O modernom roditeljstvu, mačkama, psima i ostalim znanstvenim naukama

13 ožujak 2016



Što ste kao dijete najviše željeli? Psa, mačku, kornjaču ili nekog drugog kućnog ljubimca? Jesu li vam roditelji dopustili da ih imate? Jeste li smjeli na ulici kao dijete pomaziti nečijeg psa? Ili su vam roditelji zabranjivali bilo kakav kontakt sa krznatim životinjicama?

Već neko vrijeme na ulici, u šetnji sa svojom ljubimicom srećem prolaznike sa djecom koji svojoj djeci ne dozvoljavaju nikakav bliski kontakt sa životinjom. Ispočetka sam mislila da se radi o izuzetku, kako je vrijeme prolazilo to se ponavljalo sve češće. Jednom prilikom sam čula mladu majku čije je dijete potrčalo prema mom psu kako viče na njega da ne dira prljavu životinju!!??
Dječak je stao na sred ulice i nije znao što bi napravio, nije shvatio majčinu reakciju. Normalna dječja reakcija je kad vide malu životinjicu da je žele pomaziti i igrati se s njome. To je želio uraditi i dječak ali ga je majčina reakcija i vikanje na njega spriječilo.
Bila sam zgrožena majčinom reakcijom ali joj nisam ništa rekla. Nisam imala pravo pred njezinim djetetom njoj govoriti da to nije u redu i petljati se u njezin odgoj. Sljedeći primjer me je još više potresao,djevojčica je počela vrištati kada je ugledala psa koji je bio na povodcu malog rasta, veselog i zaigranog. Gospođa koja je djevojčicu šetala objasnila mi je da roditelji brane kontakte djevojčici sa životinjama.
Ostala sam bez komentara.
I sama sam majka, bila sam nečije dijete....
Od dana kada pamtim za sebe imala sam mačku te psa, ptičicu, zlatnu ribicu, kornjaču, patku....i tako sam prenjela tu naviku na svoje dijete. Moja mačka je spavala u krevetiću od prvog dana rođenja moje kćeri s njom. Nikada ju nije ogrebla, ozlijedila niti zarazila nekakvom bolešću. Štoviše smatram da od najranije dobi djeca stvaraju bolji imunitet u doticaju sa kućnim ljubimcima i samim okolišem. Više shvaćaju odgovornost i povezanost s drugim bićima.
U današnjem vremenu kad su nam informacije dostupne na dlanu te ne moramo odlaziti u knjižnicu ne bi saznali što je dobro a što loše za zdravlje našeg djeteta, te informacije ne znamo iskoristiti već nas njihova pristupačnost čini neobrazovanima.
Na svakoj stranici o odgoju i kućnim ljubimcima naći ćemo barem deset razloga zašto je dobro da djeca rastu uz kućne ljubimce.
U vremenima kada maloj djeci kupujemo etiketiranu odjeću, povišene cipelice, šminkice u vrtičkoj dobi, vodimo ih manikeru itd...
Branimo im igre u pijesku, igre sa životinjama, trčimo za njima i brišemo im ruke vlažnim maramicama...... što od njih stvaramo?
Ljude spremne, fizički i psihički na samostalan život ili pozere sa društvenih mreža?
Ne mogu reći da sam ja savršen roditelj jer nitko od nas nije, ali čim prije shvatimo naše pogreške prije ćemo ih moći ispraviti.
Pogledajte sliku ispred teksta!
Ima li na njoj nešto što vam se ne sviđa ili je štetno za dječje zdravlje?