A far away... vratila sam se u stvarnost... stojim na blagajni u Konzumu i gledam kako se traka za proizvode jedva pomiiče, u lijevo uho ulaze mi riječi bake sa štakom koja gleda ledin mali hladnjak koji stoji pored blagajne. Baka želi King sladoled sa preljevom od višnje ili šumskog voća više ne znam točno nije ni bitno. Unuka joj govori kako je sladoled skup i ne mogu ga kupiti. Razmišljam u sebi koliko uopće stoji taj sladoled maksimalno 15 kn, što je uopće 15 kn? Što se može napraviti sa tih nekoliko kuna?
Jesmo li doista toliko nisko pali da si sladoled u stare dane ne možemo priuštiti? Za čega je ta starija baka radila u životu? Za skupe režije i lošu hranu?
Shvaćam al si ne želim očito priznati kako loše nam je u istočnome dijelu Lijepe naše, kolika depresija te psihička nestabilnost postoji u nama. Postajem opet negativna i prerealna. Prije nekoliko dana vratila sam se sa sezone na kojoj sam provela četiri mjeseca. Otok je imao svoju vibru, vibru pozitive. Da, radi se, radi se puno i svaki dan. U takvome okruženju nije ti ni teško živjeti, raditi, boriti se sa vručinom koja ubija i prži sve unutar tebe. A far away.... kao da sam bila na nekoj drugoj planeti. Planeti na kojoj je dopušteno uživati bez grižnje savjesti. Biti sretan i zadovoljan. Planeti na kojoj možeš sa osamdesetak godina si kupiti sladoled bez razmišljanja hoćeš li sutra imati za ručak. Samo petstotinjak kilometara nas dijeli udaljenosti a niti da smo slični. a kamoli da smo jedno. Jedna nacija sa dva svijeta. Jedni imaju pruženu šansu živjeti životom dostojnoga ćovjeka, dok drugi žive odnosno ne žive. Jel to imamo mi problem u nama samima pa smo nesposobni pobrinuti se da nam bude bolje, ne znamo iskoristiti blagodati ove zemlje ili nam je lakše kukati i sažaljevati se?
Zar je moguće da trebamo čekati da izumru neke generacije pa tako i moja da bi sljedeće živjele normalnije? Zar je moguće da za nas nema spasa? Svi smo krojači svojih sudbina pa tako i svoga propadanja. Oni koji su uzeli svoj život u svoje ruke, našli su sebe pod nekim drugim suncem. Pod tim suncem moći će si priuštiti sladoled sa šumskim ili višnjinim preljevom nebitno u bilo kojoj životnoj godini.