...Chandale...

…je trenutno sretna

…je u RL-u katya (y=j)
…ima 17
…je škorpionka sa rakom u podznaku
…visoka je samo 173 zasad (bar tako tješi samu sebe)
…oboooožava plesati
...je u općoj gimnaziji
...na svakome može naći nešto lijepo (što nije uvijek dobro za nju)

...pokušava biti optimistično dijete

…sluša sve što joj se svidi
…je ponekad hiperaktivna
…s vremena na vrijeme i kreativna
…oboooožava biti zaljubljena

…cijeni iskrenost
…nije uvijek dobre volje
…ponekad burno reagira

…je svjesna svojih mana



…voli:
>svog psa
>kokos i sve što s njim ima veze
>šetnje uz more
>leptiriće u trbuhu
>svoj srebrni prsten koji ne skida već godinama
>plave oči (iako ih ona sama ne posjeduje)
>«…voli cvijeće i svijeće, kupke s mirišljavom soli»
>mamu i tatu
>putovanja
>treeešnje
>žute ruže (iako kažu da je žuta boja ljubomore, nie!)
>hrpu privjesaka na ključevima
>ples, ples i samo ples
>cedevitu od limuna
>svoj mekani ljučibasti prekrivač
>sve sretne ljude koji je okružuju
>sjediti na toploj pećici (iako mama kaže da to nije zdravo)
>čitati
>nescafe od vanilije
>primati i pisati duuuuge sms-ove
>sunčane naočale
>šarene čarape
>kukuruz
>orhideje
>photoshop



…ne voli:
>autoritete
>nedjeljno popodne
>ono što joj se servira pod "moraš"
>ogovaranja i zlobne tračeve
>jaje i špinat
>mrzi licemjerje
>diskriminacije svih oblika
>malodušnost
>depresiju
>egoizam
>tjeskobu
>zvuk sirene

...m`s mail:
unknown.katya@gmail.com
msn:
katjavj@yahoo.com
ptičica:
...katya.pticica.com...
deviantART:
...galerija...

...linkovlje moje najdraže...

...di rest ov di geng...
...digresija...
...tiha...
...muza...
...mara i bru...
...joxie...
...fallen hero...
...pero...
...orange..
...fluffy...
...šljokica...
...ona...
...simple°°cinamon...
...friend of a friend...=)
...Luna...
...vonchy...=)
...Timea...
...pamsweetpea...
...romantika i realnost...

...najdraži mi zabušanti...

...absolutely...
...pazinski (trač) blog...
...kljasičari...
...vampqueen...
...closet monster...
...suzzguzz...
..another Katja..
...rudi versus toni...
...wild chic...
...honey...
...moronbrother...
...maljecka...
...nutshell...
...pan4mateo...
...majkus...

...Na poljima od snova, ne pušta se korijenje…

A šta je? Navukli ste se pa hoćete još, a i sami znate koliko je moja inspiracija osjetljiva i kratkotrajna stvar, nešto ko pomrčina Sunca/Mjeseca ili čega već, kad dođe dobro došla, traje fala bogu jako malo, a do sljedeće se čeka ohoho vremena…
E pa neka je…

A sve sam se nadala da će me ona issuse bože-štafeta uspjeti zaobići u širokom luku, još jedan od razloga zašto nisam pokazivala znakove života dok je ona bila aktualna, ali da…kako je mene sreća počela zaobilaziti u jednako tako širokom luku naravno da sam ju dobila…hvala lijo *koluta okama*
Sad je onda trebalo razmišljati o tih 5 nikako zanimljivih ali nadasve mučnih 5 stvari koje ova đajant blogosfera o meni još uvijek ne zna…
E pa ima toga bome dosta, ali od svega je bilo jako teško naći onih 5 kojih sam bila spremna podijeliti sa širokim, he, oda, jako širokim pukom…

What goes up, must come down…



1. Chanda vaša nikad, apsolutno nikad u životu nije bila na onom nekom pravom spoju, znate ono, kino, romantika i tako to…možda je upravo to razlog što…(vidi pod točkom 2.)

2. gutam one treši američke ljubiće, komedije u kojima pod obavezno mora postojati neka nadasve uspješna i nezaobilazno lijepa, menhetnska cura, i ništa manje srećom nafilani i zgodan! Ali baš ono zgodan dečko…ou jea… da znam… (posljednje pogledani, the girl next door, just my luck, nothing hill, save the last dance i još svašta nešto, pomogo joj dragi Bogec, njoj, meni…)

3. tek treća ha? A osjećam se tako exposed, kako će tek biti kad do pete doguram…dakle moja d bigist sikrit, dudala sam prst i kosu motala u isto vrijeme, pa sve do negdje? Možda 2.-3. razreda, oooo da dobro ste pročitali, onda kad su moje vršnjakinje (a i ja među njima) već potajno snimale potencijalne partnere, pičiće i ostalo meso, ja sam još tada noći provodila vježbajući cuclanja različite vrste (bez perverznih insinuacija molim) dugo mi je, upravo zato, na prstiću mom najdražem obitavala omanja gruda…

