Dvije zmije, jedan ugriz

06 srpanj 2022

Prošlo ljeto mi se ostvarila najgora noćna mora. Dok sam spavala ugrizla me je zmija. Prijatelji su se šalili a možda i nisu, kako je zmija. Je l' dobro, je l' preživjela?
Nadam se da je. Ono što nije preživjelo jest povjerenje. Povjerenje u ljude, u sigurnost.
Tamo gdje legneš i počinješ dan, trebaš biti siguran.


Fizički je dobro prošlo, ostao je samo ožiljak kao podsjetnik na lekciju.


Pilula za sreću

26 lipanj 2022

Znaš,
kad su tvoje perle zasuzile
otišao si,

otišao si da nađeš
dio sreće
tamo gdje je nema

mislio si da će pomoći
pilula za sreću

nisam ti uspjela reći
da sam bila u potrazi za njom.
Obišla sam sva divna mjesta,
otoke, vidikovce,
osamljene ulice
i neznane ljude.

Nema je. Nisam ju pronašla.

Nisam ti stigla reći,
da je pilula u meni, u tebi
u nama svima.
U djeliću našeg ošita.

I što sad? Gdje si otišao?
Kome treba nesretan čovjek.

nisam ti stigla reći
da nismo svi rođeni da
budemo sretni.


Gdje se rastopila pilula.

Oznake: pilule, sreće

A tebe nema

17 lipanj 2022


Nema te tu da hodaš po ovom
užeglom betonu

Nema te tu da
budeš pored mene
i kažeš mi
Mala, više se smij,

nema te da
zapališ cigaru
i nabaciš onaj tvoj osmijeh
iz kuta lijeve usne

Nema te
i nitko tu ne može ništa

Jedino mogu
da te osjetim...
u vrelini osječkoga ljeta,
u zvuku Crvene jabuke
I mirisu dinje

Osjetiš li njezin miris?
Osjetiš li mene.

Izblijedio si,
hvatam se za slamke
i tražim znak tebe
A tebe nema
i nema veze što ti je rođeni dan
svijeća vječno gori.

Pojest ću danas dinju
Nek miriše na nas.
U meni.

Oznake: Samo duhovi, prošlosti

Bljedolika

05 lipanj 2022

Prvi put sam čula za taj naziv, tamo početkom devedesetih. Prijatelj me pred društvom nazvao "bljedolikom". Naravno, svi su se smijali, osim mene. Dan danas mi nije smiješno, matere mi.
Da se razumijemo, ja sam rođena sedamdesetih godina prošlog stoljeća. S obzirom, da nismo imali Google, nisam mogla vidjeti odmah što ta riječ znači. Morala sam se raspitati odakle i čemu taj naziv, za ljude bijelog lica. Riječ mi je bila bljak.

S godinama sam probala prirodno potamnjeti, solarij, sprejevi za tamnjenje, na kraju sam isprobala spray tan. Ništa nije pomoglo osim spray tana i to u određenim mjesecima. Realno, nije za teške vrućine jer izgledate kao izmiješana čokolada s vanilijom, mjestimično.
Sve ostale opcije, dovele su do teškog crvenila. Ponekad sam imala osjećaj kao da sam pile na maslacu.

Iako sam s godinama prihvatila taj svoj aristokratski ten, nije mi lako kad osvane lipanj i moje noge krenu da bliješte u prometu. Iznova komentiranja "odraslih" ljudi.
"Kad ćeš na more, ahaaaa bila si na moru, na kojem to? Možda, južnom polu?: Pogledaj mene, ja baš primam boju. Idi se, ženo, sunčati.

Ma daj, ozbiljno?! Bljuc. Kako im ne dosadi se ponavljati, iz godine u godinu.
Daj, ženo, odi si na Wikipediju prije nego otvoriš usta.

Nicole Kidman, obožavam te. Samo što ja nisam Nicole a ni KIdman.

Oznake: bljedolika, ljudi bijelog lica

Dozvola za...

15 svibanj 2022

U životu su nam potrebne razno razne dozvole. Dozvola u obliku mature da biste završili srednjoškolsko obrazovanje. Dozvola tj. potvrda da ste zdravi i radno sposobni. Pregled za vid i psiho testiranje prije početka vozačkog ispita. Slušanje, predavanja i polaganje prve pomoći. Učenje i polaganje higijenskog minimuma, kako biste radili u prodaji s prehrambenim namirnicama. Slušanje svećenika kako biste bili dobri kršćani itd.....
Najvažnije predavanje, psiho testiranje i "polaganje" ne postoji. Jeste li sposobni donijeti dijete na ovaj svijet. Najvažnije pitanje na svijetu.


