neki način...
toliko si me toga o životu naučio,
koliko si me samo pripremio
za sve što život donosi...
zahvalna sam ti na tome,
zahvalna sam na svemu...
Želim da zauvijek znaš
koliko mi značiš...
Volim te.
Tvoja V.
Pjesma nije posvećena nikakvoj prolaznoj zaljubljenosti u mom životu, posvećena je najvažnijoj osobi u mom životu... njemu, mom najbolje prijatelju... nikad ga neću zaboraviti niti zamijeniti...
Uz mene je, doslovno, od onog trena kad sam se rodila i volim ga više od svega na svijetu...
Više od svega...
:)
srijeda, 17.01.2007.
Sleeping...
Ja sutra pišem ispit iz hrvatskoga... Lektira... i to Don Quijote (Cervantes), Hamlet (Shakespeare), San Ivanjske noći (Shakespeare), Gargantua i Pantagruel (Francois Rabelais) i Bijesni Orlando (Ludovico Ariosto). Niti jednu knjigu osim Don Quijote-a nisam pročitala (jednostavno nisam našla vremena) i učila sam se jako malo danas. Jako malo.
Umorna sam i iscrpljena.
U školi mi se užasno spava, a kad dođem doma ništa! Po noći ne mogu spavati do 2h! Koma.
Danas sam spavala pod likovnim. Najozbiljnije. Doslovno sam spavala. Nešto sam sanjala i tak sam se jako trznula u snu da sam skoro klupu prevrnula. Sad, negde oko 8h, sam zaspala na stolu, na bilježnici iz hrvatskoga i eto, sad kad sam planirala ići spavati, sad mi se više ne spava. Najgore je kaj se ne mogu učiti jer mi se spava, a opet mi se ne spava dovoljno da bi zbilja zaspala. Zvuči glupo ali tako je!
Annabel Lee
U carstvu na žalu sinjega mora -
pre mnogo leta to bi -
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj beše na umu
da se volimo mi.
U carstvu na žalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski andjeli svi.
I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vetar nocu sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dodjoše od mene da je odnesu
njezini rodjaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da vecni sanak sni.
Andjele zavist je morila što su
tek upola srecni ko mi
da! zato samo ( kao što znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.
Al mi nadjacasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi -
što mudriji behu no mi -
i slabi su andjeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li
Jer vecite snove, dok Mesec sjaj toci,
snivam o Anabel Li
kad zvezde zaplove, svud vidjam ja oci
prelepe Anabel Li
po svu noc ja tako uz dragu pocivam,
uz nevestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more buci i vri.
Edgar Allan Poe
... stari legendarni Poe... Nisam već dugo stavila niti jednu njegovu pjesmu, pa eto...
I evo vam jedna pjesma... baš prigodna...
utorak, 16.01.2007.
Hello :))
Već sam mislila da ništa danas od posta, ali evo... ipak jedan post :)
Nemam baš nešto za pisati... Dan je prošao dobro... Solidno. Ništa posebno.
Umorna sam. Pokušavam se prilagoditi ovom dizanju u 6h, ali mi ne ide baš. Ful sam iscrpljena i umorna, ali unatoč tome uspijem održati dobru volju i uspijevam biti nasmiješena. Sretna sam. I nismo se čuli od subote, ali sam sretna. Znam da nema vremena. Nemam ni ja. Ali mi je lijepo znati da smo si ok. I makar mi ponekad tak treba njegovo društvo... izdržim, jer znam da ću ga vidjeti. Nije važno kad. Važno je da ću ga vidjeti...
Eto, sad, pošto sam toliko dosadna... :) Samo ću staviti neki tekst iz jedne knjige, pa uživajte... ;)
Svima šaljem pusu... :*
HORS - MELVIN BURGESS
Jeste li ikad spazili nekoga i odmah pomislili: Oh, da mi je biti ta osoba!? Poželjela sam izgledati poput nje, misliti poput nje, imati istu moć kao i ona...kužite? Ta cura- ništa joj nije bilo bitno. Sva pravila, sve one stvari koje radiš i koje ne radiš, manire, ama baš sve - ništa od toga svega nije imala. Ako joj se nešto nije sviđalo, jednostavno to nije ni radila. A ako je nešto radila to je bilo dobro. Nije morala reći ni molim ni hvala. Ničim je nije trebalo nuditi; sve je već bilo njezino. Bila je više svoja od bilo koga bilo kada i čim sam je spazila, znala sam da želim biti svoja isto toliko koliko i ona.
Nisam imala hrabrosti razgovarati s njom, ali miej bio velik užitak gledati je, znati da mogu postati isto takva, da je nekome to već pošlo za rukom.
Jednom sam vidjela jednu curu i svaki put kad to pročitam sjetim se nje... Ne znam zašto to sad spominjem... Bez razloga. Ali lijepi mi je odlomak... :)
ponedjeljak, 15.01.2007.
Samo kratak post... i jedna zakon pjesma... prerada pjesme Imagine, a izvodi ju A Perfect Circle...
Eto ,danas bijah u školi... Naravno, nedostajalo mi je moje društvo... Zabavile smo se danas... Moje tri naj frendice i ja... Krepavale smo od smijeha svaki sat... :)) Već su profesori pizdili kraj nas... :)
Dobre sam volje i danas, samo sam jako umorna.
Vidla sam se s njim u subotu.
