Samo jednom se ljubi sve ostalo je varka

29 studeni 2016




"Samo jednom se ljubi sve ostalo je varka"rka" riječi su iz nekad vrlo poznatog šlagera. No, jesu li istinite?

Što je ljubav? Je li to tek intenzivniji osjećaj sviđanja ili pak neko potpuno drugačije stanje? Postoje li različiti tipovi ljubavi ili je to zapravo isti osjećaj u različitim pakiranjima? Vole li svi ljudi na isti način? Kakva je prava ljubav? Volimo li stvarno samo jednom u životu?

Rađa li se prava ljubav samo jednom u životu ? Naravno, da ne.
Ljubavi su međusobno različite, poput različitih boja, ali sve su prave. Kao što i svoju djecu volimo na različite načine, tako i svoje partnere ljubimo na različite načine. Svaka nova osoba u našem životu je jedinstvena i tako da je i odnos sa tom osobom jedinstven.
I uvijek je najnovija ljubav - prava ljubav. Svaki put kad ste upoznali potencijalnog partnera i zaljubili se, mislili ste da je to prava ljubav koja će trajati do kraja života.
Ne samo da se u životu može voljeti više puta nego je i praktično nemoguće voljeti samo jednom.
Najčešće pogreške koje radimo u svakom novom odnosu su uspoređivanje sa prijašnjim partnerom, tako sabotiramo sebe i novi odnos.
Ako si u glavi odmah postavimo " ne osjećam se isto kao sa bivšom/ bivšim, on/ona mi ne pobuđuje takvu napetost, ne skačem na njegove/ njezine poruke ..." niti jedan odnos poslije bivšeg/bivše neće uspjeti.
Ako su svi navodi i točni, ne znači nužno da u novom odnosu nećete doći do zadovoljstva i ispunjenost kakvu zaslužujete. U pitajte se što zapravo želite, kakav odnos i ono najvažnije što zaslužujete. Kad već uspoređujete partnere i sam odnos, razmislite kako ste se osjećali u prošlom odnosu ? Jeste li bili ispunjeni i zašto je došlo do raskida odnosa ? Jer da je bilo zdravo i normalno trajalo bi, zar ne?
Nemojte pružati šansu drugima, pružite je sebi da biste se osjećali onako kako zaslužujete.
Sjetite se što zaslužujete!

Oznake: ljubav, odnos, sreća

Nekoliko lica straha

25 studeni 2016



Kako živite sa svojim strahovima?
Bojite li se jako?
Čega se bojite?
Sebe?
Svakog novog dana?
Počinju li vaša jutra sa bolovima u tijelu, duši? Počinju li sa osjećajem tjeskobe, zagušenosti?

Mogu vam otvoreno reći da su moja jutra tako započinjala. Nisam znala zašto! Nisam bila svjesna čega se ja to zapravo bojim, što me to tiska iznutra.

Sjećam se da je bila nedjelja, na drvenoj klupici od kuhinjskog prozora osjetila sam ugodnu toplinu.
Pomislila sam, zašto se ne bih ovako osjećala svaki dan, mirno i toplo. Ništa me trenutno ne dotiče.
No, novo jutro je došlo i s njim stari dobri osjećaj straha. Nije me puštao.
Znala sam da nešto moram promijeniti u svom životu samo nisam znala što. Nisam nikome o tome govorila jer su me ionako ljudi na čudne njima načine doživljavali. Nisam im htjela dati još jedan argument da me smatraju čudakinjom.
Otišla sam toga dana na jezero i popričala sama sa sobom na glas. Dala sam samoj sebi te tri minute čiste iskrenosti sa sobom.
Zapitala sam sebe imam li uopće razloga za moje trenutno stanje. Ima li razloga za osjećaj gušenja i nemirnosti?
Odgovori su bili negativni. Bila sam živa, tada zdrava, mlada izvana i iznutra, sposobna, i spremna za sve izazove.
Jedino do čega sam došla je bila spoznaja da imam strah od sebe, strah od vlastitih odluka i sudova.
Bojala sam se same sebe. Kočila sam sebe u svim aspektima života. Pa, sam si dala truda da upoznam svoj strah, sebe.