Kad vam ginekolog potvrdi trudnoću, pitanje glasi: " želite li zadržati trudnoću". Apsolutno nitko ne dovodi u pitanje vašu ljudsku sposobnost. Pravo da rodite dijete, isključivo je na vama. Zar' je toliko teško reći "ne želim" i prekinuti patnju nekoliko ljudskih života pa ujedno i svoga.


Da nešto razjasnimo, da budete roditelj nikad ne možete u potpunosti biti spremni jer ne znate što vas očekuje. Bez obzira na vaše godine, one nemaju veze s vašim mentalnim stanjem.
Zakon vam ne brani da "iskoristite" trudnoću kako biste zadržali muškarca. Kad vam plan ne uspije onda ostavite novorođeno dijete jer nije poslužilo svrsi. Legitimno je.
Zakon vam ne brani da liječite svoje komplekse nad djetetom, ne ispunjene snove itd.
Zakon vam ne brani da tučete dijete ( tko se smije petljati u obitelj) dok ga ne zašarafite do smrti. Tada je zakon i društvo u šoku.
Zakon vam ne brani da ostavite dijete jednom roditelju na cjelokupnu brigu jer vi imate novi život. Život u koji se ne uklapa vaše dijete. Po zakonu ste dužni uzdržavati dijete a ne morate ga nikad pogledati. Mašala.


Ako ste dijete jedno od opcija gore, znate o čemu pričam. Koliko god procesuirali svoje djetinjstvo, radili na sebi kao odrasla osoba, onaj jedan mali dio "nesretnog" kutka nikad neće nestati. Nitko se nije izliječio od spoznaje da nije bio željen. Možete to prihvatiti i živjeti s time. Pitanje "zašto baš ja" u bilo kojem trenutku će se pojaviti. Nebitno koliko godina imate. To nosite sa sobom kao ruksak na leđima. Ponekad je prazan a ponekad pun.
Ovisno o situaciji.

Kroz svoje osobno iskustvo, mogu reći da nekim ljudima zakonom treba zabraniti da budu roditelji.

Oznake: roditeljstvo, djetinjstvo, odrasli svijet

Srce na pješačkom

10 svibanj 2022



Kirova, Osijek

Ona zna

26 travanj 2022

Ona zna
da bude dobra prema sebi,
zna kako
ide dalje.
Utihnuli anđeo u njoj ne spava

zna ona da ugodi sebi
prema svom štimungu,
dozvoli sebi
tračak ženske gluposti
koja će koštati

duplo će da plati
zna ona
i dalje je nije briga za to.


Igra je to.

Oznake: život je putovanje, igra duša

Odanost

22 travanj 2022

Od svih prioriteta u životu,
ona mi je najvažnija. U bilo kojem aspektu života.

Uz tebe sam, bez obzira na stanje odnosa. Zato što imaš moje povjerenje i poštovanje.
Možemo se ne slagati u razmišljanju, stavu al ipak ću biti uz tebe i neću pljunuti na naš odnos.
Onog trenutka kad osjetim vrške vilice koje su mi upućene, kraj je priče.
Nema ljutnje, svađe i rasprave. Zvono je odzvonilo.

Koji su vaši prioriteti?.


Oznake: prioritetno povjerenje, odanost

Da sam mogla

20 travanj 2022

Da sam mogla da biram
izabrala bih da si dobro

da sam mogla da biram
bio bi sretan i nasmijan

e da sam mogla,,,
sad bi bio na pragu pedesetih,
imao bi svoju gitaru,
djecu i mene.

da sam mogla da biram


Oznake: 95-te, happy birhday

Subotom uvečer

10 travanj 2022

Mi žene.
Nazdravljamo životu,

Oznake: prijatelji su obitelj, mi

Na razgovorima za posao

05 travanj 2022

Od kad sam popričala sa sobom i odlučila ostati Tamo gdje je sve po mom, krenula sam obilaziti potencijalne hrvatske poslodavce.
Mogu vam reći, doista zanimljivo i nadasve interesantno. Kao na vašaru.
Od samih razgovora, pitanja i prijedloga.