Kako da to objasnim... eto, da probam... pa, njegova najbolja frendica je od mog najboljeg frenda bivša cura. I ona i moj najbolji frend su si ostali jako dobri i još, ponekad, tu i tamo zabriju, i da... Ona je zvala mog najboljeg frenda da dođe k njoj doma, neka mala feštica je kao. Ubrzo mu je poslalA još jednu poruku. Napisala je da je on rekao da i ja dođem. I išli smo tamo, ja i moj najbolji frend, negdje oko 10, pola 11h i on je morao već oko ponoći doma, jer poslije nije imao prijevoz...
Jooj.. koji bed... Ali nema veze.
Vidjet ćemo se vjerojatno ovaj tjedan.. ;)
Samo sam to htjela podijeliti s vama... nadam se da ste barem nešto shvatili.
:)
Evo vam jedna super pjesma... Meni je zakon...
Pusa...
Još jedna stvar... Ne pišem ništa dok ne skupim 50 komentara... ;)
petak, 12.01.2007.
Happy me...:)
Poslala sam mu poruku u utorak oko ponoći, samo da mu se zahvalim što je bio uz mene one kobne subote, i eto, za par porukica smo se dogovorili i našli smo se jučer...
Imala sam vremena i bila sam u njegovom gradu, jer sam čekala tamo bus (2 i pol sata), pa je on bio sa mnom...
Išli smo na čaj... Čaj od cimeta... mljac...
Nisam mu se ispričavala. Samo sam mu se zahvalila. Rekao je da je sve ok, da nema beda, da on to sve kuži. I zbilja je bilo ok. Čak bi se usudila i reći da je bilo više nego ok. Bilo je puno bolje nego ikad prije. Ja sam bila totalno opuštena i on je bio totalno opušten... i pričali smo cijelo vrijeme, i zezali se, i smijali se... da, što je najvažnije... smijala sam se! Iskreno... Smijala sam se kao malo dijete, jer sam uživala u njegovom društvu... Pričali smo o svemu. O prošlosti i o sadašnjosti. O njegovom životu i o mom životu. I nisu to bili neki ozbiljni razgovori. Sitnice i gluposti. Ali sitnice i gluposti koje nešto znače...
Dogovorili smo se da se opet budemo vidjeli. Samo ne znam kad. I nisam zabrinuta. Dapače, smirena sam, jer mi je važno samo to da znam da ćemo se vidjeti. Samo to mi je važno.
I znam da se neki ljudi brinu da ću ja klonuti kad (opet) shvatim da mi je on samo prijatelj. Ali neću. Ne jako. Bit ću pažljiva, jer sada shvaćam i znam da mi je i da mi bude samo prijatelj. I takva situacija kakva je sad mi se sviđa. Bolje živjeti uz njega i smijati se, nego živjeti bez njega i plakati.
I sad sam sretna. I živim za trenutak...
Sretna, mirna, smirena....
I MOLIM VAS, KLIKNITE NA OVO SASTRANE U BOXU DI PIŠE DEMAND IT! VIDJET ĆETE O ČEMU SE RADI, A AKO VAS TO NE ZANIMA, MOLIM VAS DA KLIKNETE I DA DATE SVOJ GLAS, MAKAR ČISTO TAKO, RADI MENE.
HVALA
četvrtak, 11.01.2007.
Štafeta...
Moram preuzet štafetu... Hvala @n@lizo... :)
Eto, pa pet stvari koje niste znali o meni...
1) Ne žalim za ničim što sam učinila u životu i nije mi žao niti jednog trena, jer sam iz svake situacije naučila nešto novo, pa makar situacija bila i loše, i mislim da me takve stvari samo pripremaju za život.
2) Pišem pjesme, ali ih NIKAD nikome ne pokazujem.
3) Obožavam porculanske lutke, a užasno se bojim zmija.
4) Blizanac sam po horoskopu.
5) Imam piercing ispod donje usne (crna kuglica) i malu tetovažicu ispod trbuha (nije važno što...) te imam crvenu kosu (mali vražić ili možda ipak vještica:)), a najviše na sebi volim svoje usne i smeđe oči.
Takav piercing, samo crni...
Otprilike takvu boju kose... (samo mi je kosa do ramena...)
Eto, to bi bilo to... ne znam šta bi drugo napisala... :)
Imam puno toga za pisat što se tiče njega, ali sam danas jednostavno preumorna da bi pisala, jer smo ja i neke frendice imale "pidžama party" ovu noć, pa smo zaspale tek u pola 8h ujutro, a probudile se u 11h. Ali ovo što se tiče njega je sve pozitivno... mislim da sam dosta toga pokupila iz vaših komentara na prijašnji post, pa sad znam kako ću krenuti dalje s njim... neke korake sam već i učinila... :))
Šaljem vam svima pusu i zahvalu...
Puno vas volim...
Judith...
I da...
Štafetu šaljem dalje...
1) VELVET DREAMS
2) DREAM MAKER
3) ŽIVOT JE DUGA CESTA
4) WILD ROSE
5) BALADA
....sad, ne znam dal je ko od njih možda već imao štafetu jer neki brišu postove, ali ako je netko imao od ovih na listi, neka štafetu ispuni tko hoće... :))
utorak, 09.01.2007.
Broken...
Ne mogu stvari ostaviti ovakve kakve jesu... ne mogu...
Situacija izmeđe mene i njega je tako... neriješena... i to ne mogu tako ostaviti...
