| |
četvrtak, 28.04.2005.
želja
Želja za tobom vuče se za mnom svaki dan, ne mogu je se riješiti. Kad god otvorim oči, pričam s njom, sa željom mojom za tobom o tebi, i ona mi se smiješi, razgovara, razumije me. Okrenem se iza sebe, a ona lagano daje do znanja da me prati u stopu. Svaki Božji dan, svaki trenutak. Želja moja za tobom postaje ti, ali je ponekad tužna jer zna da je samo ona tu i da više ničim ne može pomoći.
Toliko sam je puta zamolila da ode. Spustila bi glavu pokorno, kao da me razumije i otišla bi neodlučno, laganim korakom, osvrćući se. Ne bi bilo lako gledati je na pragu mojih vrata kako molećivo ispituje moje lice, ali obje bismo znale da je tako bolje. To bi trajalo trenucima, satima, danima ponekad. Vratila bi se u hipu, iznenada, sretna što je ponovno došla pod moje okrilje.
Pričala bi mi o tebi, a ja sam slušala raznježenog lica, s osmijehom, skoro zavideći. Pričala mi je kako te je vidjela, tako divnog i jakog, nasmiješenog. Pričala mi je, kad nisi znao da te gleda, kako si me budio poljupcem u pupak. Pravio bi se da je ne vidiš, ali bi joj šapnuo na uho da mi javiš kako ponekad tako poželiš da sam pored tebe.
I već sam vidjela u mislima tvoje mišice, tvoj zagrljaj i tvoje usne. Tvoje trepavice bi za trenutak pomilovale moj obraz, a tvoj miris širio bi aromu, dobro poznatu, poželjnu, nikad zaboravljenu, i ja bih zarila usne u tvoj vrat.
Želja moja za tobom i ja već smo dobre prijateljice. Briše mi ponekad suze na licu, a ponekad, kad se vrati s dugih putovanja, ona mi ih stvara. Želja moja za tobom i ja se ne moramo pogledati, jer znamo. Sjedim na krevetu, sklupčavam noge, stavljam bradu u koljena i razmišljam o tebi. Ljuljam se u laganom ritmu dok su oči zagledane u jednu točku. Osjećam svu težinu samoće što mi sjeda na dušu.
Nikoga baš nema. I prođu ti trenuci slabosti. Spustim noge na pod, a ona, želja moja za tobom, lagano mi namiguje s oba oka, dajući do znanja da je čitavo vrijeme bila tu, u meni, da nikuda nije otišla. Nasmiješim joj se. Izlazimo iz sobe. Ona u meni, ja u njoj. Ti u nama.
Uvijek.
Želja moja za tobom i ja.
|
- 15:05 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
srijeda, 27.04.2005.
posuđeno
Volio bih te upoznati. Voljela bih ti prići. Volljeli bi doprijeti jedno do drugoga, no ne znaju kako to učiniti. Nitko ne želi biti onaj poraženi, odbijeni. Volio bi kad bi mi pokazala neki jasniji signal. Voljela bi kad bi bio odvažniji. Često se izgubimo previše razmišljajući. Neću joj dopustiti da me pretvori u još jednog slinavca. Neću mu dati taj gušt da sam ovaj put na koljenima. Taština nam je prečesto prejaka i ne dopušta nam da jednostavno uletimo grlom u jagode. Sinoć je bila do kasna a nije mi nikakvu poruku ostavila. Da je bar malo izravniji, zašto toliko čeka?!? Loša frekvencija...
Igrice ljubavi(romantike) uvijek nas ne vode nigdje. Samo dublje u labirint. Rijetke su prave i čvrste priče.
|
- 15:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 25.04.2005.
žudnja
Promatrala sam te već odavno. Prikriveno zanimanje, nijema pohlepa, bezbrojni pogledi i njihova neodoljiva pobuda, sve je to zastalo. Gorljivost ljubavnice koja me je obavijala bila je očita već na prvi pogled. Željela sam da me nitko ne primijeti, a događalo se upravo suprotno. Gotovo je nemoguće potpuno prikriti žudnju! Ma koliko bilo uznemireno, tijelo govori o svemu što proživljava srca: divlje lupanje, uzbuđenost, podrhtavanje. Srce odaje sve, svjetlo radosti ne može se skriti. Tajnu bliskosti moguće je zaštititi samo iza zatvorenih vrata, samo iza zastora i zidova moguće je skriti intimnost i pritom ne ubiti neodoljivu privlačnost. Lako me se moglo prepoznati jer, iako sam samo hodala pokraj tebe, potpuno si me osvojio. Ushićena i uhvaćena u mrežu jednog pogleda, širila sam oko sebe blaženstvo koje resi početak jedne veze i to je plijenilo pažnju. Ritam moga hoda, koji će se kasnije prekinuti zbog smijeha i prenemaganja, usklađen kao po dogovoru, ujednačen i razigran, svjedočio je o tome da ne moram ništa obaviti, niti ikamo stići. Naš večerašnji susret, tajnoviti plod jedne privlačnosti, moje ushićenje, šutnje i smijeh, sve sam to kao na dlanu nudila, sve je bilo odgonetnuto. Oblik koji je poprimila moja žudnja pretvorio se u pravu predstavu, što se vjerojatno zbiva sa svima: putovi su uvijek isti i svi koji su barem jednom njima kročili otprve mogu prepoznati držanje blisko onima koji lete ususret. A ja sam letjela.