-"Što biste naveli da s vama nije u redu?"
- "Lažete li često?"
-"Je l' biste odradili probni rok bez plaćene naknade za rad?"
-"Biste li odrezali kosu, ako to zahtjeva vaš poslodavac?"
-"Smatrate li se starijom osobom?"
-"Gdje se vidite za pet godina?"........... i tako dalje........


Ništa čudno, van granica Lijepe naše ( u našoj blizini) nije ništa manje zanimljivo. Ipak, smo mi potekli iz istog legla. Ako ću već biti u leglu, nek budem u svom krevetu.


Ako vas zanimaju odgovori na pitanja iznad, fotografija ispod će sve reći.


( preuzeta s interneta)

Oznake: rad i samo rad, nek budem na stupu srama

Kraljica Karma

22 ožujak 2022

Toliko se "prijetimo" dotičnom gospođom, da mi se popela na vrh glave. Osobito danas. Došla je u posjet.


Sjedila sam neko vrijeme nepomično i smijala se cjelokupnoj situaciju. Nakon smijeha koji ti zapravo i nije bio, poželjela sam joj dobrodošlicu. Što kraći boravak i što brži odlazak.
Očito je tako! Sve se vraća, sve plaća.
Živjela kraljica.

Oznake: karma, sve boje, nje

Zid prekinutih veza

20 ožujak 2022



Ispred vas je moj zid prekinutih veza. Svaki okvir obilježava jedan odnos koji je završio.
Svi su očuvani s trunkom prašine na njima. Reklo bi se, fine prašine koja curi niz prste.
Samo na jednom okviru je ostalo oštećenje odnosno zaderotine ( nemojte me ispravljati na ogrebotine ).
Koliko god se polira i "liže" otisci ostaju kao podsjetnik na nedovoljnu brigu oko postojanja istog.

Oznake: zid prekinutih veza

Potreban

16 ožujak 2022

Trebaš mi
kao čaša vode
Ujutro na tašte

Nek' se tijelo
napije
Nek' se duša osjeća

Potreban kao tračak
maslačka.

Oznake: plamen života

Nekad, sad i onda

14 ožujak 2022

Dugi sunčani dani izbacili su me iz komfora mog stana. Dan je bio prikladan za šetnju jezerom s mojom ljubimicom Tijom. Tija ima svoj ritual, otrčati od kraja prema početku jezera. Stoga, sam krenula suprotno od nje, ne bi li se susrele na pola puta.


Nisam ju srela putem te sam nastavila prema kraju jezera da ju pronađem.
Vidim ju, sjedi nedaleko od čopora ribara i gleda u njih. Pozvala sam ju imenom i ona je dotrčala.
Dok smo prolaze pored skupine tih veselo glasnih ljudi, začula sam glas koji mi je stvarao neugodu u glavi. Nisam bila sigurna, jesam li prepoznala taj glas te smo se spustile bliže njih.
Starijem sijedom gospodinu pripadao je taj glas. Glas koji sam željela trajno izbrisati.

Imala sam sedamnaest godina, on je bio tada čovjek u tridesetima, oženjen i otac troje djece. Moj prvi susjed. Nezgodan tip kojeg nisi želio krivo pogledati. Tih poslijeratnih godina, svako si je uzeo za pravo biti Netko.
Stvarao mi je razne probleme, pri sretanju na hodniku zgrade, na ulici, u parku dok sam se družila s ekipom. Nekako sam to podnosila, sve do jednog trenutka. Nisam ga pozdravila na ulici dok sam prolazila pored njega. Nekoliko minuta poslije osjetila sam njegovu ruku na mojoj kosi i snažni stisak druge ruke na vratu. Ne znam što se točno iz događalo jer nisam bila svjesna. Netko je priskočio i maknuo ga od mene. policija je obavila zapisnik. Nekoliko tjedana poslije dospjela sam na Prekršajni sud i nikad se gore nisam osjećala kao tada. Sutkinja mi se obraćala kao da sam zadnje govno na koje treba stati.
Predmet je nestao u ladici kao da ga nikad nije ni bilo. On je bio Gradski Čovjek a ja ničije dijete. Jedan od izbora je bio, odseliti se, što sam i uradila.


Ostavila sam ga u tim devedesetima da počiva, sve do današnjeg dana. Pogledao me je i okrenuo glavom prema jezeru. Mislim da me je prepoznao.



A ja sam nastavila svojim putem do početka. Ozdravljenje je svjetla točka bez bacanja zakrpa na nju.