Moram skupiti hrabrosti i suočiti se s njim još jednom... Još samo jednom... I reći mu kako se sad osjećam, sad, poslije svega, poslije ove kobne subote...
Moram mu reći da mi je žao što sam plakala pred njim, i reći mu da mi je žao što sam mu to sve priuštila... Također želim da on shvati da sam ja samo još jedna preiskrena duša na ovom svijetu... Preiskrena... i želim da shvati da me boljelo tog trena i da sam zato plakala...
A znam da mu ništa od toga neću moći reći... ništa osim oprosti i hvala... i opet će ostati ta velika praznina u meni...
I želim mu biti prijateljica... samo ne znam kojim putem poći... Put bez njega bit će težak, ali možda će put s njim kao s prijateljem biti još teži... jer bit će tu, ali tako daleko...
I ne pronalazim riječi... ne znam kako da opišem kako se osjećam...
Prepisala sam jednom riječi iz jednog filma...
"Pitamo se, znamo li mi svi gdje pripadamo? Jer ako to u srcu znamo, zašto u vezi toga često ništa ne poduzimamo? Mora postojati nešto više u životu, razlog našeg postojanja, mjesto gdje pripadamo. Ti si moj dom. Znala sam to od trenutka kada sam te srela..."
I sad shvaćam što te riječi znače.. jer on je moj dom! On je nešto više u mom životu...
Ali zašto ja više ništa u vezi toga ne poduzimam... Zašto? Zato jer sam slaba i nemoćna... zato jer ne mogu dalje... Zato jer nema smisla boriti se za njega, a nema niti smisla živjeti bez njega...
I još jučer se sve činilo tako lakše... ali nije lakše... ništa nije lakše...
I ne mogu vjerovati... mislila sam da neće biti tako teško...
ponedjeljak, 08.01.2007.
Samo još jedan post.. čisto iz dosade...
Kao prvo, eto vam jedna slika za početak... jako mi je lijepa...
Slika se zove SHE LOST CONTROL. Predivna mi je slika.
Sad... evo vam video od pjesme Better Man (Pearl Jam). To je meni najdraža pjesma od Jam-a. I vrlo mi ju je lijepo slušat u zadnje vrijeme. Nekako mi paše. Snimka je snimljena u Zg, na koncertu koji je ove godine bio 26.9. Na taj koncert sam jako željela ići, ali sam bila u Ljubljani s frendicama preko praznika pa više nisam imala love za koncert. Na moju veliku žalost. Eddie se ne vidi baš dobro, ali je fenomenalan osjećaj čuti publiku kako pjevaju s njim.
Eto vam i još jedna, meni predivna slika.
Slika se zove LOST DREAMS.
I na kraju. Predivna pjesma, od fenomenalnih - A perfect circle. Pjesma se zove 3 Libras i pjesma ima posebno značenje za mene. Puno me podsjeća na njega jer mi ju je on jednom odsvirao kad smo bili kod njega doma i od onda tu pjesmu obožavam više od svega, pa zanima me kako se vama sviđa pjesma...
Koju ludu frizku ima Maynard (pjevač). Zakon je tip.
I eto, to je bio jedan tako bezveze post. Tek toliko. Da me malčice bolje upoznate. Hehe... :)
Pa... do čitanja i do pisanja...
Pusa... :*)
Dobro jutro...
Da, tek sam se sada probudila... i nešto me steže oko srca kad se sjetim svega...
Ali odlučila sam! Ja nisam takva osoba kakva sam bila u subotu i ja to dobro znam...jako dobro... i ja se ne dam! Niti ne znam kako i kad mi se to sve desilo... to da sam ja njega toliko zavoljela... pa to je nemoguće... on nije bio niti upola toliko u mom životu koliko drugi zbog kojeg sam plakala... i ne kužim kako sam ga tako zavoljela... ne kužim jednostavno...
I, da, odlučila sam... Čvrsto sam odlučila! Ne želim si to više dopuštati... pred njim više ne pokazujem ništa! Ne pokazujem više nikakve osjećaje jer znam da njemu nije stalo... ne toliko koliko je meni stalo, a meni je previše stalo. I neću ga više zvati. Niti mu slati poruke. Ništa. Ako se on meni javi, sve ok, možemo mi još popričati, ali ja mu se neću javljati, nisam mu se od subote i niti mu se neću. Moram pokazati da sam čvrsta osoba.
Jednog dana, kad skupim hrabrosti, samo ću mu reći da ne želim više pričati s njim. Zato jer to tako treba biti. To je jedini način!
I sad sam sretna... Sretna sam jer sam sama sebi pokazala da mogu biti čvrsta osoba... I to me čini sretnom... I znam da je dugi ovaj put kojim sam odlučila krenuti... dug i težak put... i znam da će biti svega... ali spremna sam... i jaka... i sretna...
Želim zahvaliti svima koji su mi podrška... Svima koji su mi napisali tako lijepe riječi ispod ovog posta prije... Puno vam hvala. Puno vas volim... :*)
nedjelja, 07.01.2007.
I wish you were here...
