imaju tamo neke tišine
koje govore sve
koje govore jezikom njemih,
jezikom kojeg poznaju samo oni ini.
Te tišine spajaju nas s njima
one nose naše uzdahe i valove želja
tišine su ti to....
one razumiju izostanak riječi i naše strepnje,
strepnje koje nas podsjećaju da još smo živi
a mrtvi tišinama hodamo...

Neizostavna tema nas žena je vjerojatno priča o muškarcima koji doživljavaju žene poput stvari iz ormara. Imaš etiketu i budeš uzeta i vraćena po potrebi. Zašto smo toliko drugačije od njih? Zašto seks povezujemo s emocijama dok je to njima čisto rukovanje. Dok nas zabrinjavaju brojke oni samo stavljaju kvačice. Pričam prijateljici kako sam tipu bila dvadeset i druga po redu a bio je devet godina u vezi. Kada je stigao popuniti tu brojku uopće? Ako si u vezi i zadovoljan si sa seksom čemu onda trebaš nešto sa strane? Ako nisi prekini tu vezu i stavi točku na i. Vrlo jednostavno čemu komplicirati? Stvar igre ili izazova ne biti uhvaćen?
Na to ona reče: meni je moj rekao da sam mu treća, zar je bitno što si ti njemu dvadeset i druga il ja treća? Mi žene težimo nekoj kvaliteti ne kvantiteti. Zar stvarno misle da je moguće se samo seksati s nekim bez nastanka emocija? Možda je i moguće al ako se to dogodi jedanput ili eventualno dvaput, s time da oboje shvaćaju da je to čista zabava. Ako je seks samo u pitanju nema druženja, ručkova, izlazaka s društvom i u kino. Samo seks i odlazak svojoj kući. Tako bi to trebalo biti. No, mislim da u praksi ne funkcionira baš tako. Mi smo ljudi ne roboti i uvijek netko bude povrijeđen.
Kada saznate da ste nekome dvadeset i druga malo se zapitate tko je osoba s kojom ste ili ako vam kaže da ste mu treća jel to laž?
Kako bilo muško-ženski odnosi nisu jednostavni, te kroz desetljeća se provlače ta ista pitanja bez pravih odgovora na njih.
Autori ovih tema su isključivo žene i dok je to tako odgovor nećemo imati. Vrlo zanimljivo bi bilo kada bi muški spol napisao svoje mišljenje o tome. Nadam se da bi nam jedan muškarac dao odgovore na tako vrlo jednostavna pitanja. Do toga ključnog trenutka ostati ćemo u isčekivanju Godoa.

Carrie, Amanda ne, ne već četiri cure u najboljim godinama na ručku kod jedne od njih " svježe" udane gospođe kojoj je suprug na prisilnom radu na sezoni. Ručak od tjestenine sa tunjevinom koja ima miris svježe srdele koju su vjerojatno osjetili susjedi te prometne ulice. No, nas nije spriječilo da smažemo cijeli lonac tog divnoga ručka, ispraznimo polupraznu votku i nastavimo sa pivom koju smo kupili po izvanrednoj cijeni od 9,99.
U svježe obojanoj kuhinji boje lavande krenule su priče o majkama koje ne bi trebale biti majke, koje svoje frustracije liječe na svojoj tek rođenoj djeci vjerojatno im zamjeraju i namreškanu kožu na stomaku. O majkama koje primaju donacije za svoju bolesnu djecu a istu tu djecu zlostavljaju njihovi partneri, dok im djeca pišu bilježnice o stvarima koje im se nikada ne bi trebale dogoditi. Dok za to vrijeme određene majke šalju svojim muževima poruke: "jebala ja majku svoju kad sam pomislila da će ikada biti čovjeka od tebe, sa toliko godina ne znaš što je kosilica a znaš što je đoint."
Lagano ispijajući posljednji guc piva teme su krenule na naše drage bivše muškarce koji vjerojatno nisu ni bili muškarci već naše najbolje lekcije u životu. Nešto su nas naučili te vrijeme provedeno s njima nije bilo uzaludno. Kad je sex u pitanju razmjene iskustava i ideje savršeno idu uz ovakva druženja pogotovo kad se nađu ženski hormoni na jednom mjestu. Kamena lica igra svjetskih razmjera, čiko na čiki od jedne pobožne poznanice, kontejner u blizini općinskoga suda i svi toillete eminentnih klubova. Sve muške priče pored ovih ženskih su samo lovačke priče. Poze 69 naših pasa i njihovih vlasnika koji karakterno postanu blizanci svojih kućnih mezimaca.
Tri tulipana koji se pojave preko noći u vazi, kucanju bivših cura bivših momaka koji se žele zbližiti s tobom nakon vrijeđačkih poruka.
Cure koje vole šamaranje po guzi od tatinih prijatelja jer očito nisu imale dovoljno pažnje od svojih tatica pa im to moraju nadoknaditi njihovi prijatelji koji ih tuku i godinama zlostavljaju. Sve su to životne priče i vjerojatno će svaki akter iz ove priče naći opravdanje za sve svoje postupke okrivljujući nesretno djetinjstvo i nesređene obiteljske odnose. Naravno da za sve postoji opravdanje.
No, gdje je tu odgovornost za učinjeno? Lekcija za naučeno?

