“Ključ je okružiti se ljudima koji te uzdižu, onima čija te prisutnost čini boljom osobom.” – Epictetus.

Ponekad je teško doći do toga ključa,a zvuči zapravo jednostavno. Jednostavno je reći živjeti ću kako i s kim hoću.U praksi je teško priznati sebi a pogotovo ljudima s kojima si blizak da se u njihovoj okolini ne osjećaš ugodno. Čim se ne osjećaš ugodno u nečijoj okolini trebao bi se malčice udaljiti od tih pojedinaca ne bi li vidio cjelokupnu sliku. Postoje ljudi koji te opterećuju svojim postojanjem al ih iz nekih razloga "trpimo" i to za nas postaje destruktivno.
Kako zapravo objasniti nekome a da ne zvučiš bezobrazno da ti ne odgovara njegovo okruženje i ponašanje prema tebi? Kako reći čovjeku da ne razumije procese u tvojoj glavi i tijelu koji ti se događaju. Da ti treba prostor i strani ljudi da bi shvatio samoga sebe.
Postoje trenuci kada ne možeš ostati u okolici i svome životu jer se ne osjećaš ugodno. Ne možeš više dijeliti ista uzbuđenja i stresove koje si dosad dijelio jer si se istrošio. Istrošio si se prijatelju od silnog truda ugađajući drugima. Na kraju shvatiš da ne možeš više dati nego što jesi, da sad osjećaš da je vrijeme da tebe netko čeka, zove u tri ujutro i da te samo posluša i sa klimanjem glave prihvati tvoje odluke. Bez obzira kakve su. Kada to uradiš vidjeti ćeš što će ti ostati, možda sve možda ništa, a možda samo ono što treba.
Kad vidiš što ti je ostalo znati ćeš točno kako dalje, udobnost prije svega kako bi rekla jedna prijateljica. Bitno je zapamtiti da nema okoline niti osobe koja vrijedi više od osobnog osjećaja ugode.
Na kraju krajeva, sve se sapere i ostane samo sol.