Narodna poslovica koja najbolje govori o miru, suživotu, međusobnom uvažavanju, poštovanju i toleranciji glasi: "Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna!"
Nikad ne postoji ništa ispod tepiha kada smo mi u pitanju. Prije svega mislim na svoju obitelj, na svoj crni oblak.
Uvijek smo se nekako razlikovali od drugih obitelji prije svega zbog načina ponašanja između nas. Sebe doživljavamo prije svega prijateljima a tek onda krvnim srodstvom. Što je ljepše nego biti prijatelj svojoj sestri ili bratu.
Ovo je mjesec obitelji i najbližih pa otud tema da vam malo "dočaram" svoje odnosno moje. Mnogi ostaju zatečeni spoznajem koliko se često družimo a isto tako i koliko "raspravljamo" oko svega. Pa nas znaju pitati koliko vi problema imate, vi se ne volite, kakve su to reakcije lica??? Jedno je bitno uvijek dođemo do zajedničkog zaključka.
Vrlo smo glasni kao da se dovikujemo sa brda na brdo. Naše rasprave teku u nedogled. Možemo nekoliko puta obrnuti istu temu sa drugim zaključcima. Tada zaboravimo da smo u nečijem društvu i nastaje okrugli stol. Većinom svi ostali šute i imaju blijeda lica. Sad kao da vam opisujem neke Balkance bez manira.
No, mi smo obitelj. Obitelj je sve.
Što se tiče ovog naziva posta kod nas doslovno nema ništa ispod tepiha. Sve se rješava na licu mjesta.
Puno smo toga zajedno prošli i naučili da nema glume jer se poznajemo te da ćemo se uvijek voljeti i poštivati. Nema maski i celofana. Kao i u svakim obiteljima ima naravno problema jer nismo savršeni. U svemu se držimo skupa i ne dozvoljavamo nikome da se miješa u naše odnose. Ako se želiš nama pridružiti uvijek smo tu ali ako imaš neke druge "dobre namjere" slobodno produži. Nas veže ona istinska ljubav koja nisu samo epiteti i smiješak već sve što ide u paketu. Bezuvjetna ljubav.

Nepotpuna i kriva ljubav šteti, a samo prava i iskrena pomaže nama i onima koje volimo. To se naziva i bezuvjetna ljubav. Jedino ona doista povezuje i spaja, a ona druga razdvaja i pridonosi lošim odnosima.
Ispod tepiha je većinom prazno barem se trudimo da tako bude, ponekad i previše. Valja ponekad ostaviti malo i prašine, ne bi li se poskliznuli i pali.
Kako vrijeme odmiće, pazite da ne napravite rupe u tepisima preko kojih nećete moći prelaziti od nagomilanog smeća.

“Budi prijatelj istine do mučeništva, ali ne budi njen zaštitnik do netrpeljivosti.”

– Sartr

Šutnja u sebi krije snagu neiskorištenih potencijala i ostavlja priliku za novi početak. Jednom izgovorene, riječi nas ograničavaju, usmjeravaju i predstavljaju onakvima kakve su one same. Do ovoga trenutka bila sam za istinu i iskrenost pod svaku cijenu, no međutim kao i svi morala sam "odrasti", opametiti se. Trebala sam shvatiti ali prije svega i prihvatiti da ne žele svi ljudi čuti istinu niti moje mišljenje. Bez obzira što zatraže vaše objektivno mišljenje treba biti pažljiv sa odabirom riječi. Ljudi će katkada od vas očekivati iskrenost no to nužno ne znači da je žele čuti. Većinom je slučaj da vide cjelokupnu sliku ispred sebe, ne želeći je prihvatiti pa će vas upitati za vaše mišljenje. Ako ste iskreni i bliski sa tom osobom odgovoriti ćete bez razmišljanja na posljedice. Jednom kad izgovorite riječi koje ne žele čuti nema povratka nazad.
Tada počinje u toj osobi se stvarati neki otpor prema vama pa u nekim idućim druženjima možete očekivati skrivenu strijelu. Sve pod isprikom prijateljstva. S prijateljima treba biti iskren jer inače nije prijateljstvo no kao i sa svime u životu treba biti umjeren. Neke riječi ne trebaju biti izgovorene jer nose sa sobom određenu dozu odgovornosti. Treba znati prešutjeti, ne kaže se nepotrebno šutnja je zlato. Dokazano je da ljudi koji kalkuliraju sa riječima bolje su prihvaćeni u društvu.
Umijeće života znači raspolagati opcijama govora i šutnje. Tko se ne izražava, ne postoji. Uvijek sve kazati je brbljavost koja se ne može izdržati.
Dobro je biti iskren i direktan, ali ne valja zapostavljati takt pod krinkom “samo sam iskren, što se ljutiš” jer je to glupost.
Iskreni razgovor se podrazumijeva no vi ste ti koji biraju što ćete reći u okviru te iskrenosti. Neki ljudi su zaista dobri, ljubazni, lojalni, ali ne reagiraju dobro na kritike i tuđa mišljenja.
Stoga prije nego krene vaš monolog sjetite se " prvo ispeci pa reci". Probati ću i ja prvo "ispeći"

