PANATHIANOKOSOVI ULTRASI-LUDNICA U DVORANI U ATENI.....UŽIVAJTE!!!!!
SC!!!pozzz...










svakome tko ovo čita!!!!!
nama je u školi skoro došlo da se 



!!!!!
ovo je prevršilo svaku mjeru!svaki dan se (m)učimo,bolje reći (m)uče nas!!!


i zato smo odlučili da sutra navečer 









i onda kad se napijemo opet 








!!
ako je i vama dopizdilo sve,dođite s nama!!
ako je i vama dopizdilo mučenje,dođite s nama!!
ako se ni vama neda učit više,dođite s nama!!
ako se ni vama neda razmišljat o školi,dođite s nama!!
ma samo dođite!!!!![]()
![]()
![]()
![]()
svi ste vi pozvani-i cure i dečki!!!što nas je više,to bolje!!!
sutra bumo se dogovorili oko detalja u školi!!
pozdrav od S&C i zuba!!!













Komentar: "Šta je ovo?"
Hvala profesorici što je za pokus uništavala svoje zdravlje; pokus je ispao odlično...
Da se ne bi krivo shvatilo!!! Profesorici je dim trebao kako bi pokazala da se laser odbija od čestica u zraku...
Zdravlje prije svega...

Slika vrijedi tisuću riječi... (Tko hoće veću gdje se sve može pročitati neka traži...)
Pozdrav...