Oznake: woman in the mirror, grow

najgora

09 ožujak 2022

Ako sam najgora
znaš što slijedi

Što mi se vraćaš,
dolaziš, svraćaš

ako ti nanosim bol
ako ne znam
da te volim



što me sanjaš,
što mi diraš hod

ako sam najgora
što im pričaš o meni

ako ne znam da budem k'o
ako sam najgora, ne zovi me
Nosi se.

Oznake: Worst, case, soft light

Daj malo sreće, malo ludila

20 veljača 2022

daj malo sreće, malo ludila
današnjem danu,
prvom koraku iz kreveta

daj malo života
svom tijelu.
Zahvali mu se
za sve što čini za tebe

daj malo sreće, malo ludila
svom osmijehu,
svakoj svojoj bori i pori na licu

daj malo sreće, malo osmijeha
ljudima koje voliš
i malo manje ljubiš



Podari si sreću,
podari si ludilo
jer ti to zaslužuješ

Osobito danas.
Danas je novi dan
Nedjelja.

Oznake: nedjelja, odmor iz snova

Maska

15 veljača 2022

Nosite li vi? Ja nosim, skoro svaki dan.
Masku od žbuke na licu, masku pred lošim ljudima.

Pred nekima nam maske nisu potrebne. Pomno odabiranje prvi je korak do uspjeha.
Od ljepote lice se ne vidi.



Oznake: maska za lice

Starenje je stanje duše

23 siječanj 2022

Vikend je počeo dugim izležavanjem u krevetu sa zvucima Bajage. Dobri stari Bajaga i njegova balada "Od kad tebe volim", bacili su me u stare dane ugode. Podigla sam se na koljena i podigla rolete. Vani je sjalo sunce i padao je snijeg. Idila. Onaj topli osjećaj mira. Sreća.

Vratila sam se prije skoro četiri mjeseca u Osijek i nikako se nisam privikla na taj osjećaj. Sve do sad. Sve dosad su moji koferi bili spremni za neke nove luke. Neka nova mjesta, stajališta, otoke, autobusne kolodvore....
Mislim da je odluka pala. Ostajem tu.


Tjednima sam bila rastrgana između kontinentalne Hrvatske i Primorja. Trebalo je samo pustiti da se sve razbistri. Sreća. Taj mali nedodirljivi osjećaj.
Čak sam u jednom trenutku pomislila je l' to neka sredovječna starost?. Ne, starenje je stanje duše. To nikako nije u mom genetskom zapisu.


Ne kažem da mi neće pasti na pamet, recimo zapaliti za Finsku u posjetu. Ali, samo u posjet. Do nekog drugog vremena želim svoju plahtu, šalicu, plavo bijeli radio....



Nema Pariz, Portorož a ni Milano mojih 36 kvadrata.

Oznake: Osijek :), home, put do

Demoliranje

11 siječanj 2022

Prije svega, kako ste? Preboljeli?

Ja sam napokon, dobro. "Izdemoliralo" me, gadno. Nakon subotnje špice, bacilo me u krevet na dvadeset i jedan dan.
Tijelo mi je reklo da treba odmor. Glava nije slušala. Netko je došao i donio kovčeg s ključem. U njega je stavio moju glavu i doslovno ju "ubio".

Nijedan koktel ičega nije pomogao. Boli su me noževi, komadale sjekire po lijevom dijelu glave, pikale me iglice po očima. Iskreno, da sam se u nekim trenucima mogla ustati, udarila bih glavom od zid da dođe k sebi. To je ono staro pravilo ako ne radi televizor, udari ga da proradi.

Bacila sam se na stare recepte: svinjska mast na pluća i zglobove, čaj od konoplje za ublažavanje glavobolje. Zamotavala sam se u pamučne plahte. Ležala sam u mraku jer nisam mogla podnijeti svjetlost. Moj mali stan pretvorio se u tvrđavu koju nije bilo lako obići. Vukla sam se kao da nikad nisam hodala.

Nakon što je temperatura otišla, napustila me je glavobolja. Tijelu je bilo potrebno desetak dana da se podigne na staru razinu. Osjetila sam kako mi se organi muče. Svaki pokret je bio bolan. Sve je to sad iza mene. Vjerojatno i iza nekih od vas.
Nije bilo lako biti sam, no nisam htjela nikom prenijeti virus. U tom cijelom procesu potreban vam je tvrdoglavi prijatelj koji će vam donositi ručak svaki dan i čistu posteljinu. Takve čuvate.