Poslala sam mu jučer popodne poruku... i dogovorili smo se da idemo svi skupa van. Jedna njegova frendica, on i moje društvo. I tako je i bilo. Išli smo jednoj frendici na rođendan i sve je bilo super. Nisam se ja baš oko njega motala, niti on oko mene, samo smo bili tamo. Onda nam je ponestalo cuge, pa smo on, ta njegova frendica (moja polusestrična) i ja išli na benzinsku po cugu. Putem smo pričali, sve je bilo zakon! Ali sam se ja nacugala... jako! Niti ne znam sama zašto je to sve tak bilo, jer sam popila sam jednu pivu i tri juice-vodke. Inače mi to nije ništa. I da, bljuvala sam. Hvala Bogu pa me on nije vidio kad sam bljuvala. I frend je bio uz mene. Moj najbolji frend. I njemu, najboljem frendu sam plakala u krilu jer sam se osjećala užasno... toliko sam željela biti s njim i bio je tamo, a opet tako daleko od mene...
I kad sam napokon došla malo k sebi, otišla sam tamo di su svi bili. Moj najbolji frend je otišao s njegovom najboljom frendicom nekud (oni su prije bili skupa) i ostali smo ja i on sami, pošto su se drugi maknuli jer su htjeli da budemo skupa. Ali nismo bili... Malo smo pričali normalno, pretvarali se da ničeg drugog nema između nas, a onda je počelo. I rekel je da ništa ne bude s toga, jer je on zaljubljen u jednu drugu curu. Jako dugo već. I počela sam plakati. Pred njim... Plakati ko luda. Koliko toga sam mu samo rekla i koliko toga je on meni rekao, sve ono što ga muči. Ili bar puno toga. I tako smo pričali i pričali. I dao mi je svoju jaknu da na nju sjednem. I skupa smo sjedili na njoj. I na kraju smo bili zagrljeni jer nam je bilo zima. I još se sjećam kako je mirisao, još se sjećam kako sam ga čvrsto držala... prvo za ruku, a onda sam naslonila svoju glavu na njegovo rame, on je stavio ruku oko mene i ja sam ga zagrlila oko struka... Jako sam ga čvrsto držala. I plakala sam i onda. Ali on to nije znao. Plakala sam u tišini dok je on pričao. Jer sam znala da je to jedini put da me on grli... i to tako... i plakala sam i dalje, jer me boljelo. Jako me boljelo i nisam si mogla pomoći. JA - čvrsta osoba, ja koja ne plačem pred drugima! Ja sam se totalno slomila jučer!
I rekao mi je jučer... prije nego sam odlazila: "Mi bi mogli biti skupa, ali to možda nebi bilo to s moje strane!" I to sve zbog nje....
I probudila sam se danas ujutro... rano... oko 8h. I u glavu su mi bile riječi pjesme od Pink Floyd-a, Wish you were here. I ponavljala sam si tu pjesmu u glavi opet i opet i opet. Bez ikakvog razloga. Nisam mogla stati...
I bilo mi je užasno zlo danas ujutro. I bila sam budna onda od 8 do 11. Gledala sam crtiće i onda sam opet zaspala. I sanjala sam mačku s perajama i zelenu zmiju. A užasno se bojim zmija. i sanjala sam da je mene i nekog dečka ganjala ta zelena zmija i da sam se ja skrivala iza tog dečka i kako sam se skrivala tako sam tog dečka uhvatila za struk... Isti struk kao i njegov jučer... Isti osjećaj... U snu... Koji je to feeling bio....
I sad nisam dobro... Definitivno nisam dobro... Možda je i najgore to što uopće ne mogu opisati kako se osjećam... ili je možda čak i previše riječi da bih ja opisala svoje osjećaje... U svakom slučaju jednu riječ znam...nestabilna. Jako nestabilna. I to mi se niti malo ne sviđa...
petak, 05.01.2007.
Little girl blue...
Bila sam jučer i prekjučer kod te frendice o kojoj sam pisala, spavala sam kod nje. Ona živi u gradu do mojega, tamo di ja idem u školu i tamo di je on, moja nova osoba, doma... I tako... bile smo mi u jednom kafiću, kojeg ja naprosto obožavam, na kavi i poslala sam ja njemu poruku nek svrati do nas, da se već dugo nismo vidjeli. Odgovorio je. Ali je napisao da ne može sad, da je došao s probe da je jako umoran i pitao me do kad sam tamo. Rekla sam mu da spavam kod te frendice i da bi se možda onda mogli drugi dan vidjeti. I trebali smo se, ali je on poruku vidio prekasno... Već kad sam ja bila doma. Pitala sam ga dal bi mu se možda dalo ići s menom u subotu van, s menom i s mojim društvom, ali nije ništa odgovorio i niti se ne čudim, takav je on, jednostavno zaboravi, pa ću ga lijepo nazvati sutra da se dogovorimo.
I jesam malo sretnija zbog toga što sam se uopće čula s njim, ali opet, nisam potpuna iznutra...
p.s. Vjerojatno ste primjetili da čeeesto mijenjam predložak... nemojte se čuditi.. .samo tražim onog koji bi pasao meni, mom raspoloženju i mojoj osobnosti... a ta potraga traje.... :))
Janis Joplin - Little Girl Blue
Sit there, hmm, count your fingers.
What else, what else is there to do ?
Oh and I know how you feel,
I know you feel that you’re through.
Oh wah wah ah sit there, hmm, count,
Ah, count your little fingers,
My unhappy oh little girl, little girl blue, yeah.
Oh sit there, oh count those raindrops
Oh, feel ’em falling down, oh honey all around you.