4. puna sam fobija, svakakvih nekakvih, ponekad i smiješnih čak, jedno smo vrijeme zabrijavali da se na gradskom groblju skuplja nekakva sekta, i bome je to bilo naveliko razglašeno, mislim možda i postoji ali najveći smijeh u svemu tome je što sam u to vrijeme groblje zaobilazila u toliko širokom luku ko što mene sreća ovih dana zaobilazi…i duhova se isto bojim…
bojim se bome i pokretnih stepenica, uvijek vrtim scenarij u kojem će baš meni nogavica zapeti i cijelu me usisati unutra… najjači od svih strahova je definitivno onaj od visine...nou koment...

5. al se zato visine definitivno NE boji moj mobitel, koji je zveknuo s drugog kata naše škole, pa sve do prizemlja i tamo skoro pogodio nesretnu prolaznicu koja će ostati neimenovana, bolje je tako…dakle mobitel zveknuo ali ostao neokrznut, kao da mu se jadniku ništa ni nije dogodilo, i radio on normalno sve dok nije umro prirodnom smrću zbog svojih poodmaklih godina…

to bi bilo to ha? e pa dobro, samo prije svega obznanjujem da me se klonite svi vi koji me namjeravate čudno gledati zbog bilo kojeg upravo pročitanog dijela…


eh da mi je vako dupence

dakle svi mi dobro znamo kako sam oduvijek bila not girlfriend material, jako not… zapravo sam toliko not girlfriend material da u prošlost svoju, olitiga u 17 punih godina života mogu strpati jednu ili eventualno dvije manje vezice (ne računajući one tipa, oćeš furat samnom? Oću… mi vam znate furamo ali nismo se nikad ni dotaknuli) koje su, pogađate? Trajale koliko i ona pomrčina Sunca s početka priče…
mjesec dana u komadu maksimalno (eee da mi je tu pomrčinu vidjet…)
zašto je tako ne znam, zašto bi i bilo drugačije?
A dobro priznajem, fali i meni s vremena na vrijeme ono nešto…
Vjerojatno do sad još uvijek nije naišao mister prfekt bar na neko vrijeme ali ne brinem se ja, mora i on kad-tad doći…
samo ako ga je neko sreo u zadne vrijeme neka mu poruči da požuri malčice jer bi se moglo desiti ko sa Djedom Mrazom, da počnem vjerovati kako takav uopće ne postoji…
al kad bolje razmislim, dobro je meni ovako…ne žalim se, prethodno napisani dio samo je posljedica jučerašnjeg dana…

NAVODNO postoji agencija koja traži 1500$ od svih onih koji žele izbjeći Valentinovo, ha, imam ja još bolje rješenje, jednostavno se razbolite, kao ja npr., zavucite pod pokrivač ko u mišju rupu, ne izlazite u civilizaciju i stvar je riješena.

«za sve vas koji ste bili toliko optimistični s onim komentarima, sretno s cipelama, ali vjerojatno ih već do sad imaš…»
hvala vam, ali očito sam prošla ispod kakvih ljestvi ove godine jer cipela, pogađate? još uvijek ih nema…
Prevrnula sam 3 grada uzduž i poprijeko ali nema pa nema, i pošto ovim putem još nikada nisam ništa obznanjivala, mole se svi oni koji posjeduju najobičnije crne salonke (u špic po mogućnosti) koje nisu nositelji nikakvih kolonija gljivica, koje još uvijek imaju svoj prvotni oblik, i koji su ih se voljni riješiti neka se jave na mail sa strane…

Priča se da sutra uopće ne postoji…

Ali ako ipak nije tako, ako se i nakon ove noći probudim spremna za novi dan, i taj će biti nikako jedan od mnogih, a sigurno jedan i jedini u životu.
Viceparada o kojoj sam proši puta pisala, e pa to je sutra…i da službeno objavljujem da se 3.c razred Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile iz Pazina ipak uspio dogovoriti, bit ćemo anđeli, kad već nitko od nas to nije da bar jednom isprobamo kako to izgleda.

U subotu je maturalna, ona manje stresna, ona na kojoj ne moram ni pratiti nikoga, ni slikavati se, a bome ni valcer plesati, u subotu će biti lom, ali i o tom potom, mislim da vas u sljedećem postu čekaju čak i slike (hoummejd slike ofkorz)…



A do tada…

Samo plivaj, plivaj plivaj.

četvrtak, 15.02.2007.

...ou hau aj viš aj kud flaj...

