Li na la

30 srpanj 2015

Vrijeme je li na la, ako bude li onda ćemo ovako napraviti, biti ćemo nevidljivi i poletni, Ako bude la onda ćemo po drugome sistemu jer ipak je vrijeme vrijabla na koju ne možeš računati.
Očito je da sve ovisi o ljudskom raspoloženju pa tako i vrijeme li na la.
Ja sam pak za soluciju li.
Uglavnom ljudski nepodnošljivi karakter utječe na sve pa tako i na nas smrtnike.
Li na la je najjadnija stvar koju može izreći ljuski mozak. Ljudi su sposobni svakome reći bez susprezanja stvari na koje nemaju nikakva prava.
Kad su u pitanju novac i moć spremni su vrijeđati vam i najbližu obitelj.
Beskrupuloznost, bezobraznost i ego visokih razmjera hara na ovim prostorima punom parom bez prestanka.
Zakon dzungle izvlači iz nas maksimalnu dozu jada i slabosti. Prvi prikaz da nema prijateljstva ni drugarstva kad su uključene gore navedeni epiteti.
Kako ostati čovjek od krvi i mesa?
Kako oglušiti na sve i osati svoj i ne pretvoriti se u masu koja kruži?
Ogromna unutrašnja borba koju vodimo u sebi ne bi li zadržali sebe dostojanstveno i ne spustili se na taj nivo " profesionalnosti".
Ipak je danas krenulo sa li.... znači po mome, kako treba da i bude.

Neka pušu i dalje

26 srpanj 2015

Hladni vjetrovi pušu
Odnoseci snove daleko od mene
Hladni vjetrovi pušu
I odnose mi dušu

Pušu sa svake strane
i lome u meni sve
Ono dobro što živi
I diše u meni

Beskrupulozno nose
Moje postajanje
Bez imalo
Milosti i srama

Neka pušu
I dalje otkrivajući sebe...
Neka pušu. .samo i dalje...
Otkrivajući mene...

Ponos i predrasude

23 srpanj 2015

Omiljeni film moje seke. Tko kaže da filmske scene nisu iz stvarnoga života. Možda su naši životi prikazani negdje drugdje na velikom platnu poput Trumanovog showa. Život prije svega piše priče a mi stvaramo romane.
Kakvo čovjekovo ponašanje treba biti ne bi li se uklopio u ovaj svijet oko nas?
Predrasude.su jedan od čimbenika koji nas prati svakodnevno u našim romanima zvanih život.
I kakvi su to ljudi koji stvaraju dojam o nama na temelju priča drugih?
I najvažnije pitanje tko im daje za pravo iznositi te priče bez provjeravanja istih ne misleći na posljedice?
Bila sam u prilici upoznati čovjeka koji vrlo jako drži do svoga ponosa i stavova ne posustajuci od njih, mnogi mu zavide i ogovaraju ga pa se pitam u čemu je zapravo problem? Zavidnost na nečemu što ne možemo ispuniti sami? Svakodnevno spuštamo svoje granice prema tlu umjesto da ih dižemo i pomičemo prema nečemu višemu.
I na kraju tko je čovjek zapravo bez ponosa i principa? A predrasude ćemo ostaviti onim inima.

Praznina

21 srpanj 2015

Praznina...
Kakva je to praznina?
Koja potiče kroz moje tijelo?

Kakav je to isprazni tunel u meni
Koji mi ne daje sebe
Koji mi ne daje
Da se izražavam
Onako kako znam

Odakle je došla ta praznina
U meni?
Gdje počinje a gdje završava njezin kraj?
Osjetim je tu duboko u sebi
Tu prazninu
Koja dolazi odnekud
Samo tu praznu tišinu.

Napad obojanih plavuša

20 srpanj 2015

Prava ili obojana, jel razlika? Pričamo naravno o plavušama, SDM su naravno naše dame koje su krenule u napad na malog boga.
Dok je bio sam bio je nazanimljiv tek kad je jedna od njih pokazala interes za njega, dvije dame su se našle ugrožene. Jedna od njih je bacila ultimatum ili ću ti biti prva kojoj ces biti dostupan ili traži svoje mjesto pod suncem drugdje.
Zanimljivo je ta ženska logika kad se nađu ugrožene padaju opake riječi. No, bez obzira na njih dramice, postavlja se veliko pitanje kako će dotični perspektivni mladić odigrati karte. Hoće li ostati svoj ili će upasti u ruke nezasitnih plavuša? To be continuted. ..

Daj da ti vidim

16 srpanj 2015

Daj da ti vidim
Oči zadnji put
I tvoj pogled blag

Daj da ti vidim oči
Zadnji put
I tvoj dodir snen

Daj da ti vidim oči
Zadnji put
Kako čudno gledaju mene

Daj da ti vidim oči
Zadnji put
I pitajući se..