Honey don’t you know it’s time,
I feel it’s time,
Somebody told you ‘cause you got to know
That all you ever gonna have to count on
Or gonna wanna lean on
It’s gonna feel just like those raindrops do
When they’re falling down, honey, all around you.
Oh, I know you’re unhappy.
Oh sit there, ah go on, go on
And count your fingers.
I don’t know what else, what else
Honey have you got to do.
And I know how you feel,
And I know you ain’t got no reason to go on
And I know you feel that you must be through.
Oh honey, go on and sit right back down,
I want you to count, oh count your fingers,
Ah my unhappy, my unlucky
And my little, oh, girl blue.
I know you’re unhappy,
Ooh ah, honey I know,
Baby I know just how you feel.
srijeda, 03.01.2007.
The Dreamer
Da li vam se sviđa ova slika?
Što vidite na njoj?
utorak, 02.01.2007.
...
Dvije moje vrlo dobre frendice, koje nisu otud, stigle su k meni u nedjelju oko 5h popodne i oko 8h smo krenule u tu vikendicu. Fural nas je tata od jedne druge frendice koja je također išla s nama. I društvo se gore skupilo već oko 9h. Bilo nas je oko 15-ak. Cuge je bilo ko u priči, a muzika na mjestu. Super atmosfera. Većina nas se do ponoći već nacugala i sve ostalo kaj još i spada pod to... ;) Neki od nas su se do ponoći već stigli napiti i strijezniti (ja), ali su poslije opet nadoknadili...
Za ponoć smo popili jedno par šampanjca i dalje feštali. Umorni smo postali tek ujutro, oko 7h i svi su spavali...osim mene i jedne frendice. Mi smo ludovale i dalje jer nam se nije uopće spavalo. Ludnica. Oko pola 9 smo već išli do čistiti, jer je vikendica bila u komi i kad smo sve očistili, lijepo sam ja skuhala kavicu pa smo sjeli na terasu i malo popričali o dojmovima od prethodnje večeri. Ludnica je bila.
E sad... to je bilo, onak, ukratko...
Još par stvari moram napisati...
Ja.... iako sam se smijala na dočeku i iako sam se zezala sa svima... nisam bila baš najbolje. Razmišljala sam o njemu... Previše. Previše. Nisam smjela sve one naše susrete tako doživjeti. Nisam smjela preuveličavati svaki naš dodir, pogled... svaku riječ koju je uputio meni. Niti sama ne znam zašto to sve tako doživljavam... Pa samo smo se par puta našli i niti ga ne poznajem najbolje...ali toliko sam uživala u našim razgovorima i toliko sam bila sretna kad sam s njim pričala i tako mi je teško zamisliti da njemu ti naši susreti ništa nisu značili...
Jučer me zvala frendica. Zaplakana. Plakala je radi bivšeg dečka. Naime, ispalo je da je on cijelo vrijeme kad je bio s njo, imao još jednu curu. I ta cura je bila s nama u vikendici.... ona nije baš najbolje.... pa sam zvala frendicu koja ne živi tu i pitala ju dali bi ja i ta frendica koja je u bedu radi bivšeg, mogle doći spavati k njoj bar na jedan dan, da ona malo zaboravi na njega i da se malo odmori... Vidjet ćemo još samo kad idemo i na koliko, ali idemo sigurno!
I tako... vjerojatno to sve što sam napisala niti nije baš zanimljivo, ali šta ja mogu... eto, sad sam u nekoj fazi kad nisam baš najbolje i niti se ne trudim da mi bude bolje i iskreno, samo tražim način da budem s njim, samo tražim izgovor, razlog, način...
ponedjeljak, 01.01.2007.
SRETNA NOVA GODINA!!
Zasad, samo vam želim jednu stvar poručiti... a to je SRETNA NOVA 2007. GODINA!!!
Sutra ću pisati o proslavi i o svemu, sad ne mogu, pošto je "doček" trajao od 8h jučer navčer, pa kroz cijelu noć do 7h danas ujutro... Uopće nisam spavala, pa sad idem malo ajati...
Uglavnom, bilo je i dobro i loše... A tako...
Pisat ću...
Šaljem vam svima pusu i najljepše želje i zapmtite, jako vas volim...
Pusa...
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (17)
Siječanj 2007 (21)
Prosinac 2006 (18)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
That's me, myself and I...
Just don't leave, don't leave
SOMETHING ABOUT ME...
...moje dvije najbolje frendice o meni...
"Zanimljiva, otvorena i komunikativna. Jaaako iskrena (nadam se)! ;) Osoba od povjerenja! Ponekad malo nepromišljena, ali to nema veze. To poništi tvoja simpatičnost. Luckasta si! Slatka! Hehe! TVRDOGLAVA u pičku materinu!A nije niti to uvijek negativno.... "
"Rekla bih da si lijepa, luda, pažljiva, nikad ne budeš dopustila da te neko zeza ili vuče za nos. Tvrdoglava, ponekad temperamentna, jako dobra prijateljica i osoba od povjerenja...."
Ljudska bića sanjaju da je svijet normalan, predvidiv, smislen. Sanjaju da se jednoga dana neće dogoditi to da njihov svijet postane samo blijeda maštarija i da se slabašne kulise neće srušiti i da nikada neće ugledati sivi kostur konstrukcije koji je taj svijet nosio. Puka sanjarija. Ja sam prestala sanjati. S time sam prestala vjerovati. U što? U sve. Još sam samo ponekad postavljala pitanja. A jedno pitanje koje mi se samo nametnulo bilo je i ovo: Ljudi sanjaju, a ja ne sanjam više i da li sam onda ja, s obzirom na sve, više ljudsko biće, čak i ako nisam ništa drugo? Hm. Stvar za razmisliti.