Zašto se treba sjećati Blage Zadre? Zašto ga treba slaviti? Jer, on nije veličina u onom značenju koje imamo na umu kad govorimo o veličinama iz povijesti, on je veličina iz običnog svijeta kakvog ima na tisuće, milijune. Događaji su htjeli da taj običan svijet dobije svoje ime, svoje jedinstveno utjelovljenje i simbol, svoga heroja. Ne heroja iz nakane nego heroja iz patriotske dužnosti. Blago Zadro postao je junak braneći svoju biografiju, biografiju Hrvatske.
Rođen je pretposljednje godine Drugoga svjetskog rata, 1944., u selu Donjim Mamićima kraj Gruda u Hercegovini. Deset godina poslije, 1954., roditelji sele s njim u Borovo Naselje, zapošljavaju se u velikom kombinatu "Borovu", gdje će se poslije zaposliti i Blago. Blago upoznaje buduću suprugu, kad je upravo završavala srednju ekonomsku školu u Vukovaru, kamo se bila doselila iz Bačke. Uzimaju se 1968., ona se također zapošljava u "Borovu", gdje Blago isprva radi u kartonaži, a poslije u valjaonici. Neko vijeme žive s Blaginim roditeljima, uz pomoć rodbine počinju graditi vlastitu kuću, rađaju se djeca...
Kad bi je tko tražio, mogla bi to biti tipična slika seljačko-radničke obitelji u desetljećima poslije Drugog svjetskog rata. Obiteljska tradicija, zamjena sela radničkom urbanošću, zemlje tvornicom, svakodnevni odlasci na posao, težnja za udomljenjem, rađanje djece. I to je anonimno herojsko vrijeme, anonimna herojska skrb i svakidašnja bitka za opstanak. U toj skrbi Blago je gotovo nezamjetan, nepoznat junak ne prema vani nego prema obitelji i poslu. Premda će postati veliki ratnik, osjećajući približavanje rata, ne nudi se za obranu širu od Borova Naselja.
Uostalom, nema ratničkih znanja, ima samo genijalnost zaštite svoga svakidašnjeg prostora. Juraj Njavro sjeća se kako je uoči rata, u jednom razgovoru, rukom pokazujući prema Trpinjskoj cesti, u pozadini koje su srpska sela, rekao: "Kad počne, počet će odande. To treba osigurati." Njavro se također sjeća: Bio sam nazočan sastanku kod povjerenika Vlade za Vukovar Marina Vidića Bilog, kada je sredinom kolovoza ponuđeno Blagi da svoje zapovjedništvo s Borova Naselja proširi na cijeli Vukovar. Svjestan da nema šireg teorijskog znanja, predložio je Ivicu Arbanasa koji je zapovijedao obranom do dolaska dvojice Jastreba: Mile Dedakovića i Branka Borkovića.
Pod zapovjedništvom Blage Zadre i njegova sina Roberta protuoklopna skupina "Žuti mravi" i vod "Turbo", naoružani s tri "ose", desetak "zolja" i jednim ručnim bacačem, dočekat će sredinom rujna 1991. godine 200 neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera, a Trpinjska cesta bit će prozvana "grobljem tenkova". Blago Zadro i njegov nerazdvojni prijatelj Zvonko Mlinarić poginuli su 16. listopada 1991., pokošeni rafalom iz puškomitraljeza, pretrčavajući raskrižje Vinogradske i Kupske ulice, pred očima Blagina sina Roberta, koji će poslije u ratnom vihoru nestati u Kupresu.
Blago Zadro postao je mnogo više narodna nego državna uspomena. Velik u običnosti koja se tako teško probija u slavu, jer slava je u Hrvatskoj uglavnom samoproglašena, umišljena, isfabricirana. Hrvatsko "ja" pretvara se u "mi" u političko-medijskim tvornicama moći koje sve ljudsko relativiziraju, a sve političko apsolutiziraju. Tko nema takve moći, nema ni "značenja", koliko god vrijedio. Koliko je vrijedio Blago Zadro? Vrijedio je kao Hrvatska koja je na napad na svoju običnost uzvratila obranom te običnosti, u kakvoj je Blago bio heroj i prije rata. Radio je u valjaonici "Borova", u sumpornim parama, na poslu od kojega je, kažu, teško zamisliti teži.
Na poslu koji nikako ne školuje za rat, ali koji svojom mukotrpnošću ljude obdaruje ratničkim talentom. Talentom za obranu te mukotrpnosti. Tako se sa Zadrom Hrvatska branila ne iz velike historijske geste nego iz velike potrebe, iz običnosti na čija je vrata pokucala Povijest .Zapovjednik je postao ne svojom voljom nego voljom okolnosti. Spontanošću i odlučnošću koja nije dijelila činove nego trenutačne , nužne uloge, kojom se rađaju junaci,kojom se rađaju Hrvati.
Zapovijedala je i mobilizirala Domovina koju je trebalo disciplinirano slušati po nagonu za opstankom. U takvu stanju za Zadru i njegove suborce herojstvo je bilo jedini ljudski spas, makar njegova posljedica bila i smrt. Dapače, smrt takvom herojstvu daje onu čistoću koja Domovinu vječito zadužuje. Ali Zadrina legendarnost nije odjeknula Hrvatskom zato da se jedan herojski pojedinac sačuva od zaborava, nego zato što nije bio ni jedini ni izdvojen. Takvih je bilo mnogo, ili točno onoliko koliko je Hrvatska obranjena u samoorganiziranosti koja nije čekala, kojoj je obrana bila sudbina prije plana, u kojoj se taktika i strategija nisu razrađivale prije bitke nego u bitki samoj.
Zadrino ratno herojstvo upamćeno je i zato što je u njega bila ugrađena i najviša moguća ratnička moralnost. I danas su živi, i ostali su u Hrvatskoj, zarobljenici koje su bili zarobili Zadro i njegovi suborci. Ne samo što je s njima postupao kako i priliči velikom ratniku nego nije dopuštao da se puca u vozila JNA koja su na sebi imala oznaku Crvenoga križa premda se znalo da su u njima četnici. Njegovi se suborci danas sjećaju kako je njegova ratnička čestitost zadivila i neprijatelja, pa je tako general JNA Bratić na dan Zadrine pogibije zabranio granatiranje Borova kako bi se nesmetano iznijelo herojevo tijelo.
Koliko i jučerašnja i današnja Hrvatska, koja se tako gušila i guši u bitki za vlast, sliči na Zadrinu bitku za Hrvatsku? Živimo li u državi koja se ne zna uspeti do svoje veličine jer ne zna do nje sići?
pozzz.....SC














jako sam gnjevan!!!!nikak se nemremo dogovorit za bejzbol!!!!


danas u 7 svi na chat da se dogovorimo!!!!!


svi su pozvani!!!zato nemojte 

da ne dođjete!!!
ako ne dođjete bit ću 

i 

!!!!!!!
bokšiČČČ!!!