Jutarnji ritual volim započeti u laganom ritmu, sa šalicom kave u ruci i da me nitko ništa ne pita dok se šalica barem do pola ne isprazni. Ujutro je jako teško funkcionirati pogotovo ako znaš što te svakodnevno čeka i koje su tvoje obaveze. Treba se dobro pripremiti. Ako su te obaveze iscrpljujuće i zahtijevaju tvoj cjelokupni angažman treba ti ispušni ventil. Pronalazak svoga unutarnjeg smiraja.
Teško je živjeti u današnjem vremenu, sustizati sve natovarene obaveze i ostati sretan i stabilan.
Između posla,doma, djece, kućnih ljubimaca, prijatelja, likova, teta, ujaka treba pronaći duboko i opet iskopati sebe na površinu.
Težak zadatak za samo jednu osobu ako želiš sve uraditi kako treba i da svima bude dobro. Tijekom godina naučila sam mnogo toga ali i nešto vrlo važno. Najprije meni treba biti dobro da bi drugima koje volim i poštujem mogla dati to dobro iz sebe.
Tako je počelo moje upoznavanje sa samom sobom i meditacijom.
Počela sam odlaziti na grupnu meditaciju no nije mi se učinila pravi izbor za mene. Počela sam sama meditirati. Ispočetka je bilo teško. Teško se je oduprijeti se zvukovima koji dolaze izvan tebe i mjesta na kojem meditiraš. Teško je šutjeti.
Ništa nije teže nego šutjeti i nema većeg užitka nego sebe izraziti. Svima treba umijeće i sreća tišine pomoću šutnje. Govor nije u stanju ponijeti puninu onoga što je prisutno u šutnji.
Kad ostaneš sam sa sobom misli ti odlutaju u prošlost, sadašnjost ili sutra recimo. Onda mozak radi sto sat od razmišljanja i analiziranja koje boli kako bi rekla moja kći.
Moramo se sjetiti da sve što smo uradili morali smo baš tako da uradimo, i nema vraćanja nazad i analize svega toga. Osjećaj koji imamo nikada nas ne vara i treba poslušati samog sebe. Hrabro je poslušati taj glas.
Meditacija mi je uvelike pomogla, olakšala mi razgovor sa samom sobom. Snaga misli je ogromna i može nas lansirati na neke nove putove. Pokazala mi je kako se maknuti od nestrpljivosti, loših riječi osobito riječi ne. Sebi rijetko trebate reći ne ali češće drugima. Ne zove se to sebičnost već poštivanje sebe. Strpljenjem i ljubavlju prema sebi možemo da uradimo baš sve. Sve samo lagano korak po korak do zadovoljstva i sreće. Sa svim treba krenuti u miru, polako i mijenjati loše navike. Korak po korak raditi ono što nas inspirira a ono što moramo najčešće ne ide po planu. Kad se otpusti kontrola sve je lakše.
Mojih petnaest minuta na cvjetnoj prostirki u kupaonici svakodnevno mi daje sebe novu i onu pravu.
Čujem, vidim, osjećam da to jesam zadovoljna ja.