Mogla bih početi s odom majci…
Teško je uopće zamisliti kako bih prebrodila sve ovo što je dvije i sedma donijela, a nije ni punih mjesec dana prošlo od početka…
Često se na roditeljsku utjehu i njihovo rame (lijevo ili desno, zar je bitno, glavno da se možemo fino ušmrcati na njega…) uopće ne obaziremo, očito je potrebna baš neka situacija koja će nas itekako protresti i isprepadati da shvatimo kako su oni tu, i kako nas vole bez obzira na sve…
Slaba sam na riječima, znam.
Mama, tata…hvala.



Imala sam svojih razloga što me tako dugo nije bilo, odmor mi je bio prijeko potreban, a što se svašta dešavalo, ostavit ćemo samo za one najbliže pošto već i sama polako shvaćam kako je ovo jedno veliko sajmište, oooo daleko je to od anonimnosti više….
Došlo je do nekih okršaja, ovakvih ili onakvih, nije sad ni važno, Bilo je teško.
stat ćemo na tome.



Polako mi se počinje činiti kako sam izgubila svoju nit, ne znam iz situacija više izvlačiti ono zabavno, teško mi je okretati se pozitivnim stranama svih događaja, ali vratit će se i to s vremenom, nadam se…
Najbolje u ovim trenucima je okrenuti se ljudima i stvarima koje me čine sretnom, a takvih je puno, stvarno je.
I hvala im svima na tome…(nadam se da se svi prepoznaju, o da, o da, o da)
Lea, Martin…hvala.

Amo sad skulirat i pokušat napisat par, koliko toliko smislenih redaka, čisto da upotpunimo dojmove…



Pred nama je viceparada (onaj jedan dan u kojem vicematuranti nemaju nastavu! naglasak na tome, nego slave višu silu…pa koja god to bila, još nas uvijek nisu upoznali s ciljem i smislom svega toga)
ne znam kako je to inače ali u našoj školi postoji tradicija da se svaki razred maskira (valjda jer je to ovo doba maskembala…sad bubam razlog ali eto, da povežemo) u nešto i taj dan luduje gradom sa svakojakim transparentima, svačim nečim, na oduševljenje ili gnušanje prolaznika...kako god bilo.
Do sad su nas smatrali najsložnijim razredom, ali mislim kako se upravo u ovakvim trenucima dokazuje upravo suprotno, od mase ideja, mi smo na jednoj velikoj nuli, 0! i to apsolutna nula, ništa, null, zero…
A imamo još 15 dana, da smislimo, osmislimo i napravimo kostime…
Kao što su pametni predložili mogli bi biti nevidljivi, pa se uopće ne pojaviti…

Dakle dalje, što li je još pred nama? Maturalna zabava, o da…
I to dvije, ona prva će biti divna, a ona druga nešto manje divna jer sam na toj drugoj partnerica (unatoč tome što sam vicek)…dada…
Do toga imamo još PUNIH 23 dana, ono…čooovječe, stiiignem se do tad pripremiti, neće uopće biti frke, malo autogenog treninga, smiješkanja samo sebi, namještanja prikladne face za čiku s fotoaparatom, malo španciranja u štiklicama, smrzavanja u haljini, plesanja valcera, lako ćemo mi to…NOT…
Ajme meni majčice mila, zeko, zečice, miševi razvratni iz prošlog posta, nebo presvijetlo…smilujte se…
Kićo partneru, hvala. (ugovnah se…)

Crtica par?:

-zalili nas ispitima…
-skuhah ukućanima svoj prvi PRAVI ručak (uspješno čak…ili su samo bili tolerantni i puni razumijevanja da bolje nije ni moglo ispasti…pa za utjehu onda rekli kako je fino, treba mi netko objektivan…da)
-zbog nesretnih okolnosti još uvijek nemam cipele za maturalnu (ali ako sve bude išlo po planu imat ću ih još ove subote…Nebo? Pobrini se za to…jer HALO?!? Ja patim ovdje dolje…



-jel se to meni čini ili ona vaga pokazuje 2-3 kile manje nego prije mjesec dana?...ddd
-promjene kreću na bolje, pročitah svoje prve dvije lektire od korica do korica... (hm…pa u posljednje 3 godine čini mi se nisam ni jednu…razrednice najdraža, ova rečenica vam se samo priviđa, vi sanjate, sve moje petice su poštenom mukom zarađene, vi sanjate,
vama se spava…)
-stavili nam razglas u školi, halelujah, jarijjarijara (ez maj lav opičena vud sej) konačno možemo guštirat pod odmorima uz mjuzu… aha, ejmen.

i tako dalje…
tipičan ŠtoSamSveDanasJela post, ali ebemu miša, zar bi bilo u redu da se vratim u bilo kojem drugom stilu? Nebi…znam. pa prema tome.
Kšš.

samo plivaj, plivaj plivaj.

četvrtak, 01.02.2007.