Mene ponekad opere koje su posljedice. Vodi li itko brigu o preboljelima, osim brojke u registru.

Oznake: covid-19, demoliranje

Znaš, ja znam

25 rujan 2021

Sve one tvoje poglede
koje mi upućuješ
dok te ne gledam

Ponekad uhvatim taj pogled

Oči ti posvijetle
i dobiju onu žar,
za koju kažeš
da se odavno ugasila.

Znaš, ja znam
da se boriš unutar sebe

Znaš, ja znam
da dosad nisi imao
ovakav odnos,
dubok i iskren

Znaš, ja znam
da se odupireš činjenici
Da ne bi bilo lako

Ja znam
koliko za to treba hrabrosti
i neviđenog ludila.

Znaš, ja znam....
Samo ne znam zašto toliku količinu
ljubavi ubijaš u sebi.









Živio PMS

04 rujan 2021

Probudila sam se gladna.
Osjećaj je bio poput prazne jame koju treba zatrpati.

Plan je bio, buduci da je subota, otići na osječku tržnicu i pojesti najfiniji burek sa sirom.
Nemojte nikako propustiti ako posjetite Osijek. Mali birc na piji koji je uvijek pun i teško je dobiti slobodno mjesto. Uvijek ostanite dobri s konobarom i ostavite koju kunu i stol je vaš.
Nakon predivnog dana vani, doma sam pustila koju suzu na Matića, smijala se prijateljici i liku s antenama. Nakon prolazne promjene raspoloženja, posjetila sam hladnjak i odlučila malo jesti. To malo, bilo je, Piko i više niko uz dodatak dva češnja češnjaka bez kruha.
Zatim jogobela s višnjom. Ništa više nije bilo zanimljivo pa sam prošetala do Konzuma po kokice i vino. Kako gledati Casu del papel bez vina i kokica. O količinama ne pričamo, molim lijepo.

Nevjerojatno je koliko stane u žensko tijelo hrane u danima ludila bez da vam bude loše. Imam osjećaj da bih još mogla pojesti šampitu o kojoj sanjam neko vrijeme.
Živjele žene, hormoni, oni dani fešte kako ih muškarci zovu. Živjelo ludilo prije i poslije četrdesete…

Rođena da ga gledam

10 lipanj 2021

U noćima dok smo čekali zoru
znala sam dobiti groznicu.
Ispočetka nisam shvaćala drhtanje mog tijela
je l' dolazilo od uzbuđenosti, nespavanja
ili manjak njegovog zagrljaja.
Sjećam se...obuhvaćao me je cijelim tijelom.
Tresla sam se kao ovisnik
dok me njegova toplina nije prekrila.
Nije mi dao da ga gledam,
okretao mi je glavu prema prozoru
ne bi li zajedno dočekali dizanje dana.
Svaki početak dana bio je trenutak života.

Oznake: love is blindness

O ljudima koje volim….

08 travanj 2021

Upoznati ću vas s nekoliko ljudi koji me godinama okružuju i zašto ih volim. Posve svoji, dramatični, svestrani nimalo slični. Vjerojatno da sjednu u istu prostoriju ne bi imali o čemu pričati, neki se ne bi ni pozdravili već bi buljili u svoje mobitele.
S različitim ljudima imamo različite odnose koji te vode na isti životni put. U ljudima s kojima se družimo nalazimo sebe. U svima njima nalazim jednu svoju osobinu. Krenut ću s vremenskim redoslijedom kako sam ih upoznala.

Skul gaj- moj frend gej iz osnovne škole. Oduvijek sam znala za njegovu seksualnu orijentaciju i nikad ga nisam morala pitati. Baš čudno kako ljude tretiramo po seksualnosti samo kad su gej. Upravo sam ga tako oslovila. Šejm on me.
Najbolji čovjek na svijetu. Moj ne krvni brat, moj oslonac, moj ispušni ventil. Nije mu bilo lako, ni u ovom svijetu a ni sa mnom. Gledala sam kroz život kako se bori biti prihvaćen za ono što je. Nimalo lak posao. Kad oboje zaboravimo gdje živimo, najbolji smo zajedno. Njega uvijek zovem kad se dogodi „najgori period mog života“ jer znam da će dok mu pričam staviti slušalicu sa strane i kad završim s pričom, pitati me: „Carice, jesi završila ? ajde sad u krpe, bjuti slip ti treba. Pusa do jutra.“
Da, svima nam treba takav prijatelj. Onaj koji sluša i pusti te da pričaš, ne proturječi ti i ne pametuje ti što trebaš. Realno, svi smo mi svjesni u glavi što razum nalaže. Ne želimo to uvijek čuti jer nam je dovoljno glasova razuma u glavi. Netko treba i da nas čuje, iako bili u krivu.

