U daljini plavo more
Gledam , osluškujem
Miris njegov i dah

Vjetar neki ne zvani
Dotiče mi lice,
Nosi moju kosu
U daljine

Osjećam taj miris nepoznate sreće
Koja budi moja osjetila
I usrećuje me
Njegovim likom.

U carstvu gdje caruje drugarstvo mnogo toga je prosto moguće. Ironija me vodi da vam prepricam nekoliko dogodovština glede ega, ampera pravih seoskih i prave ljudske gluposti. Reći ili ne reći? ?????? Misliti ili ne misliti? Izbjegavati ili suočiti se ? Koliko riječi stane u jedan decilitar vode?
Tko bi znao odgovore na sva ta silna pitanja?
Diplomatski odgovori pravo su riješenje.
Dal to znači da treba da budemo proračunati ili da trebamo biti mudri.
Koji god odgovor od ta dva bio ispravan, samo će značiti da smo mali sitni glumci na velikoj pozornici.
Jedino ostaje pitanje tko su ti veliki igrači? Oni sa kupovnom moći ufurani u veliku igru života ili oni koji nose cijelu igru u rukama i znaju ishod utakmice?
Na kraju dolazim do zaključka da smo na kraju oni koji uopće nismo. .
kad pročitate ako pročitate ovaj tekst, doći će te do mišljenja da sam na nekim nezakonitim supstancama ili da sam prosvikala. Da bude jasno, sasvim sam dobro samo moja malenkost ne može se isčuditi svoj silnoj ljudskoj gluposti.
Takvu vrstu bi trebalo patentirati.
Dobro došli u carstvo gdje caruje drugarstvo i jos mnogo toga.

Prestala sam da te zazivam
Imenim tvojim.
Prestala sam da ti pišem
Pjesme za koje znati nećeš.
Prestajem da mislim na tebe.

Gledam posljednji put
Slike tvoje,
Gledam posljednji put
Oči tvoje
Oooh gledam da.

Posljednji put te pozdravljam
Posljednji put te gledam
Posljednji put te osjećam,
Posljednji put.

Osjetila sam onaj stari nemir
Osjetila sam onaj isti strah
Onaj isti drhtaj u tijelu svome

Osjetila sam tvoju blizinu
Koju ne mogu prenjeti nikome
Osjetila sam taj vjetar
Što dolazi od tebe
Znala sam da si tu

Vjetar je odjednom stao
Strah i nemir su prošli
Osjećaj praznine ostao
je ležati u zraku.
A samo drhtaj tijela
Zavukao se u kosti
I našao svoje mjesto
Umjesto tebe.

Slutila sam nešto
u mutnim jutarnjim zorama,
dok sam umivala dušu
kapima rose

Slutila sam nešto
u zamagljenim vidicima
i tihim sumracima ljeta

Slutila sam povratak
nekog davnog izgubljenog cvijeta

Al ni sanjala nikad ne bih
da si ti slutnja
što nosim je u sebi.

Još te se ponekad,
Još te se ponekad prisjetim kako me gledaš nijemo i bez tona.
još te se ponekad sjetim
kako me tvoje oči
promatraju.

Još te se ponekad
prisjetim dok gledam
U daljinu i čujem valove
što udaraju u hridu.
još te se ponekad sjetim
dok sjedim u tišini.

Još te ponekad
osjetim dok čujem svoje srce kako udara.
još te se ponekad prisjetim
dok mi misli lutaju besciljno do tebe.
još te se ponekad....
al samo ponekad....

Sve mi imamo svoje dane, tako nas inače naše druge polovice prozivaju.No, međutim drage moje dame imamo mi znanstveno objašnjenje za te dane. Hormoni su ti koji od nas prave ono " nešto" psihički nestabilno. Testosteron utječe na muški libido tako estrogen i oksitocin utječu na naše promjene.
U našim tijelima ima više od tisuću hormona koji grupno utječu na sve naše psihičke i fizičke promjene.
Tako da kada nas onih dana prozovu ljubomornima, psihičkim nestabilnima dajte im uputstva . Svaka od nas bi trebala osvijestiti muškarce o biokemijskim procesima u našim tijelima. Čitavu vječnost slušam o tome kako govore "opet oni dani".
Ccccc, no more.
Osvijesti se ili bolje šuti.
Na ovu moju rečenicu neki kolege bi rekli: " eto što sam rekao očito oni dani".

Ti vali što nose vjetar na pučini
Odnose tebe od mene
Odnose te negdje
U znani grad
Bez puteva do tebe.
Ja ostajem nijemo
Sjediti i osluškivati
Te vale što vjetar
Odnose do tebe.

Taj vjetar stiže do tebe
Ti ga ne prepoznajes
Niti znaš da je stigao od mene
Zbog tebe.
Vjetar odnosi i dalje tvoju kosu
Nečujno i tiho
Bez tvoga znanja do mene
Da dodirnem je i vratim je valima
Što odnose te od mene.

Sunce, more, kamen, pa opet sunce, more, kamen i tako unedogled četiri jahača apokalipse cjelodnevno kruže po vrućem betonu usrecujuci uzavrele turiste.
Bijele košulje upijaju im radni znoj, samo plava košulja "glavnog" jahača apokalipse odaje dojam staloženosti i stabilnosti.
Mali boss zvani Bog ima u rukama sve, svojom sposobnošću i mladošću ulijeva nadu novoga sutra.
Treći po piramidi zvani adrenalin opterećen svime treba terapiju da ispuca svu negativnu energiju. I na kraju četvrti jahač apokalipse dolazi kao šlag na tortu ( recimo da sam površna) svojim izgledom:)

Da mi možeš reći posljednje riječi
Koje bi to bile?
Da me možeš opisati kao da me vidiš negdje daleko u snu zadnji put
Kako bi me opisao?
Jel bi rekao da sam tiha i mirna?
Za tebe nezanimljiva
Bezopasna
Il bi rekao istinu onakva kakva jesam?

Il ono što si mi rekao kad nikog drugog nije bilo kraj nas?
Što bi rekao za mene ono što je ili ono što si pričao njima?
Kako bi opisao mene?
Posljednji put
Pitam se..