...
"O čemu razgovaraju ljubavnici?" O sebi, samo o sebi, o ljubavi koju svaki od njih vidi u zrcalu onoga drugoga: 'Ljubav očekuje da joj pričamo o njoj samoj'. Ima nečeg taštog u našoj potrebi da budemo voljeni.
...
Dva spola: dva planeta koji se okreću jedan oko drugoga i koji će se spojiti. U ljubavi kazaljke na satu muškaraca i žena ne idu istom brzinom. Odjednom želim više, a ti se skrivaš iz straha, lijenosti ili zamora. Što se više vežem, to se više udaljavaš, ne prekidajući pritom vezu – ponos vlasnika.
...
Jedna je ljubav kao jedan život: ona se mora proživjeti. Jer svi će oni umrijeti. Umrijet će, i prije no što misle. Tko će im zahvaliti jer nisu njegovali zanos i strast, nježnost i požudu? Umrijet će. Svoje će tajne ponijeti u grob. Patnje će biti izbrisane. Kako li će se samo njihova postojanja tada činiti beznačajnima, njihove bojazni glupe! Istina, poželjno je bez laži sačuvati čistoću saveza. Ali možemo li se odreći nove ljubavi. Ne, ako smo živi.
...
Možda je tuga neka vrsta neizvjesnosti. Ulovi te kad si sam i drži te nesigurnim dok netko do koga ti je stalo odlazi. Tada znaš da budućnost više neće biti ista kao prošlost, ali nemaš informacija o tome kako će ona izgledati. U mraku si i ništa te ne može nagovoriti da gledaš pozitivnije – takve stvari će se s vremenom dokazati.
...
Znam što je ljubav, doživjela sam je. Ali ako se dogodilo jednom, zašto se ne bi ponovilo?
...
Poletjevši pokazala sam svijetu svoja ispružena krila.
|
- 20:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 11.04.2005.
kakvi su rezultati?
nije li to naporno? stalno glumiti autoritet i cinizam? je li cinizam posljedica neispunjenih očekivanja? koji je djelotvoran način rušenja psihičkih barijera? kad se ubodeš, ne curi li krv? kad te poškakljam, ne smiješ li se? pitam se želiš li onu polovicu mene koja ti pripada i dalje dijeliti?
" ono najneobičnije, što nas na početku svakog pripovjedanja najviše začudi, savršena je praznina koja se proteže ispred nas. stvari su se dogodile i leže oko nas u suvisloj, bezobličnoj masi bez početka i svršetka. možemo započeti bilo gdje..."
tragat ću za dobrim znakovima. ponovo ću otkriti humor. noću te ponekad sanjam i osjećam da me i puko tvoje postojanje pogađa u srž i uznemirava me premda sam se umalo zaljubila u tebe.
imate li se svi čemu smijati? imate li svi što piti? ljudi uistinu sve manje uspijevaju promjeniti svoju sudbinu, biti svoji. i tako na kraju ostaje samo zbunjenost i stid zbog događaja i djela čija je autentičnost dvojbena.
nikad ne postoji ikakva originalnost. živimo u određenoj vrsti velike razmjene u velikom međutekstu. ideje kolaju, jezik također. ono jedino što pritom možemo činiti i na što se možemo priviknuti je njihovo kombiniranje. misli kruže, a tek su u određenom trenutku zaustavljene, uređene, i dolazi do njihove montaže kao i u filmu-pa predstavlja djelo.
" ...sreća je umijeće kako biti zadovoljan..."
jesam li nesretna? jesam li sretna? samožrtvovanje, samoodricanje, samoograničavanje. ne možeš li spasiti sebe, pokušaj spasiti druge. na izvoru, na žalost ne sjedi samo zla žaba koju je lako maknuti, zmajeve glave koje moram odsjeći često ne mogu izbrojiti.
izdvojit ću iz svojih već proživljenih godina stalnu nakupinu navika i strasti koje za sebe mogu smatrati znakovitim i trajnim pa ću se onda prije svega brinuti za njih kako bi mi život koji sam odabrala donosio veselje. tko će, ako ne ja? kada, ako ne sada?
jedino nas šala može izmiriti sa groteskom života, jer dok se čovjek može smijati još je na sigurnome.
autocenzura. određene informacije svjesno i dobrovoljno izbjegavam-u interesu svog mentalnog zdravlja. kako istinito i uvjerljivo oslikati tjelesnu žudnju-a pritom izbjeći slinavu pornografiju? bilo je to više od veselja. bilo je to veselje, a ujedno i strah. strah da će to završiti. strah da to neće završiti. potop.
na što misliš kad ideš spavati? na što misliš kad ustaješ? imaš li trenutke kad mrziš sve oko sebe? je li ti odvratna takozvana konverzacija?
"...ponaša li se voćni sok najluđe, ipak će na kraju od njega biti vino..."
ostatak puta smo šutjeli. ništa ne iscrpljuje tako kao uzaludan trud.
|
- 11:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
|