Berlinka- moja imenjakinja. Živi više od dva desetljeća u Berlinu. Volim tu ludu odraslu osobu koja je ostala u suštini ista kao i u osnovnoj školi. Zvale smo se kupus i mrkva. Rijetko se vidimo zbog naših hodograma po bijelom svijetu. Onog trenutka kad nam se putevi spoje nastaje najbolji dernek na svijetu. Desetljeća leta, odrastamo, mi smo iste. Lav It!

Susjeda- ona je moja susjeda s trećeg kata. Malo je reći susjeda, više sestra i prijateljica. Zaslužuje svoje mjesto u malom krugu velikih ljudi. Ispočetka su nas povezivale mace i kuce. S više druženja proširili smo se na životne stvari. Rijetko se viđamo, više se čujemo al i dalje računamo jedna na drugu u svakom pogledu te riječi. Mojoj kćeri bila je zamjenska mama, kad ja to nisam mogla biti. Znate, krv nije sve, obitelj nije sve. Obitelj su ljudi koje ste odabrali da vas prate na ovom putu života.


Drugarica- upoznale smo se na svirci mog bivšeg dečka prije pet miliona godina. Kad kažem pet miliona godina, mislim doslovno. Tijekom godina iza nas, odvijao se život koji nas je oblikovao u persone par excellence.
Naši razgovori znaju trajati po sedam sati. To je zabilježeni vrhunac a znamo se ne čuti tijekom ljetnih mjeseci dok smo na svojim ljetnim destinacijama.
Ono što je najzanimljivije u našem prijateljstvu je činjenica da nemamo „skoro“ ništa zajedničko osim pogleda na svijet. Uglavnom se naši razgovori i analize vode u iznošenju osobnih mišljenja ( koja su različita) i finalnom zaključku.
Ono što inače žene povezuje, odjeća i muškarci, u tome smo potpuno različite. Ona je rock stil koji ja volim, iako bih svašta nešto na njoj promijenila. Ja sam tip raspoloženja i nosim od čupave pidžame do leopard uzorka. Na što ona totalno mrači. Ja bih čas šljokice, Tanju Savić ( mislim da ne zna tko je to), čupave papuče čas Jon Bon Jovija, Pavarotija te čipkane gaćice. Bombastično.
Moje pjesme čita samo da bi me ispravljala u gramatici. Ne dolazi na moje proser nastupe. Lajka sve što objavim ne bi li me podržala, iako sve ni ne pročita jer joj se bljuje. Na kraju biste pomislili „ pa to joj nije drugarica“
A ono što ne znate, da je to pravo prijateljstvo i da ona zna me vratiti na zemlju, biti tu kad treba i šutjeti i u danim trenucima me poštedjeti bola rekavši blago istinu. Doslovno se posvađati u praonici rublja zbog glupog mobitela na majku ti, a sutra piti kavu. Ona je votka, ja sam pelin. Kod nas sve ostaje unutar obitelji.


Lara - moja vinska prijateljica. Upoznale smo se u školi pisanja. Mislim da se tamo nismo ni primjećivale, sve do trenutka zajedničke kave sa školom. Iako se godinama družimo i putujemo, nikad nije bila kod mene. Svi su bili samo ona ne. To nam je već postala interna šala.
Naša druženja se svode na ispijanja bajnog vina, divne klope, manifik uživanja u prirodi i smijanju. S nama je najveći smijeh i glazba. Kad pusti glas iz ošita kao da ispred vas stoji osobno Maria Callas.
Zna što volim, limenka cole me uvijek dočeka za stolom kad dođem i svaki put me nanovo oduševi. Najbolje ljetovanje je to kad joj obećam da neću raditi punom parom kad mi dođe. Onda zagazim raditi na najjače a ona mi kuha kavu u ljetnoj kuhinjici dok joj obećavam „još malo pa sam gotova“
Najbolji izlasci na plažu dok ispijamo hladni Somersby u plićaku i boli nas kurac za sve. Podržava me u svemu ( što ponekad i nije baš najbolje) jer meni svakakve ideje dođu u glavu.
Da ne bi bilo sve samo bajno, tu je kad se savinu tamni oblaci i dani izgube smisao. Ispratile smo kolegicu na vječna lovišta. Ako niste prisustvovali odlasku oboljele od raka ni ne možete shvatiti ljepotu i zahvalnost života na svakom darovanom danu.
Uz nju je život lakše podnošljiv i smiješan.