Evo neš od prije utakmice...
Tom su sintagmom reporteri britanskog Mirrora naslovili svoje izvješće iz Zagreba, koje će u jutro prije utakmice, pročitati milijuni čitatelja. Autor Olivier Hunt priču vraća u kasne 80-te, kada je, u začecima građanskog rata u Jugoslaviji, posljednji put obišao Zagreb.
"Stigli smo na kolodvor u gluho doba noći, vlakom iz Venecije. Žurili smo se, prepuni putnih torbi, kako bi što prije pronašli adresu na kojoj smo smješteni. Odjednom smo ugledali sjenu, netko nas je slijedio sve dok nismo došli do odredišta i pozvonili na vrata. Sjena je potom nestala. Engleska reprezentacija danas u Zagrebu boravi u de luxe hotelu baš nedaleko kolodvora. Prije 18 godina te građevine nije bilo." - piše Hunt. Ovome ćemo kratko dodati da hotel Esplanada na istom mjestu stoji već 81 godinu.
"Bez obzira na niz trgovina i kafića kojima su okupirali glavne gradske ulice, još uvijek se osjeća da je hrvatska metropola distancirana od europskih strujanja. Na licima ljudi vide se boli iz rata, pušenje kao da im je urođeno, a rasizam je sveprisutna pojava. Zagreb je prepun opasnosti, mjesto između svjetla i tame, grad koji ne zna u kojem smjeru se stvari razvijaju." Na takvom će mjestu Terryeva Engleska odigrati susret koji će biti ključan dokaz za uvjerenje da je konačno učinjen odmak od ere Svena Gorrana Erikssona, smatraju Englezi.




















Čestitke povodom uspješnog testiranja nuklearnog naoružanja!!!
On je zaslužan za ovo:
Koja ga majka ne bi željela za zeta...
:-P Pozdrav od Fadolfa :-P
...... i dalje neću, premda je novi post, ja neću......i neću........a zašto????
ZBOG SIRA
SUTRA BEJZBOL!!!!!!
pozzz.
SAMOJED & CIKLAMA
Javljam se
samo da ne zaboravite da moramo dofurat
onu zucu prof. Drinki
13-ić, šta smo trebali donijeti prošli petak (a mi kao nismo čuli)
.......A zadatak je bio....zapravo još je.........i biti će zauvijek.......dakle.....Treba istražiti akciju neke interesne skupine i prikazati je.
A evo i primjera : recimo Prijatelji životinja pokrenu neku akciju za prava životinja, kao recimo onaj protest ispred zgrade Veterinarskog fakulteta. Oni u tom slučaju postaju interesna skupina jer vrše pritisak na vladu u vezi donošenja zakona zabrane pokusa nad životinjama (što potvrđuje i sama definicija interesne skupine-
skupine koje se bave specifičnim problemima i postavljaju određene zahtjeve institucijama vlasti (vladi i parlamentu), a nastoje utjecati na sve političke snage društva kao što su javnost, struka i sl.). O raznim akcijama i pokretima int. grupa imate i na stranicama udruga kao što je npr.
prijatelji-životinja.com.............Stoga srećno
......
Mislili ste da sam završio.......e pa jesam.......
al ne denes....dakle nisam.......a zašto? Jer sam se sjetio nečega
..... .........pa ŠODRANJA