Znaš li što sam ja? Ja sam jedno egoistično govno od ljudskog bića. To sam ja. Nije da ne volim sebe. Ja OBOŽAVAM sebe! Ali jednako tako znam kakva sam i pitam se zašto mi je dopušteno da budem takva. Znaš li koliko mi malo treba da popustim sve kočnice i postanem… Ne znam. Nešto ružno. To je kao da ti je rečeno: Evo ti krila, leti, čini što hoćeš sebi na zadovoljstvo, ali znaj da će se, kad se vineš, nebo razbiti i srušiti na one koji su ostali iza tebe. A ja? Ja ne marim. Uzimam krila. Letim. Širim krila i smijem se, pjevam od sreće. A oni dolje? Niti ih ne pogledam. Niti ih se ne sjetim. Ako me koji put što podsjeti odgurnem sjećanja, zatvorim um za njih i prepuštam se samo onome što mi čini zadovoljstvo.
E-mail adresa : judith_apc@net.hr
...friends...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
SUPER STRANICA
DeviantART
...PRIJATELJI... (po abecedi)
Darija
Dream Maker
Grof Vladimir
IVA :)
Lost Soul Azathoth
Marionette
Saddy
Zvonjava
Život je duga cesta...
IF YOU ARE ALONE, I'LL BE YOUR SHADOW.
IF YOU WANT TO CRY, I'LL BE YOUR SHOULDER.
IF YOU NEED TO BE HAPPY, I'LL BE YOUR SMILE.
BUT ANYTIME YOU NEED A FRIEND, I'LL JUST BE ME.
Obozhavam posjetiti ove ljude: :)
(a, b, c...)
Aibreann
@n@liza iz bliza
Anahita
Angel hybrid
Columbine Goblinglow
Coma Back
Delovely
Insomnia
Jurica :-)
Lafarfalla
Little Bella
Mali Princ
PROROK (!)
Ruby Nelle
Scarlet
Soul_of_love
Tihi Don Kihot
wjesstica***
...
Čovjek sretne puno ljudi u svom životu.
Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u njegovom srcu.
Bistri ljudi diskutiraju o idejama;
Prosječni ljudi o onome sto se svakodnevno događa;
Neobrazovani ljudi diskutiraju o drugim osobama.
Ima trenutaka u životu, kada nekoga želiš tako jako, da bi ga najradije otrgnuo iz sna i poljubio.
Sanjaj, ono što bi želio sanjati;
pođi tamo, gdje god želiš; budi, šta želiš biti,
jer imaš samo jedan život i samo jednu mogućnost, da stvoriš sve, što želiš stvoriti.
Sreća je za one, koji plaču;
za one, koji trpe;
za one , koji traže;
i za one, koji pokušavaju;
samo oni cijene vrijednost ljudi, koji su se dotaknuli njihovih života.
Ljubav se začne sa osmjehom,
raste sa poljupcima
i završi se u suzama.
Kada si se rodio,
plakao si
svi oko tebe su se smijali.
Život živi tako,
da umreš sa osmjehom
i onda će svi oko tebe plakati.
Zbogom, tugo
Dobar dan, tugo
Upisana si u brazdama stropa
Upisana u voljenim očima
Ne nalikuješ posve na bijedu
I najjadnije usne odaju te
Osmijehom
Dobar dan, tugo
Ljubavi ljupkih tijela
Ljubavi snago
Koje ljupkost izbija
Kao čudovište bez tijela
Obezličena glavo
Tugo lijepoga lica
P. Eluard
Far too many people are LOOKING for the right person, insted of trying to BE the right person.
There are two kinds of people in the world - those who walk into a room and say, "There you are," and those who say, "Here I am!"
Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg cvijeta na svijetu.
Become a better person and be sure to know who you are before meeting someone new and hoping that person knows who you are.
Gavran - Edgar Allan Poe
Ponoći sam jedne tužne proučavo, slab i snužden,
Neobične drevne knjige što prastari nauk skriše –
Gotovo da sam u san pao kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše,
„Posjetilac“, ja promrmljah, „što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.“
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem – uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče – jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše –
Tu imena nema više.
Od svilenog tužnog šuma, iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
„Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište –
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište –
Eto to je, ništa više.“
Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
„Gospodine ili Gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo,
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo“ – i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.
Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i čudim;
Ah, ne može smrtnik snove sniti što se meni sniše!
Al nevina bje tišina, znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
„Lenora“ prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.
U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
„Sigurno“, ja rekoh, „to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše -
Valjda vjetar, ništa više.“
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven uđe Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade1 sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti , sjede, ništa više.
Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrnu,
Zbog ozbiljnosti dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
„Nek si ošišana ptica“, rekoh, „nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu Hadske2 noći, otkud stiže?“
Reče Gavran: „Nikad više.“
Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al priznati mora sva'ko, ne događa se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom „Nikad više“.
Gavran sâm na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,
Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne – više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: „Svi me drugi ostaviše,
Pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.“
Tad će ptica: „Nikad više.“
Muk se razbi, ja, zatečen – na odgovor spremno rečen –
„Nema sumnje“, rekoh, „to je sve mu znanje, ništa više
Riječ od tužna gazde čuta, koga nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U „Nikada – nikad više“.
Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem:
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje se dadoh – kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica – kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: „Nikad više.“
Sjeđah tražeć smiso toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše.
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
Ona neće nikad više.
Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu.
Začuh lagan hod serafa3, koji kadionik njiše.
„Bijedo“, kliknuh, „Bogu slava! Anđelima te spašava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!
Pij, o pij taj blagi nepente4, nek Lenori spomen zbriše!“
Reče Gavran: „Nikad više“.
„Proroče, kog rodi prorok – vrag il ptica, ipak prorok!
Napasnik da l' posla tebe, il oluje izbaciše
Sama al nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogu l' da me liše
Melemi iz Gileada5, mogu l' jada da me liše?“
Reče Gavran: „Nikad više“.
„Proroče, kog rodi prorok – vrag il ptica, ipak prorok! –
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l' ću u Edenu6
Grlit ženu posvećenu, L e n o r a je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.“
Reče Gavran: „Nikad više“.
„Rastanak je to što kažeš“, kriknuh, „ptico ili vraže!
U oluji bježi, na žal Hadske noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti ko trag laži što izusti!
U samoći mene pusti! – nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun što srca siše!“
Reče Gavran: „Nikad više“.
I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sijedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha što sniva,
Svjetlo koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće nikad više!
...songs...
A Perfect Circle - Judith
You're such an inspiration for the ways
That I'll never ever choose to be
Oh so many ways for me to show you
How the savior has abandoned you
F*ck your God
Your Lord and your Christ
He did this
Took all you had and
Left you this way
Still you pray, you never stray
Never taste of the fruit
You never thought to question why
It's not like you killed someone
It's not like you drove a hateful spear into his side
Praise the one who left you
Broken down and paralyzed
He did it all for you
He did it all for you
Oh so many many ways for me to show you
How your dogma has abandoned you
Pray to your Christ, to your god
Never taste of the fruit
Never stray, never break
Never---choke on a lie
Even though he's the one who did this to you
You never thought to question why
Not like you killed someone
It's Not like you drove a spiteful spear into his side
Talk to Jesus Christ
As if he knows the reasons why
He did it all for you
Did it all for you
He did it all for you
A Perfect Circle - 3 Libras
Threw you the obvious
And you flew with it on your back
A name in your recollection
Down among a million, say:
Difficult enough to feel a little bit
Disappointed, passed over.
When I've looked right through,
To see you naked and oblivious
and you don't see me
Well I threw you the obvious,
Just to see if there's more behind the
Eyes of a fallen angel,
Eyes of a tragedy.
Here I am expecting just a little bit
Too much from the wounded
But I see,
See through it all,
See through,
And see you.
So I threw you the obvious
Do you see what occurs behind the
Eyes of a fallen angel
Eyes of a tragedy
Well, oh well..
Apparently nothing.
Apparently nothing at all.
You don't see me at all
Sleeping Beauty
Delusional
I believe I can cure it all for you, dear
Coax or trick or drive or
drag the demons from you
Make it right for you sleeping beauty
Truly thought
I can magically heal you
You're far beyond a visible sign of your awakening
Failing miserably to rescue
The Killers - Read my mind
On the corner of main street
Just tryin' to keep it in line
You say you wanna move on and
You say I'm falling behind
Can you read my mind?
Can you read my mind?
I never really gave up on
Breakin' out of this two-star town
I got the green light
I got a little fight
I'm gonna turn this thing around
Can you read my mind?
Can you read my mind?
The good old days, the honest man;
The restless heart, the Promised Land
A subtle kiss that no one sees;
A broken wrist and a big trapeze
Oh well I don't mind, you don't mind
Cause I don't shine if you don't shine
Before you go, can you read my mind?
It’s funny how you just break down
Waitin' on some sign
I pull up to the front of your driveway
With magic soakin' my spine
Can you read my mind?
Can you read my mind?
The teenage queen, the loaded gun;
The drop dead dream, the Chosen One
A southern drawl, a world unseen;
A city wall and a trampoline
Oh well I don't mind, you don't mind
Cause I don't shine if you don't shine
Before you go
Tell me what you find when you read my mind
Slippin’ in my faith until I fall
You never returned that call
Woman, open the door, don't let it sting
I wanna breathe that fire again
She said
Oh well I don't mind, you don't mind
Cause I don't shine if you don't shine
Put your back on me
Put your back on me
Put your back on me
The stars are blazing like rebel diamonds cut out of the sun
When you read my mind
Staind – Outside
And you bring me to my knees, again
All this time that I could beg you please, in vain
All the times that I felt insecure, for you
And I leave my burdens at the door
I'm on the outside
I'm looking in
I can see through you
See your true colors
'cause inside you're ugly
Ugly like me
I can see through you
See to the real you
All this time that I felt like this wont end
It's for you
And I taste what I could never have
Was from you
All those times that I tried
My intentions
Full of pride
And I waste more time than anyone
I'm on the outside
I'm looking in
I can see through you
See your true colors
Cause inside you're ugly
Ugly like me
I can see through you
See to the real you
All the times that I cried
All this wasting
It's all inside
And I feel all this pain
Stuffed it down
It's back again
And I lie here in bed
All alone
I cant mend but I feel
Tomorrow will be ok
Incubus - Love hurts
Tonight we drink to youth
And holding fast the truth
Don't want to lose what I had as a boy
My heart still has a beat
But love is now a feat
As common as a cold day in L.A.