Griješimo svakim danom jer smo ljudi. Neke greške koje činimo naprave od nas bolje ljude bar bi tako trebalo biti.Što više griješimo imamo više izgleda da bolje kročimo svojom cestom.No, međutim te pogreške koje napravimo trebamo priznati sami sebi ako je potrebno i pred drugima. No mnogi od nas često okrive nekoga drugoga jer je lakše da je drugi kriv a ne mi sami. Sakrivamo se iza naših patvorenih lica i glumimo nešto što nismo. Prikazujemo sebe u svjetlu žrtve i dobivamo tuđu pozornost prebacujući krivnju na nekoga trećeg koji zapravo nije ni bio akter naše pogreške. A tko pita okrivljenu osobu što uopće ima za reći?
Što ta osoba treba da napravi? Da "opere" sebe od nečega za što nije niti bila dio toga.
Bježanje od priznavanja vlastitih grešaka ostavlja nas tamo gdje jesmo, u ćorsokaku i ponavljamo te iste greške nebrojeno puta.
Netko drugi je uvijek kriv i ja sam žrtva. Ako tako rješavamo svoje stvari cijeli ovaj kratki život provesti ćemo kao patvorene zmijetine sakrivene iza hladne kože.
Problem postoji što takvih ljudi ima mnogo oko nas i ponekad smo " uvučeni" u njihove zakulisne igre. Ako nam se to i dogodi ne treba okrenuti glavu već suprostaviti se takvoj osobi i ukazati joj na njezinu patološku bolest mozga. Tek kada bude razotkrivena možda će shvatiti posljedice svojih djela a možda i neće sve ovisi o tome koliki je kompleksaš. Takve osobe ostavite onda gdje im je mjesto;)

Znaš li da opet pišem o tebi o nama......Ignorirajući sve što nam se dogodilo, pokušavam opravdati sve učinjemo.
Odmakla sam se od boli i tog strašnog osjećaja jada. Da jada, to je ono što sam osjećala zadnjih mjeseci.
Gdje je nestao moj prijatelj, moj ljubavnik, moj sve....
Kako u jednom trenutku smo ti i ja postali nepoznati ljudi, iako smo si obećali da to nikad nećemo biti. Nisi održao svoju riječ i pustio si da nestanem od tebe. Okrivio si druge ljude, sakrio si se iza drugih. Nisi priznao da si isključivo ti kriv što nismo u kontaktu. Sve što si pričao si znači lagao. Jedno si mislio, drugo govorio a treće napravio.
A ja, ja još uvijek volim all of you, volim sve tvoje nedostatke i mane kao i prvog dana samo bez iluzije o tebi.
Kako znati da je ono što osjećaš ljubav prema nekome? Kako sam znala da je ono što osjećam ljubav?
Tako što bez obzira što se dogodilo, bez obzira što si sad s njom, ako si sretan jer nadam se da jesi onda sam i ja.
Tvoja sreća očito ne pripada meni........
Opet o tebi pišem, kome drugom to reći, samo poneki bi to razumjeli. A i oni koji bi razumjeli ne bi ništa rekli.
I daleko od tebe, osjećam tebe cijeloga. Osjećam sve tvoje uspone i padove. Po danu te krijem od sebe, po noći izlaziš iz mojih snova i svađaš se sa mnom. Osjećam te po svuda.
Sve što jesi, što si bio i što ćeš biti.

