Postoji mnogi trenuci kada izgovorimo nešto u ljutnji ili šali te odmah zatim se pokajemo i bude nam krivo što smo povrijedili osobu. Tada poželimo da vratimo vrijeme i izbrišemo izgovorene riječi. Nažalost, kada se jednom izgovore, riječi se ne mogu izbrisati.

Ljutnja ili bijes je emocija iz koje izlaze tuga, ogorčenost i jad određene osobe. Te emocije iz nas izvlače najgore ljudske osobine.
Nakon što smo se smirili i shvatili da smo pogriješili počinje onaj dio o izvinjenju i opraštanju druge osobe.

"Iskreno oprosti" je jaka rečenica pogotovo ako ujedno to i mislite što se osjeti u vašem tonu glasa. Ako je druga osoba shvatila i primila vašu ispriku za vaš odnos ima budućnosti. No, međutim ako u vašim riječima nije naišla na iskreno pokajanje, povjerenja više nema.
Riječi su jedan bitan faktor koji pokreće ovaj svijet. Smatram da sve izgovorene riječi koje smo čuli tijekom svojeg života su nam nekako ostale urezane u naš tunel. Svaka ta ciglica u tunelu odnosno u nama sadrži jednu riječ bilo ona negativna ili pozitivna. Zamislimo ih da su obojane drugačijim bojama.
Omjer tih dviju boja predstavlja nas u cjelini. Onakve kakvi jesmo sami. Ne možemo izrasti u pozitivne ljude bez bijesa i ljubomore ako smo tijekom svoga djetinjstva slušali samo o našim lošim stranama. Sve kreće od samoga početka.
Djetetu tijekom života treba govoriti lijepe stvari, hvaliti ga i isticati njegove kvalitete ne bi li ono izraslo u potpunu osobu bez kompleksa manje vrijednosti. Tako da ono u svome životu ne bi drugima upućivalo ružne riječi. Jedno veže drugo i tako u krug.

Ovakve situacije možete izbjeći jednim zlatnim pravilom: Uvijek razmislite prije nego što progovorite!
Svaki put kad krenete u bijesu nekom nešto sasuti u lice i otresti se poput jadnog psa na lancu prisjetite se sebe kako vam je bilo u sličnoj situaciji samo sa druge strane.
Stoga trebamo svi prestati loše govoriti i izgraditi ćemo sebi vremenom, drugačiji svijet od onoga na koji se toliko žalimo.