Sometimes when I'm alone I wonder
Is there a spell that I am under
Keeping me from seeing the real thing
Love hurts
But sometimes it's a good hurt
And it feels like I'm alive
Love sings
When it transcends the bad things
Have a heart and try me
'cause without love I won't survive
I'm fettered and abused
Stand naked and accused
Should I surface, this one-man submarine?
I only want the truth!
So tonight we drink to youth!
I'll never lose what I had as a boy
Sometimes when I'm alone I wonder
Is there a spell that I am under
Keeping me from seeing the real thing?
Love hurts
But sometimes it's a good hurt
And it feels like I'm alive
Love sings
When it transcends the bad things
Have a heart and try me
'cause without love I won't survive
Without love I won't survive
Love hurts
But sometimes it's a good hurt
And it feels like I'm alive
Love sings
When it transcends the bad things
Have a heart and try me
'cause without love I won't survive
Love hurts, ohhh-oh ohh
Love hurts
Without love I won't survive
Love hurts la-la-la-la-la-la oh
Love hurts
Without love I won't survive
Lenny Kravitz - It ain't over 'til it's over
Here we are still together
We are one
So much time wasted
Playing games with love
So many tears I've cried
So much pain inside
But baby It ain't over 'til it's over
So many years we've tried
To keep our love alive
But baby it ain't over 'til it's over
How many times
Did we give up
But we always worked things out
And all my doubts and fears
Kept me wondering, yeah
If I'd always, always be in love
So many tears I've cried
So much pain inside
But baby It ain't over 'til it's over
So many years we've tried
And kept our love alive
'Cause baby it ain't over 'til it's over
So many tears I've cried
So much pain inside
Baby It ain't over 'til it's over
So many years we've tried
And kept our love alive
'Cause baby it ain't over 'til it's over
So many tears I've cried
So much pain inside
Baby It ain't over 'til it's over
So many years we've tried
And kept our love alive
'Cause baby it ain't over 'til it's over
Over, over, over.
So many tears I've cried
So much pain inside
But baby It ain't over 'til it's over
So many years we've tried
To kept our love alive
'Cause baby it ain't over 'til it's over
Over, over, over
So many tears I've cried
So much pain inside
Baby It ain't over 'til it's over
David Bowie - Ashes to ashes
Do you remember a guy thats been
In such an early song
Ive heard a rumour from ground control
Oh no, dont say its true
They got a message from the action man
Im happy, hope youre happy too
Ive loved all Ive needed love
Sordid details following
The shrieking of nothing is killing
Just pictures of jap girls in synthesis and i
Aint got no money and I aint got no hair
But Im hoping to kick but the planet its glowing
Ashes to ashes, funk to funky
We know major toms a junkie
Strung out in heavens high
Hitting an all-time low
Time and again I tell myself
Ill stay clean tonight
But the little green wheels are following me
Oh no, not again
Im stuck with a valuable friend
Im happy, hope youre happy too
One flash of light but no smoking pistol
I never done good things
I never done bad things
I never did anything out of the blue, woh-o-oh
Want an axe to break the ice
Wanna come down right now
Ashes to ashes, funk to funky
We know major toms a junkie
Strung out in heavens high
Hitting an all-time low
My mother said to get things done
Youd better not mess with major tom
My mother said to get things done
Youd better not mess with major tom
My mother said to get things done
Youd better not mess with major tom
My mother said to get things done
Youd better not mess with major tom
Radiohead - True love waits
I'll drown my beliefs
To have you be in peace
I'll dress like your niece
To wash your swollen feet
Just don't leave, don't leave
And true love waits
In haunted attics
And true love wins
On lollipops and crisps
Just don't leave, don't leave
I'm not living
I'm just killing time
Your tiny hands
Your crazy kiss and smile
Just lonely, lonely..
Just lonely, lonely..
Traffic religion - Woman
Woman... sentimental genius
with planets all in line
the power you define
Woman.... the belly-button cycle
your skin to the moonlight
your eyes to the heart inside
moonlight...
Woman... we rape the melody
in every song we sing
in everything...
Woman... a lulaby of grace
alarm on the face of love
alarm on the face of love...
Sick Puppies - All the same
I don't mind where you come from
As long as you come to me
I don't like illusions I can't see
Them clearly
I don't care no I wouldn't dare
To fix the twist in you
You've shown me eventually
What you'll do
I don't mind...
I don't care...
As long as you're here
Go ahead tell me you'll leave again
You'll just come back running
Holding your scarred heart in hand
It's all the same
And I'll take you for who you are
If you take me for everything
Do it all over again
It's all the same
Hours slide and days go by
Till you decide to come
And in between it always seems too long
All of a sudden
And I have the skill, yeah I have the will
To breathe you in while I can
However long you stay
Is all that I am
I don't mind...
I don't care...
As long as you're here
Go ahead tell me you'll leave again
You'll just come back running
Holding your scarred heart in hand
It's all the same
And I'll take you for who you are
If you take me for everything
Do it all over again
It's always the same
Wrong or right
Black or white
If I close my eyes
It's all the same
In my life
The compromise
I close my eyes
It's all the same
Go ahead say it you're leaving
You'll just come back running
Holding your scarred heart in hand
It's all the same
And I'll take you for who you are
If you take me for everything
Do it all over again
It's all the same