Svaka od nas je barem jednom u životu upoznala tipa kojeg je " obilježila" neka druga žena.U životu jednog muškarca postojala je barem jedna žena koja " povrijedila" i " neosposobila" ga za daljni put kroz život.
Bilo to bivša cura ili posesivna majka. Ako je bivša cura u pitanju vjerojatno ste dobili odgovore poput " poslije bivše ne vjerujem nikome, ne mogu se prepustiti u drugu vezu, jednostavno nisam u tom điru, ne mogu se opustiti problem je u meni, ti si super i lijepo mi je s tobom al ja te ne želim zavlačiti...." Drage moje žene, možda i je postojala ta koja ga je povrijedila, al taj voli biti vječni patnik i citirati Balaševića..... Ta bivša je njemu samo izgovor da se ne upušta u nikakvu normalnu vezu već okolo " operira" i traži novu osobu kojoj će ispričati svoju životnu tužnu priču. Ako ikad upoznate takvoga a već niste poželite mu brz oporavak ega i nastavak u stvarni život.
U drugom slučaju ako je u pitanju posesivna majka koja svome mezimcu kaže da navečer obavezno opere zube ili ga zove nenormalan broj puta tijekom dana da vidi gdje je, vaš dragi ima strašan problem sa odnosima. Nije problem u njegovoj posesivnoj majci već u njemu jer je dopustio i odgovara mu takav odnos.
Ne bi dopuštao takav stav svoje majke da mu ne odgovara, on je majčina maza. Ako ste u vezi s takvim muškarcem morati ćete biti poput njegove majke i vječno mu dokazivati koliko vam je stalo.
Nećete dobiti muškarca u cjelini već dijete u tijelu muškarca. Stoga, dame moje drage upoznajte svoje " muškarce" u pravom svjetlu, pogledajte kako se ponašaju u obiteljskim odnosima, skinite barem na pola svoje ružičaste naočale i tada nećete pogriješiti u izboru svoje druge polovice.

Poneki od nas se sigurno pitaju jel moguće ostati prijatelj s nekim s kim si bio u vezi. Mislim da jeste moguće, svakodnevno nalazim primjere takvih prijateljstava. Moja draga prijateljica je bila u dugoj vezi trinaestak godina, veza se prekinula odnosno suživot budući da su živjeli skupa iz nekog razloga. Ili su to bile krize ili financijska situacija ili je jednostavno došlo do zasićenja s jedne strane.
Kako god bilo, trebalo im je nekoliko godina da razriješe situaciju u kojoj su se našli.
Naravno, da to nije došlo preko noći. Strana koja je pogriješila je shvatila da zapravo u toj cijeloj priči je imala prijatelja pored sebe te odlučila na korak koji se zove isprika. Mnogo truda s obje strane je naravno bilo potrebno no kad dvoje ljudi ulože trud u nešto sve je moguće. A svi znamo da rijetka su iskrena i trajna prijateljstva te ih treba svakodnevno " plijeviti".
I tako moja draga prijateljica je pozvana na vjenčanje svoga bivšeg dragog i njegova buduća supruga nema ništa protiv, dapače svi se druže zajedno. Okolina ih naravno ne dira, budući da još uvijek živimo u uskogrudnome društvu.
Drago mi je da osobno poznajem aktere ove priče pa vam mogu reći da je to zbilja jedno jako lijepo prijateljstvo.
Stoga, da sve je moguće....
Zašto nakon nekog provedenog vremena kada zaljubljenost prestane ne možemo biti prijatelji sa voljenom osobom? Ipak nam je ta osoba bila najbolji prijatelj i poznaje nas u dušu. Ta osoba nam je još uvijek draga i ne prestajemo je voljeti preko noći. Naravno, u iznimnim okolnostima kada nas je druga strana povrijedila i ne smatra sebe odgovornom, tada takva osoba ni ne zaslužuje naše prijateljstvo.
Prijateljstva ne treba održavati sa svima, prijatelje trebamo birati po sebi samima. Prijatelj vam je onaj uz kojega se osjećate kao da ste sami sa sobom.

Svatko od nas se jednom barem u životu suočio sa bivšom prijateljicom. No, jeste li joj zaista rekli kako se osjećate i kako vas je povrijedila?
Ako niste trebali biste, ako ne osobno, onda joj napisati pismo koje joj ne morate niti poslati, dovoljno je da u zaglavlju navedete njezino ili njegovo ime i ispustite emocije koje su se nakupile u vama.
Prenosim vam pismo koje je napisano jednoj bivšoj prijateljici, mislim da će se mnogi pronaći odnosno da su imali slična prijateljstva.

"Mojoj........."