.....Kakva su to vremena bila.....samo se odmor čeka
o...odmor za odmor......ponajviše veliki, kad bi se okupljala ekipa tamo ispred kino dvorane
......uvijek su tu bili isti, Dolf, Vaćo (Džimba), Micek, Jujo, Gc, Ševica, moja malenkost i drugi
........ak izvučeš najslabiju karu, e onda si najebo
, još pogotovo kad Goca lup
a (dobiš po kostima šake- dotični Gc zna stručan naziv tog djela šake,zna ga čak i na latinskom
),neki su čak malo prokrvarili
(kad se igralo za velike uloge
, nekih 6-10 bubanja). Sve je bilo super,sve dok na nas nije naletio Führer
i oduzeo
karte te pritom upozorio
na najčešće kršeno pravilo škole.......I otišlo tada naše šodranje u ropotarnicu Führerskancelarije
........Sjećanja su i dalje uz nas
!!!!!!!
Sad sam fakat gotov s pričicom, to sam zapravo i ja pomislio kad mi se pojavi tu: "Jeste li sigurni da želite objaviti post bez kategorije? Odabirom kategorije čitateljima će biti olakšano snalaženje među tekstovima............................
Neću..neeeeeeeeeeeeeeeću.
.....neću...neću.....jednostavno neću...neću...
....zakaj bi.
.....neću...................neću..............................................
sad mi je upravo denchy da je profa iz glzbenog pitala cekane, njih 4, i nisu mogli iskoristiti isprike,jer nije im dala! zato učite i glazbeni
sam da vam to javim da se priremite
ciao

Nema niš pametno za reć, pa niti neću reći niš
pametno! Pa ako ti se da pročitaj sve... a ako ti se ne
da gubiti vrijeme na ove gluposti prestani odmah SAD čitati ovo... ili nastavi, kak god očeš!!!
Ovako:
Kada sam se ujutro probudio
, nakon lijepih snova
, prvo sam oprao zube
, nakon toga sam shvatio da moram u školu
, ali još mi se spavalo
pa mi mišljenje o školi i nije bilo baš najbolje
! Ali kad se mora
mora se! I tako nakon sendviča
i čaše mlijeka
krenuh ja prema tramvaju! A tramvaj ko svako jutro pun nabrijanih baba
koje pod svaku cijenu moraju
stići na plac prije nego ja u školu, inače bu sranja
!! U školu kasnim ko i uvijek
, a Krešo me neće pustit unutra
... pa to probamo riješiti bratski
, ali i dalje nema pomoći
, to je valjda zbog novog direktora
koji je
... Al dobro dođem na drugi sat, i crknem
od dosade! Na trećem satu zaspem
, pa me profa prozove i kaže mi da ponovim što je zadnje
rekla! A ja pojma nemam
, kad onda ona otvori imenik i upiše mi jednog ćevapčića! Ja rekoh: 
koji KURAC!!!
Pa ti nisi
normalna 

, ubiti ću te
! A ona meni da to nije
pristojno!!
nije
pristojno!!! I pošalje me ravno Herr-u
!! Dođem ja do Njega, i fino ga pozdravim
, a on meni počne odmah srat
govna! Pa kažem ja njemu
! "Beži bre u kurac! Ti si GOVNO!"
I odem
... ... ... itd na kvadrat!!!
Ne da mi se vi še !!
Bokšić
Ma evo pa se obrazujte:
Santa Claus, Saint Nicholas, Saint Nick, Father Christmas, Kris Kringle, Santy, or simply Santa is a gift-giving figure in various cultures who distributes presents to children, traditionally on Christmas Eve. The popular American form Santa Claus originated as a mispronounciation of Dutch Sinterklaas, which is a contracted form of Sint Nicolaas (Saint Nicholas).
E da! I za kraj da vas obavijestim da
pušenje
Nije
zdravo.... i zato nemojte
pušiti!! Ali stvarno, to nije
u redu! Crknete
kad pušite!!
Ali
alkohol...
to je već neš drugo
, to vam neću braniti, samo se prije
najedite... da ne budete baš previše
<-ovakvi!!!
Bokšić
I još jedna stvar... idem ja napokon stisnuti Objavi i završiti već jednom s ovim postom kad on meni kaže:
"Jeste li sigurni da želite objaviti post bez kategorije? Odabirom kategorije čitateljima će biti olakšano snalaženje mađu tekstovima."
Pošto sam htjeo biti dobar i olakšati svim čitateljima snalaženje među tekstovima stavio sam ovaj post u kategoriju Seks... pa ko voli nek
izvoli...
Bokšić
I samo još jedna stvar: da ne budu ovi tužni što sam ih izostavio:




...
Tolko za danas od mene!!
Bokšić
Opet isti kurac...nitko niš ne piše!!!!!!!!!!!!!
evo vam slika jedna:

Tema: Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutrašnjosti, portretiranje ličnosti,
promatranog lika s njegovim tragičnim krajem – ludilom.
Problematika koja se obrađuje:
- Predstavljanje lika i portret Đure Martića
- Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutrašnjosti lika Đure Martića
- Izražavanje raspoloženja, prepuštanje snovima i uspomene
- Dramska atmosfera i prizori
- Neobičnost između sna i jave
- Misao na vječnost i odsjaj uspomena
- Tragična uspomena iz mladosti, koja tiranizira psihu
- Opis dezorganiziranog života istrganog unutarnjim životom
- Uzrok: prošlost i živčana rastrojenost
- Prikaz ljudi labilne psihe i osjetljivih živaca, koji izlaze izvan granica realnoga i ulaze u prostore nadnaravnoga
- Strahuje od ponovnog susreta s prošlošću
Struktura djela: Novela sa simboličnim i psihološkim raščlanjivanjem lika i spajanjem
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te zaokupljenost vlastitom prošlošću i uspomenama. Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutrašnjosti, te raščlanjivanje vlastite psihe.
Književna vrsta: Novela ( crtica )
Inspiracija iz sličnog djela: Tipično opisivanje karakternih likova, analiza životne sredine
i prikazivanje nesretne generacije hrvatske inteligencije koja je već ponijela jaram
drugog Apsolutizma, Khuenovoga. Oslanjao se na stil pisanja ruskih realista kao Turgenjeva, te kada se pojavi junak obično traži smisao života, traži svoj poziv i na tom se putu spotakne o javne prilike i o ljubav. Leskovarov junak samo o ljubav. Kod Turgenjeva radnja često napreduje putem diskusija u društvu, kod Leskovara toga nema i njegovi su junaci samotnjaci do te mjere da nitko od njih nema ni brata ni sestre. Turgenjevi junaci igraju od želje da djeluju na prilike u domovini, Leskovar o tim prilikama govori površno, ne stapajući ih s djelom u koje ih je ubacio. Turgenjevljevi junaci obično pripovijedaju svoje ljubavi, Leskovar ne zna što će se s njegovima dogoditi, on nema Turgenjevljeva iskustva i svoje junake ostavlja u najdramatičnijem času i traži od čitaoca da pronađu zaključak. Turgenjev ima čitavu galeriju muških likova, dok su kod Leskovara muškarci gotovo identični, a sporedni nisu uopće umjetnički likovi.
Po načinu pisanja možemo ga usporediti sa Flaubertom koji je na svim svojim stranicama uzor stila. Ali njegov jezik nije posve čist. Leskovar je hrvatski pisao srcem, jer je taj jezik osjećao. Nije imao pedanterije, ali je imao ljubavi, ljepše je pripovijedao nego pisao. Osjeća se stil i analiziranje događaja po uzoru na Gjalskog, Kozarca, Kumičića i Kovačića i jadni odbljesak nekakvog hrvatskog Hamleta.
Vrijeme radnje: 1891. godina.
Mjesto radnje: Radnja se događa u selu Druškovac.
Likovi:
Đuro Martić učitelj u selu Druškovac. Bijedan seoski učitelj, blijeda lica, mršavih ruku i nogu, ni zdrav ni bolestan, nesređen i često bi ga spopao nekakav jad i tuga, kojoj nije znao ni uzroka ni imena. Uzrok tom jadnom stanju i tjeskobi je njegova prošlost, a ime je živčana rastrojenost. On boluje od “misli na vječnost” , a vječnost i prošlost su jedno te isto. Njegov slučaj je naoko apstraktan, posve individualan i posrće pod težinom vlastite sadašnjosti, gubi um pod pritiskom vlastite prošlosti i vlastitog grijeha. Taj je grijeh samo Martićev i gotovo da nema nikakav socijalni značaj: privatan slučaj pojedinca. Došao je do strašne spoznaje, da se iz prošlosti ništa ne može izbrisati i zato Đuro Martić strahuje od ponovnog susreta s prošlošću. Njegov lik je društvena pojava, i lik je u kojem je autor našao tipičnost i smatrao da prikazuje nesretnu generaciju hrvatske inteligencije koja je već ponijela jaram drugog Khuenovog apsolutizma.
Sadržaj:
U selu Druškovu je živio učitelj Đuro Martić. Ljudi su smatrali da je bolestan, ali on to nije priznavao, premda se nije baš dobro osjećao kao nekada prije. Nije ni kašljucao i svoju službu je točno izvršavao, a školski nadzornik je bio posve zadovoljan njime.