 Kao što bi rekao Andre Gide: “Čovjek ne može otkriti novo more ako nema hrabrosti izgubiti iz vida obalu.” A posljednja obala koju će svatko od nas kad-tad morati izgubiti iz vida jeste obala cjelokupnog postojanja – svi ćemo jednom umrijeti.

No, prije nego izgubimo obalu treba nam živjeti. Živjeti onako kako želimo i smatramo ispravnim. Za taj život nam je potrebna hrabrost.
Zanimljivo je to da ćemo svi rado isticati svoju hrabrost, a nerado ili nikako ćemo priznati da smo u strahu. Međutim, hrabrost postoji jedino kao suprotnost strahu. Najprije se nečeg moramo bojati da bismo ono što učinimo mogli proglasiti hrabrošću. Možemo se popeti na najstrmiju stijenu, spasiti čovjeka iz gorućeg automobila, skočiti s najvišeg mosta, otputovati na drugi kraj svijeta… Ali, takva vrsta herojstva i hrabrosti ne govori ništa o onoj običnoj, svakodnevnoj hrabrosti – hrabrosti za življenje vlastitog života. Živjeti ispunjen, lijep život uključuje stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmjeh i ljutnju kako bi išli ka sretnijem životu. Prije svake naredne stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikada nije lak.
Ljubav prema sebi je ta koja oslobađa od straha. Pričajte sa sobom.

Oznake: strah, novi dan, ja

Budi mi blizak

24 studeni 2016



U nekim teškim trenucima, koga ste poželjeli nazvati, čiji glas ste trebali čuti? Tko vam je ta osoba? Što vam znači?
Ako i niste sigurni u odgovore na ova pitanja, jedno je sigurno, ta osoba vam je bliska.

Svatko od nas traga za stanjem savršene prisnosti, intimnosti i ljubavi. Nažalost, međutim, ne rijetko ne samo što nalazimo savršenstvo već nismo ni približno zadovoljni onim što smo pronašli. Tako lutamo sve dok ne pronađemo mir sa samim sobom i sa svojim partnerom.

I sama sam se, kao s jednom od velikih životnih zadaća, suočila s boli kao posljedicom odbačenosti, prihvatila tu situaciju, ali i osvijestila vlastiti strah od bliskosti koji je bio uzrokom mojih „pogrešnih“ izbora. Ulazeći u veze u kojima sam doživljavala razočaranja, prebrzo se otvarajući onom što sam smatrala da vodi u bliskost, sve sam se više udaljavala od mogućnosti da se osjećam voljenom baš takva.
Proces stvaranja bliskosti ne može se planirati već se stječe sličnošću. Da bismo bili prije svega bliski s određenom osobom, trebali bismo biti slični.
Ljude ipak prije svega spaja sličnost. Ljudi koji su nam slični pružaju nam značajno socijalno vrednovanje, vlastitih karakteristika i vjerovanja.
Da, postoji teza suprotnosti se privlače, ali i na kraju i ostane samo na tome, privlačnosti.

Jeste li se ikad zapitali s kime ste zapravo bliski? Kakva je to osoba s kojom ste bliski? Partner, prijatelj, rođak?
Koje su njegove karakteristike? Jesu li slične vama?

Dok sam razmišljala o ovoj temi, u misli su mi ušle osobe s kojima sam bliska odnosno koje sam smatrala bliskima. Nakon dosta kategoriziranja osoba iz svoje okoline, došla sam do zaključka da sam s jednom ili dvije osobe bliska.
Ponekad ljudi budu u zabludi pa krivo procjenjuju odnose, dok druga strana ih tako ne vidi. Pa imate osjećaj da ste bliski sa osobom koja vas smatra samo "prijateljem".
Tada sam razmislila na koji način su mi ušle u život i kako su mi uopće postale bliske.
Te osobe sam upoznala u određenim situacijama koje su nam bile srodne, povezale nas. Da, i to je odgovor na moje pitanje, slični smo.
Slični smo određenim trenucima života, razmišljanjima, nagonima, pogledima prema svijetu. S tim osobama nema truda oko povezivanja već ta sama nit dovodi do bliskosti.

Bliskost treba njegovati kao i sve vrijedno na ovome svijetu. Biti blizak s nekim je pogođenih pet brojeva na sistemskom listiću.
Ostanite dobitnik.


Oznake: bliskost, prijateljstvo, život