cantabile
17.03.2007., subota
More u zagrljaju sunca
|
Plavo, bistro, čisto... Oko gleda, divi se ljepoti kamena... sa svih srana okružen ljepotom, okružen a teško prodire, uopće ne podire u njegovu bit... Zavidno, gleda oko... Pita se... kako kamen ne prepoznaje tu ljepotu... ne prepoznaje i ne dozvoljava joj da ga prožme cijeloga... Boji se... Možda je slijep... Možda ne prepoznaje ljepotu jer je navikao na nju... Neznam... Ah... More, more...a sunce... Otkriva tu ljepotu, otkriva je... Otkriva da bi je vidjeli... da ne bi bila neprimječena... ali... nemoguče... ne primjetiti...     uzivati... |