On nije bio pravi učitelj, ali je djeci bio dobar. Često ga je spopala nekakva tjeskoba i tuga, kojoj nije znao uzroka. Kada ga je to stanje uhvatilo nije se toga mogao otresti čitav dan i radije bi tada djecu pustio kući, ali to nije smio. Tada je bio nestrpljiv i razdražljiv, pa se znao grubo odnositi prema djeci. To se kod njega dešavalo zbog prevelikog napora. Bio je sam u školi s poludnevnom obukom, pa je morao još nekoliko sati dulje podučavati. Imao je vremena da se odmori i predahne, ali nešto mu to nije dozvoljavalo. Nešto ga je uvijek tjeralo da razmišlja bez prestanka, dok ga nije zaboljela glava. Tada bi mu se živci na vjeđama stali trzati, žile na sljepoočicama poigravati i on bi se sav izmoren bacio na krevet. Njegov sluga bi ga molio da će ga svući i smjestiti u krevet, ali on se dugo nije micao, niti progovorio, premda je sam želio sna.
Prije četiri godine je prekinuo s naukom herbartovaca. Jedne večeri je legao i usnio kako vidi svoga oca koji se u mrkloj noći vraća kući sa svjetiljkom u ruci. Prelazio je preko brvna jer je potok bio jako nabujao od jesenjskih kiša i skoro je prešao kada mu se noga oskliznula i nestao je u mutnoj i zablaćenoj vodi. U srcu ga je nešto stegnulo i trgnuo se, sav sretan da je to bio samo san.
Slijedeći dan je došao seljak iz rodnog učiteljevog sela, te mu rekao da mu se otac utopio u nabujalom potoku. Od toga dana Đuro je vjerovao da mu snovi dočaravaju zbivanja iz dnevnog života. Njegovi snovi bili su tako vjerno istiniti, da se često pitao je li to život ili san. Događali su mu se neobični snovi, u kojima se sastajao sa pokojnicima, sve njegovim bivšim drugovima. U početku bi znao da sanja, a jednom se ustao sav smušen, da nije znao dokle doseže san, a dokle stvarni život.
Jedan dan je bio pozvan na objed k susjednom vlastelinu, gdje ga je društvo razvedrilo i zabavilo. Stade mu se rađati smiješak na licu, a učiteljica iz susjednog sela mu je rekla da će iduće nedjelje doći u njihovo selo u crkvu sa prijateljicom. Nešto ga je potaklo da se sutradan u crkvi iskaže. Počeo je svirati gajde, ali se na kraju sasvim izgubi i smuti, te se zagleda nekuda daleko. U njegovoj duši nastane mukla i bezutješna praznina. Dugo je razmišljao i prisjećao se kada ga je otac odveo u Zagreb na naukovanje i da postane gospodinom. Tako je jednoga dana na vrata njegove sobice došla gospodareva kćerka da ga utješi u njegovoj tuzi. Drugi dan je opet klonio i ponovo je došla gospodareva kćerka, da ga tješi i zapita ga zašto ju zaobilazi. On je nervozno izašao van malo prošetati i tek se navečer vratio.
Vrata djevojčine sobe su bila otvorena, ljudi su ulazili i izlazili, a on uđe nesvjesno. Dogodila se nesreća, sve je okolo bilo krvavo, a na grudima rupa od metka.
Prenio se iz sna, uplašio i počeo misliti da će opet morati sanjati otvorene crne oči, mrtvačku bijelu put poškrapanu krvlju. On je buljio i ta slika se nije micala ispred njega, a on je sve više tonuo u tamnom svemiru.
Drugi dan uistinu dođe u selo mlada učiteljica. Ona je već prije čula o tom učitelju koji živi sam sa svojim slugom i koji nikada nije veseo, te ništa ili vrlo malo govori. Kada ga je prošli puta vidjela, obuzeo ju je nekakvi čudan osjećaj. Pomislila je kako bi ga ona mogla tetošiti i milim razgovorima razvedriti, jer je njoj uz njega bilo ugodno. Zato ju je danas nešto tjeralo da ide u Druškovac, i osjetila je da će se nešto dogoditi.
Pošla je u crkvu i čula kako sviraju orgulje. Već kod prvih akorda pritisnula ju je nekakva žalost i nekakav strah. Glazba bijaše čudnovata, neobična i opazila je da je gore Đuro zapjevao. U crkvi je nastala pomutnja i komešanje. Ona se prenerazi i potekoše joj suze od samilosti. Taj dan je bio Advent, a učitelj je pjevao uskrsnu himnu: “Halleluja”. Đuro Martić je poludio.
Evo možda nekome pomogne...
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*još samo do 24.5.