Svakodnevica, kad ostali kućani napuste stan, ostaješ sam sa sobom. Nezaposlenost i ostali monotoni problemi privežu te za stan, ponekad volim ostati doma u svojoj pidžamici i tulumariti po stanu sa najvećom šalicom za kavu u ruci. U pozadini sa Enrique Iglesiasom te ponekom upaljenom svijećom spremam i plešem, odugovlačim si cijeli dan u spremanju ne bi li se netko pozvao sam k meni i presjekao mi moj dan u zenu.
Kad takav dan dođe a to je obično srijeda moja kratkodlaka prijateljica ode u svoj dio stana i ostavi me na miru. Tada počinje tulum za dugodlaku i mene, prosto uživamo u svome društvu. Pospremanjem stvari, organizacijom ormara dovodimo naš život u red. Kad se sjetim nereda u stanu znam da mi je u tom razdoblju život "mesi".
Uglavnom smo otvorene knjige i po našem oblačenju, stanju kose i urednosti doma može se isčitati naš trenutni osjećaj stvarnosti.
Možemo li biti sretni sami sa sobom? Uživati u svome prisustvu bez drugih osoba i takozvanog luksuza? Naravno, da možemo.
Trebalo mi je dugo vremena da ja to naučim i upoznam samu sebe, sad smo nas dvije najbolje prijateljice.
Voljeti sebe i uživati u sebi najveće je bogatstvo. Ako imate samo financijskih problema sjetite se da su to samo papiri odnosno sredstvo plaćanja.Gledajući s te strane na probleme te vrste znate da rješenja ima. Bitan je psihički mir i zdrav život bez negativnih ljudi i loših razmišljanja.
Ako se uhvatite u mislima kako sažaljevate sami sebe ili padate u dubiozu, razmislite što je uzrok tome, ako je dosada u pitanju počnite raditi nešto volite da ugodite sebi prije svega. Počnite od malih stvari s malim koracima za sam početak prošetajte i udahnite svježi zrak. Vaš izdah će vam pokazati da ste živi i činite ovaj svijet, nemoj te biti njegov negativan dio nego njegov prijatelj.
Treba naći smisao koji nam daje da živimo. Imamo na raspolaganju resurse i snage pomoću kojih možemo prevladati i velike teškoće i opterećenja. O nama ovisi hoćemo li ih pretvoriti u šanse i izazove na promjenu ili pokleknuti pred njima i prepustiti se valovima bez obzira kamo nas odveli!
Treba izabrati za sebe kvalitetu koja nam je ponuđena.Kvalitetno živjeti nije lako. Kvalitetu života treba održavati. To se naziva rad na sebi, uvid u sebe, briga o sebi. Ako ne radi na sebi, bez uvida u sebe i ako se ne brine za sebe, čovjek ide u sve lošiju varijantu sebe i svoga života.
Zbog svoga ljepšeg života dozvolite si srijedu i uživaj te u sebi i sa sobom.
Nećete pogriješiti al tu i tamo bacite pogled na viber ;)

"Najlepše je kad nađete prijatelja ili prijatelje koji imaju isti psihicki poremećaj".

Jeste li ikad u životu upoznali svoju srodnu dušu, bilo prijateljsku bilo ljubavnu? Ako jeste onda ste veliki sretnik ili sretnica. Nadam se da ste ih zadržali u svome životu. Ja mogu sa sigurnošću reći da ja jesam. Mislim da sam upoznala nekoliko prijateljskih srodnih duša. To su duše koje se stapaju sa tobom svaka na svoj određeni način.
Znate li onaj pogled preko stola sa potvrdnim klimanjem glave, onaj izraz očiju koji vam kaže " jel ti to ozbiljno?"
Onaj susret duša kad se prvi puta upoznate, sjednete, pričate i onda shvatite da se već poznajete. Možete toj osobi reći sve znajući da neće iznevjeriti vaše povjerenje?Jer je i sama to proživjela. Eh, da upoznali ste svoju srodnu dušu.
Pored takvih osoba dobijete rekli bismo psihički poremećaj. Postanete opet dijete koje se smije i hihoće, vaše priče nadjačavaju i sve ostale radnje padnu u drugi plan.
Kad se nađete skupa niti jedna druga soba nije potrebna niti društvo jer vi imate svoj svijet koji samo vi razumijete. Da, i napokon ste našli nekog tko ima isti psihički porećaj kao i vi. Odnosno njegov psihički poremećaj ste vi i obrnuto.
Srodna duša zove nas telefonom baš onda kad smo mi željeli zvati nju. Zna kako se osjećamo a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pozornost na te mini signale koje šalje naše tijelo, a koje samo ona zna pročitati. U nju imamo potpuno povjerenje, znamo da nam govori istinu bez skrivenih namjera. Mislim da u životu isto tako možemo imate više srodnih duša. Tu teoriju potkrepljujem činjenicama da su srodne duše naše polovice, a sa svakom tom polovicom ili srodnom dušom činimo jednu cjelinu u nekom području.
Zašto postoje takve osobe?
Na našem putu kroz inkarnacije uvijek srećemo iste duše koje kroz nas uče ili mi učimo od njih. Taj proces je uvijek obostran. Te duše imaju uvijek određenu karmu s nama i moramo u svakom sljedećem životu vratiti jedni drugome “dugove”. Eto tako ja to gledam.
Ja sam jednu svoju srodnu dušu stekla rođenjem, kada smo skupa nekada frcaju iskre od prepiranja a u večini slučajeva drugima idemo na živce sa svojim hihotanjem i zaključcima. Svaki taj zajednički provedeni trenutak bilo u prepiranju ili hihotanju je dragocjen i prava sreća za mene.
Znam da nikad neću ostati bez nje jer ćemo se opet sretati kroz neke druge živote. I veselim se svakom tom ponovnom susretu.