Bubi- on je moj Bubi a ja sam njegova Mucica. Upoznali smo se preko nekog sajta (sad se više ni ne sjećam kojeg) za upoznavanje. Napravila sam račun ne bi li mogla pisati o ljudima koji su prikopčani na njih. Čim sam se ulogirala, eto ti njega.
Tako je to krenulo. Šetnje, krugići po kvartu, Nove godine, filmovi s vrućom čokoladom ( nije romantika), najgori odlasci u kino kad se na kraju filma posvađamo oko izbora filma. Nisam ja kriva što on ne shvaća poantu mojih izbora i šta bi se meni sviđao njegov Pad Olimpa?. WTF !
Naši česti odlasci u Pevex dok ga sramotim kad ne znam što tražim od prodavača ( ono za ono). Jeste li čuli za ljepljive trake za tapete? On nije.
Fino odgojen i miran a ja uporno želim iz njega izbaciti tu metlu koju drži u dupetu.
Moj osobni kućni majstor za krpanje svih zidnih rupa i bušenja novih. Ponekad ga sačuvam od sebe pa zovem majstora, al samo ponekad, ipak ga volim kao drugara. Dogovorili smo se da ćemo se oženiti kad budemo stari, u četrdesetima. Iako smo već u četrdesetima nismo još stari. Naum je bio da kopam i sadim rajčice a on da primiče hoklicu. Morat ćemo pričekati na slijedeći korak dok ne izbaci tu metlu iz dupeta. Dotad ću da ga nerviram.

Drama King- moj bivši dečko. Nagradu za najbolji spoj on je osvojio. Ni manje ni više odveo me na Dan mrtvih u šetnju najljepšim židovskim grobljem. Tu sam pala, moram priznati. No, nije bilo dovoljno da ostanemo skupa. Krivo vrijeme i planeta.
Tko kaže da se nakon veze ne može ostati u prijateljstvu?. Čovjek me toliko živcira sa svojim dramama i ponekad ( često) mu se ne javim na telefon. Drame zapravo ne postoje u stvarnosti, osim u njegovoj glavi. Iako je velika drama, volim tog čovjeka. U istoj količini me naživcira i nasmije. On je jedan od najinteligentnijih ljudi koje sam upoznala tijekom života. S velikom lakoćom mogu s njim pričati o bilo kojem području života, od zelene tržnice do umjetne inteligencije.
Za svaki moj omot romana je on zaslužan. Iako mu dam upute, on napravi po svome, on zna najbolje, jer tako je najbolje. Smijeh i to veliki. Da vam ne pričam o spektru boju, nije lila već je boja lavande. Nije sasvim ljubičasto jer ima malo više dodano crvene boje. Uvijek je u pravu i zna najbolje.
Ne moram ga ništa pitati, sve zna kad što treba uraditi. Njegovi pokloni su najbolji, ručno izrađeni za mene. On me poznaje, zna me, kao i ja njega.

U mom krugu samo su najbolji, tko ih može zamijeniti.





Oznake: prijatelji, obitelj, svijet bolje mjesto

U redu je kažu "ne biti okej"

12 veljača 2021

U nekim trenucima osjetiš da gubiš sebe
Nebitno zbog čega
Nepredviđene situacije,
Loših ljudi,
Krivih procjena,
Ljubičastih naočala,
stava jebe mi se...

Laganim gubitkom sebe postaješ sve tiši
Pustiš nek stihija prođe,
Oguliš se do kraja
Sam kao mačka koja pobjegne
Da poliže svoje rane

Ili uz neke drage ljude
Čiji lik te podsjeti tko si
I što je sastavni dio tebe.
Pokupiš te dijelove
U mozaik
I nastaviš živjeti.

Iz jednog dana u noć
Ne razmišljajući
Kako si došao od potpune sreće
Do kraha,
jer u redu je kažu
"ne biti uvijek Okej"

I tada možeš biti sretan ako to prihvatiš
I ispljuneš

Dajmo si života á

25 siječanj 2021

Svako jutro kad otvorim oči
Zahvalim se Stvoritelju
Na još jednom danom danu.