*MATURA
9.6.- obrana maturalnih radova
14.6.- pismena zadaća iz hrv
15.6.- pismena zadaća iz mat/stranog jezika
26.6.- usmeni ispit iz hrv
27.6.- usmeni ispit iz mat/stranog jezika
28.6.- usmeni ispit iz izbornog predmeta

1. Barić Andrija
05.12.1988
2. Beljan Damjan
08.07.1988
3. Bračević Monika
12.07.1988
4. Drašković Iva
27.03.1989
5. Fadiga Hrvoje
27.08.1988
6. Folnegović Helena
13.04.1988
7. Grgić Iva
14.08.1988
8. Horvat Jura
07.11.1988
9. Kamčev Mia
13.12.1988
10. Kovačević Lucija
22.04.1989
11. Kuterovac Vedran
12.05.1988
12. Lučić Hrvoje
02.08.1988
13. Lješević Mirela
22.08.1988
14. Maljuna Iva
19.04.1988
15. Marić Ivan
13.09.1988
16.MEKTIĆ NIKOLA
24.12.1988
17. Mihalić Ana
02.11.1988
18. Novak Nives
06.03.1989
19. Obajdin Valentino
11.02.1989
20. Patljak Ivana
17.08.1988
21. Planinić Matej
29.08.1988
22. PRIBEG ANA
21.04.1988
23. Sasunić Mia
17.09.1988
24. Skrepnik Mislav
27.08.1988
25. Starina Goran
27.06.1988
26. ŠTADLER KATARINA
10.02.1989
27. Tokić Danijela
16.04.1989
28. Tomić Silvija
07.06.1988
Razrednik:
NIJE

Bivši učenici:
DOMAGOJ PULJIĆ

ANAMARIJA PISTOTNIK

Slika razreda:

Copyright © 2006 4.b