Sve se sapere samo ostane sol

30 kolovoz 2016

“Ključ je okružiti se ljudima koji te uzdižu, onima čija te prisutnost čini boljom osobom.” – Epictetus.

Ponekad je teško doći do toga ključa,a zvuči zapravo jednostavno. Jednostavno je reći živjeti ću kako i s kim hoću.U praksi je teško priznati sebi a pogotovo ljudima s kojima si blizak da se u njihovoj okolini ne osjećaš ugodno. Čim se ne osjećaš ugodno u nečijoj okolini trebao bi se malčice udaljiti od tih pojedinaca ne bi li vidio cjelokupnu sliku. Postoje ljudi koji te opterećuju svojim postojanjem al ih iz nekih razloga "trpimo" i to za nas postaje destruktivno.
Kako zapravo objasniti nekome a da ne zvučiš bezobrazno da ti ne odgovara njegovo okruženje i ponašanje prema tebi? Kako reći čovjeku da ne razumije procese u tvojoj glavi i tijelu koji ti se događaju. Da ti treba prostor i strani ljudi da bi shvatio samoga sebe.
Postoje trenuci kada ne možeš ostati u okolici i svome životu jer se ne osjećaš ugodno. Ne možeš više dijeliti ista uzbuđenja i stresove koje si dosad dijelio jer si se istrošio. Istrošio si se prijatelju od silnog truda ugađajući drugima. Na kraju shvatiš da ne možeš više dati nego što jesi, da sad osjećaš da je vrijeme da tebe netko čeka, zove u tri ujutro i da te samo posluša i sa klimanjem glave prihvati tvoje odluke. Bez obzira kakve su. Kada to uradiš vidjeti ćeš što će ti ostati, možda sve možda ništa, a možda samo ono što treba.
Kad vidiš što ti je ostalo znati ćeš točno kako dalje, udobnost prije svega kako bi rekla jedna prijateljica. Bitno je zapamtiti da nema okoline niti osobe koja vrijedi više od osobnog osjećaja ugode.
Na kraju krajeva, sve se sapere i ostane samo sol.






Božji miljenici / nismo li svi ?

06 kolovoz 2016




Koliko puta ste u životu bili ljuti na svoga Boga? Koliko ste puta imali osjećaj da vas je napustio? Dao vam nedaće, siromaštvo, napuštanje od voljenih osoba te neizlječivih bolesti? Koliko ste se puta u životu zapitali zašto ja , Bože? Zašto baš meni od svih ljudi na ovome svijetu? Nisi li me mogao poštedjeti nekih iskušenja i nedaća?
Jeste li imali osjećaj da kad preskočite jedan level nedaće dolazi druga i da koliko god se trudite ne možete pobjeći jer vam je to zacrtano pri rođenju?
Taman si mislite " da pobijedio sam, jak sam, ne može mi nitko ništa" i onda se iznova nađete ispod dva metra ledene vode i ne vidite nebo.
Zapitate se što sam ti Bože skrivio da si mi odredio takav život? Jel ti taj dan bilo dosadno, pa si odlučio:
" ajde da se imam s kime poigrati, da vidim kako će ovaj skakutati po mećavi i grmljavini"?

Zašto ja nisam Božji miljenik? Zašto drugi mogu imati sve, miran život, stabilnu financijsku situaciju, zdravlje i na kraju krajeva sreće????
Ne bismo li svi mi trebali biti Njegovi miljenici?
I tako sam ja bila ljuta neko vrijeme na njega jer sam smatrala da mi je "natovario breme koje ne mogu nositi"
Razočarana što sam ja baš ta koja mora odigrati sve Njegove glavne uloge.
Kako sam upoznavala svijet i sretala različite ljude koji su mislili da su Bogom dani shvatila sam da sam ja zapravo Njegova miljenica.
Zapravo, On mi je dao snagu i slobodu da ga pratim po svome i "cupkam po njegovom ritmu"
Ponekad izgubim korak al nakon par dodatnih sati poduke postanem najbolja učenica. Ipak, mi je dao sreće i dovoljno pameti da uvidim i smijem se svakakvoj ljudskoj stupidnosti.
Neprekidna iskušenja koja nas dovede do savršenstva jer zapravo smo savršeni kao njegovi miljenici. Jer da to nismo, ne bi hodali ovom Zemljom sa svim unutarnjim emocijama koje nas čine ljudima. Čovjek je najteže i najljepše biti, zar ne?