Na jednom udisaju ovog divnog
Neba,
Na osjetilu topline i hladnoće.
Na mirisu tulipana
I svih onih biljaka
Koje me tjeraju na kihanje i stvaraju mi glavobolju.



Na svim ljudima koje volim
I nešto manje ljubim.

Hvala ti što postoje umjetne trepavice
Da se ne osjećam golom.

Na svim onim kavama, linoladama,
ananasu, after eightu i
Svemu što me čini sretnom.

Dajmo si života á

Oznake: Life and stuff, morning, Day

O majkama i kćerkama

19 siječanj 2021

Danas moja kći puni 19 godina,
njezin rođendan me ponukao
da bacim analizu našeg odnosa.

O majkama i kćerkama

O odnosu majke i kćeri
se vrlo rijetko govori jer je
to kako kažu „osjetljiva“ tema

...U kratkim riječima, majčina žrtva
I kćerkina nezahvalnost....


Taj dio ne razumijem.

Djeca su osobe koje dođu jednim
dijelom oblikovana na ovaj svijet,
drugi dio je ono što vide i čuju
u našim odnosima prema drugima.

Jednom mi je stari prijatelj šapnuo u
kafiću „ znaš, nije pohvalno da mama i kćer idu zajedno na pivo“

U ovom trenutku nije bitno što za mene
kao roditelja nije pohvalno.
Pohvalno od koga?

Važno mi je da se...

Međusobno Poznajemo ( znamo što možemo jedna od druge očekivati)
Ipak sam ja postojala prije nego sam postala njezina mama. Postavši mama nisam prestala živjeti i pretvorila se u „mi“
Družimo ( jer tko je najbolje društvo ako ne osoba koja ti je kći),
Volimo ( onakve kakve jesmo bez uljepšavanja osobina),
Čujemo kad se ne možemo vidjeti ( a ne da izbjegavamo javljanje na telefon)
Posvađamo ( kao žene, a da pritom ne prestanemo komunicirati )
Donosimo odluke ( samostalno o svom životu, svidjelo se to drugoj ili ne)
Prihvaćamo ( međusobne odluke i izbore)
Pravimo greške ( bez kojih život nema smisla)
Odnos bez laži i manipulacija jer nema potrebe i prostora za tim.

Naše ruke nek uvijek ostanu otvorene za slijetanje. Sunshine, nek ti je najsretniji






Oznake: majka, djeca, roditelj, rodendan

Forma viva

17 siječanj 2021

Evo nas u Novoj godini, novom mjestu prebivališta. Lijepo je i mirno, vani pada snijeg i čini me sretnom. U prošloj godini se nisam dovoljno javljala, bavila sam se brojevima a ne riječima. Mogu iskreno reći da su mi riječi draže. Proputovala sam uzduž i poprijeko otoke, gradove i države.

Jesen sam provela u Portorožu, radno. Volim taj dio Slovenije, od Portoroža preko Lucije do Pirana ( malena ali divna mjesta).
Budući da, Slovenija ima stroge epidemiološke mjere koje osobno po mom mišljenju nemaju smisla ( od nošenja maski na svježem zraku i policijski sat od 21 do 06 h ujutro, mjesecima sve zatvoreno od restorana, kafića i trgovina, muzeja itd...) jedino sam mogla šetati niz obalu i prošetati parkom.

Slike koje slijede su iz Portoroškog parka koji se zove Forma Viva. Volim skulpture i svakoj nadjenem ime ili opis.


Muškarac u shvaćanju života


put koji vodi u izbavljenje


kraljev krevet za šefa


začarani krug povjerenja


zbog ove bih mogla završiti u pržunu


ženska jajašca u predmenopauzi ( tako se osjećaju moja)


prijateljica Slovenka


i za kraj šetnje, šefove zapečene jakobove kapice ( capesante) njami


Oznake: Skulpture, park, PORTOROŽ

Dobro nam došla

01 siječanj 2021

Imali smo sve.
U 2020- toj smo saznali da
Ne posjedujemo ništa.

Ništa osim nas
Samih.

Čuvajte i volite
Sebe i Svoje u 2021 g.

Rastite otvorenih očiju
U danima pred nama.

Dobro nam svima došla dO
#2021

Najslađe iz susjedovog vrta

21 studeni 2020