Daj da ti vidim oči
Zadnji put...
Zamislih se.

More, more

13 srpanj 2015

Kad vidim more
I čujem njegove šumove
Sjetim se tebe

Sjetim se tebe....
Kako nečujno me gledaš
Promatras i zamišljas
O čemu maštas

maštas li o moru
Koje donosi valove i neke nove puteve
Ili o nekim novim licima
More te donosi svaki put
I tvoj zamišljeni pogled
Ostaje tu.

Sanjam

11 srpanj 2015

Slušam tvoju pjesmu
Sanjam
I razmišljam o tebi

Gdje si ?
Što radiš?
Kakvi su ti dani ?

Sjećaš li se uopće?
Sjećaš li se uopće nas?
Sjećaš li se naših dana i noci ?

Razmišljam il je to samo
Nostalgija u meni
Koju pobuđuje
Tvoja pjesma

Sanjam...

Nije u soldima sve

10 srpanj 2015

Gledam malu njemicu kako uživa u moru. Skače sa hridi i smije se valovima. Niti sluti što je čeka. Ja sjedim na šljunku i uživam u pivu i razmišljam o prošloj noci koja me promjenila. Koja je donjela neke nove spoznaje o meni. U pozadini svira bad blood. Ljudi leže , kupaju se, pričaju ja sam u svome svijetu u kojem imam samo sebe. Razmišljam o ljudskoj pohlepi i silnom očaju koji tjera ljude na takva ponašanja. Nema para na ovome svijetu koji ćete usrećiti.
Nenormalno za mene je gaženje sve pred sobom ne bi li ostvario vlastitu satisfakciju i kad to dobiješ opet nisi zadovoljan i želiš jos više. Ne zove se to ambicija već vlastito nezadovoljstvo i frustracija.
Dok ne shvatimo da nije u soldima sve jebat će nas ego.
A do tada nema nam spoznaje o sreći i vlastitom napretku.

Oproštaj

07 srpanj 2015

Lorca bi rekao
Pođi prijatelju
I ostavi prozor otvoren

Pođi i reci mi kako je
Ne znati ti lice
Posljednji put

Pitam se kako je
Ne vidjeti ti osmjeh više
Prijatelju moj

Pitam se kako trebam te
Zapamtiti
Posljednji put

Kako je znati
da si ti bio
posljednji put
prijatelj moj.

Rendom Dzozla, Dzozla

05 srpanj 2015

Plave oči, šarene mudante
Reper Dzozla
Mlati tijesto
U svojoj drvenoj kolibici

Mjesec prođe
Prolaze dani
Njegova mračna pozitiva
se gasi.

Šunka, sir, nema gljiva
Puno čudnovatog origana
Po pizzi se skriva.

Prođe mjesec
Prolaze dani
Njegova pjesma se ne gasi.

Otišao si nečujno

Otišao si
Daleko od mene
Daleko od nas
Puštam vjetrove
Da te prate.

Neka te vode svojim putem
Gdje ćeš biti sretan
Nađi svoje mjesto sreće
Na kamenim hridima

Otišao si
I odnio dio mene
Dio nas
Taj dio nas vječno
Će biti s tobom.
S nama

Udahni

04 srpanj 2015

Stepenicama života svoga prodi mirno i bez straha,
prodi snovima srca svoga
Neka te snovi prate prema pučini
toj
da spoznaš svjetlo duše svoje.

Daj joj vjetra u grudima
Neka osjeti svaki tvoj izdisaj
Uhvati taj izdisaj što zivot
se zove i prenesi ga prema
novom danu.
Dočekaj taj dan sa smiješkom
u očima.

Living in Zen

02 srpanj 2015

Osjećajući kamen na prsima, od silnog penjanja po kamenim ulicama tražeći mjesto za prespavati, svakodnevica sezonskih radnika koji nemaju riješen smještaj.
Aj hvala bogu da sam i to doživjela vidjeti ( iako ne za sebe) pravo lice džungle.
Sjetih se filmova o gladijatorima i krvi do koljena na borilištima ista situacija tu kod "nas".
Sa svake strane ponude i potražnje tko više ponudi njegova cura i tako unedogled.
Godinu dana prije traženja sezonskog posla prvo morate naći smještaj, iako se radi i o supi doslovno za nju ćete masno platiti. Lakše je naći posao nego smještaj na otoku.
Živjelo nam pravo na rad i život. Svaka čast našoj lijepom na svemu što nam pruža. Nakon što nas napusti naša raja i odseli masovno u Dublin, možda i ja tada dobijem lutriju i rad u svojoj struci.
A do tada samo opušteno, neka ide život.