Iz njezine fotelje

24 svibanj 2017


Želim podijeliti s vama nekoliko rečenica... vjerojatno će biti puno više nego nekoliko. No, da krenemo, nisam neko vrijeme bila aktivna na blogu, jer me jedan aspekt života malo zamarao.
Ono što sam željela podijeliti s vama zapravo su razmišljanja do kojih sam došla u protekloj godini dana. Ljudi koji me osobno poznaju, znaju me kao društveno aktivnu i neki bi rekli partijanericu, uvijek spremnu za nove pothvate zvane subota navečer. Tu subotu navečer preokrenula sam na sve dane u tjednu.
Imala sam osjećaj da će prošla godina donijeti novi poredak u mome životu. Negdje je morala početi nova epizoda i svršetak stare.
Naime, prošle godine sam se razboljela i dala otkaz na poslu kojeg sam voljela te se uputila na more. Nisam znala što me čeka i pustila sam da voda nosi svoje. Ispustila sam iz ruku sve da se posloži iz kockica. I još uvijek se slaže... nije jednostavno. Zbilja nije.
Ali, da znate teško je ali i lijepo. Sve što je lijepo je zapravo najteže.
Na moru sam se počela liječiti alternativom, jer mi medicinski omjeri nisu bili jamstvo za onakav život kakav sam željela za sebe i svoju obitelj.
I još uvijek liječim svoje tijelo i um uz pomoć životne mentorice. Mogu vam prenijeti samo dio onoga što sam naučila kroz proteklo vrijeme.
Ako ste došli do točke T i treba vam recept za biti sretan i zadovoljan, znajte da taj recept leži u vama. Ljudi oko vas i situacije koje vas okružuju nisu problem niti će ikada biti, vi ste problem. Problem je u vama.
Da budem iskrena nisam ispočetka prihvaćala ovakvo razmišljanje, za svakog sam imala zamjerku, za svaku pojedinu osobu u svome životu.
Kako je vrijeme prolazilo a ono zbilja otkucava kao ludo, shvatila sam tko sam zapravo ja iznutra a onda kad sam shvatila trebalo je to prihvatiti. Taj korak prihvaćanja je najteži. Prihvaćanje. Jedna riječ a znači sedamdeset posto naših života.
Prihvaćanje sebe, ljudi koje volim, ljudi koji vole mene. Pravi izazov.
No, mogu vam odati da pojedine ljude koje volim, nisam s njima u kontaktu. I dalje ih volim i želim im sve što si sami mogu poželjeti.
Ljude koje volite morate otpustiti da bi bili sretni, tada ćete i vi biti sretni.
Sve je to kružni tok u kojem se vozimo neprestance i nema stvarnog izlaza. Samo poneko skretanje koje te vraća nazad u krug.
No, ako u tom kružnom toku sretnete osobu ili osobe ( ako ih je više od jedne onda ste pravi sretnik) pred kojima možete biti " goli" kao golum iz Gospodara prstenova, onda ste dobili jackpot u životu. Tu osobu ili osobe pod svaku cijenu morate imati u svome životu i s ničim ne pokvariti vaš odnos. Onaj tko vas gleda kao sebe a vidi zapravo vas onakvi kakvi jeste. Taj pogled koji vam upućuje je sreća. Ipak na kraju rijetki nađu rijetke. Meni je trebalo skoro četiri desetljeća, a to mi govori da nikad nije kasno ako kazaljke usmjerite prema svome satu.
Danas sam slobodna, sjedim u crvenoj fotelji svoje prijateljice i pjevušim uz VH1. Da, sretna sam...

Oznake: Life and stuff, mentorstvo, people, love, znanost potvrđuje igru