Nedavno sam mislila opet na tebe, išla sam na koncert Brkova,samo ovaj put bez tebe. Pjevač je prije početka pjesme rekao neka uzviknemo na sav glas ime osobe kojoj tu pjesmu posvećujemo. Ja sam uzviknula tvoje ime, pjesma koju jako dobro znaš k.... p....... srce si mi slomila, leđa okrenula......
A nakon par dana sam te i srela na ulici i nisi me mogla pogledati u oči već si samo zaplakala. Bila sam jako ljuta jer sam se ujedno i sažalila nad tobom.
Nisam ti uspjela reći ni da si mi uništila vjeru u ljubav, taj predivni osjećaj si mi zgadila na nekom prljavom parkiralištu.Kada mi je bilo najteže okrenula si mi leđa, iskoristila priliku i uzela mi posao. Ne tako davno si me molila da te zaposlim da ti djeca nemaju niti za suhu kiflu. Sjećaš li se što sam ti tada rekla?
Sve si mi oduzela al neka, jedno nisi a to je vjera u ljude i vjera u prijateljstvo. To mi nikada nećeš oduzeti. Ja još uvijek vjerujem u prijateljstvo bez obzira na tebe jer imam jedno prijateljstvo koje je prošlo sva iskušenja i probleme i opstalo je. I to si mi htjela oduzeti ali nisi uspjela. Znaš li zašto nisi uspjela? Zato što je to prijateljstvo građeno na iskrenim temeljima , to prijateljstvo je prošlo lekciju da je sve prolazno osim nas dvije. E to je ono što ti nikada nećeš osjetiti i imati. Znaš zašto? Zato što si izgubila mene.Osobu koja ti je bila potpora u svemu. A što si ti bila? Ti si bila rezerva na klupi i čekala loš trenutak u mojem životu da bi mi uništila ugled i ponos.
Prijateljice moja.....
Oprostila sam ti sve, otpuštam te iz svojih misli, budi i dalje sretno udana gospođa iz prigradskog naselja i smješkaj se i dalje na hodniku nekog shooping centra zaštitarima i vatrogascima.
Ne znam zašto si mi to napravila, vjerojatno jer ti se jako sviđao moj život pa si htjela za sebe takav. Žalosno je da nisi shvatila da trebaš živjeti svoj život a ne moj.

Najbolja od najbolje.

Moj " novopečeni" prijatelj ne znam u biti jel mi prijatelj, valjda je, ima svoju teoriju o muško-ženskim odnosima.
Budući da smo proveli popodne skupa da nam brže prođe vrijeme jer smo oboje negdje među oblacima, raspravljali smo o suživotu u dvoje i jel moguće biti vjeran nekoj osobi cijeli život.
Iskreno, ne znam jel to moguće možda i je, no međutim kako ovoga trenutka obećati nekome da ćeš mu biti vjeran i odan do kraja života kad ne znaš kakva ćeš osoba ti i taj netko drugi biti sutra?
Iz vlastitog iskustva znam da ljubav s vremenom nestane i ostane nešto što se zove prijateljstvo. Što se tiče prevare partnera mi žene drugačije gledamo na to od muškaraca.
Rijetko koja žena bi prihvatila muškarca nazad ako ju prevari i nakon što ju napravi budalom, dok muškarci, iz razgovora s većinom, koja kaže sličnu stvar: ako se vrati meni znači da sam bio bolji.
Dolazim do zaključka da je u muškim glavama sve stvar igre i nekakvog natjecanja koje vuku iz djetinjstva.
Bitno je biti bolji od drugoga muškarca. Bitno je imati više žena po broju, više foldera s njima na kompu, više brojeva u imeniku.
Ako preotmeš frendu curu ili ženu nebitno znači da si bolji od njega. Jednostavno moraju imati sve što ima frend odnosno dokazati ne znam kome da isto to mogu ako ne i bolje. Sve je stvar natjecanja.
Samo u tome svemu postoji nešto o čemu ne razmišljaju da " mi" nismo stvari iz ormara koje posuđuju i vraćaju kada im više ne trebaju.
Mi smo te koje imamo svoje vlastite " stvari" i ne želimo ih dijeliti s nikim i nije nas briga ( bar većinu) hoćemo i biti bolje od drugih.
Ako mi se vrati znači da sam bolja od nje?????

Imaš neku legicu za mene? E kad me to pita čisto bi mu zaljepila jednu sa strane.
Zar je moguće da muškarci nisu sposobni upoznati žensku osobu u stvarnom svijetu bez ičijega posredništva?
Kakva bi to žena zapravo htjela takvoga muškarca koji nije sposoban sam joj priči.
Dogodila mi se danas situacija da me poznanik pitao imaš li kakvu legicu za mene? Ostala sam bez teksta. Pao mi je u očima totalno.
Pored tolikih mogućnosti koje nam omogućuje internet on to mene ide pitati.
Zbilja ne kuži kakav očajan dojam ostavlja, tipa daj šta daš. Nesposoban sam.
Daj trgni se, ne ide to tako i da se razumijemo nikad svoju prijateljicu ne bih povezala s takvim nekim.
I onda sam ja frikuša, svašta!!!

Moje ime je Carica Univerzuma i dobrodošli u moj univerzum u koji ću vas uvesti i podijeliti svoja iskustva iz njega.
Biti će tu svega od glazbe, osobnih iskustava, kratkih priča i poezije.....
Nadam se da će vam se svidjeti ako ne, produžite dalje:)

Pozzzzy