/

ponedjeljak, 20.12.2010.

Fotkanje i rum punč

Barba Šime voli se pentrati po kranovima. Kako bi nekako to opravdao, na vrhu krana okine fotku ljudi koji stoje 40 metara ispod njega, obično raspoređenih tako da tijelima tvore neki zanimljivi oblik. To se zove Milenijska fotografija. Ove subote barba Šime uspeo se na kran 222. put. Njegovi pomoćnici na tlu su rasporedili ljude u oblik bora, dali im prskalice i tako smo svi, a kažu da nas je bilo oko 1500, postali najživlje božićno drvce. Odmah nakon fotkanja idejni tvorci subotnjeg druženja, Dugave Crew, poveli su nas u prvi šator s rakijama. Dok su najhrabriji sudionici fotkanja ostali paliti lampice i pjevati, mi smo se trudili zagrijati alkoholom. Kada smo otkrili da to dosta dobro djeluje, čak i na -10, odlučili smo provesti cijelu večer idući od šatora do šatora. S obzirom da ne pijem pivo i vino, a ne želeći ispasti zadnji seljo u društvu, probala sam konačno taj famozni rum punč, poznat iz sladoleda i naziva krimića. I otkrila da je to jako dobra stvar. Pogotovo mi se svidio onaj koji izgleda skroz umjetno, ali ima dobar okus. Toliko mi se svidio da sam spremna na bilo što od sljedećeg: 1. ukrasti galon rum punča iz kafića 2. pretraživati sve moguće u trgovine u potrazi za već gotovom mješavinom, pa čak i 3. pokušati ga raditi sama. Molim recepte i savjete za rješenje ovog groznog problema. Uploaded with ImageShack.us

- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.12.2010.

John

Američka roba je neuništiva. Pitajte bilo koga i sigurno ćete čuti priču o nekoj lijepoj i mekoj majici koja je sretno živjela 25 godina iako je prana svako malo našim jeftinim deterdžentima. Sjećam se, početkom 90ih nosila sam očeve majice iz 70ih. Bile su mi prevelike, ali lijepe. Jedna je bila na Donnu Summer, jedna na Bee Geese, a jedna na Beatlese. Bile su jednobojne, sa sjajnim aplikacijama, uglavnom portretima navednih. Tada su mi se sviđale one rane stvari Beatlesa, a one iz kasne hipi faze nisam kužila. Dosta dugo je trajalo to nekuženje, zapravo, ne samo zbog toga što sam bila klinka i zbog nerazumljivih referenca na LSD, indijske mistike, glazbenu industriju i druge čudne stvari. Tek negdje na faksu sam počela shvaćati i prihvaćati te kasnije pjesme. Osim majica na Beatlese, po kući su se nalazile i druge zanimljive stvari, dvije knjige o grupi, kazeta Double fantasy i prijevodi tekstova s tog albuma za mamu, ispisani na onim ogromnim starim kompjuterima iz 80ih, s kojih su također izlazile i slike Peanutsa u ASCII-u i slično. Knjige još uvijek imamo. U njima sam našla draftove pisma koja je teta za boravka u Jugi pisala prijateljicama u Americi onim tipičnim okruglim američkim rukopisom. Dvije povijesti u jednoj. Ne znam jesu li samo pjesme ili urođena naklonost prema čudacima ili te knjige i svi odgledani dokumentarci te legende i mitovi oblikovali moje preference, ali moj najdraži Beatle je John. Bio je mlad, temperamentan,blesav, traumatiziran. Osnovni sastojci za rock zvijezdu i buduću legendu. Rastao je, mijenjao se, učio, griješio, patio. Počeo zagovarati razne stvari na svoj jedinstven način (za razliku od današnjeg povremeno dosadnjikavog Bonovskog i sličnih faca) I taman kad mu se sve nekako posložilo, kad nije sve išlo savršeno, ali je definitvno postao smiren i zadovoljan, dođe neka budala sa Havaja i upuca ga ispred kuće. Točno godinu dana nakon što su se moji roditelji oženili, pa im tako svaka godišnjica bude zasjenjena tužnim sjećanjem na Lennona. Majica na Beatlese je davno pokojna. Yoko Ono je konačno dočekala da ju cijeli svijet više ne mrzi, ali nije ni da ju nešto ludo vole. Vjerojatno će o njoj kao o neobičnoj ženi i umjetnici više razmišljati nakon što umre. Knjige su u dobrom stanju, stoje u ladici ispod mog kreveta. Kazeta je na tavanu. U međuvremenu sam se počela interesirati za još dva Johna. Trebala bih konačno nabaviti Lennonove solo albume u mp3icama. Do tad moram ponovo poslušati albume Beatlesa. Čisto da otkrijem nove stvari. A zadala sam si i novu misiju. Kada konačno posjetim Ludu Amerikanku, moram otići u Central park i slikati se na ovom mozaiku. Za tatu. Uploaded with ImageShack.us

- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.12.2010.

Društveni vikend

Petak Kada plesačica i psihologinja Cyd postane slavna i bogata spisateljica, a njene knjige uđu u sve knjižnice i lektire, ja ću se praviti važna govoreći "Poznavala sam ju prije nego je itko čuo za nju. Išle smo skupa na plažu. Imam prvo izdanje njene prve knjige. S autogramom!" Doista, velika avantura zvana Lobel Horvat i Horvati počela je ovog petka promocijom u Europskom domu. Dijelove iz knjige su odlično odglumili mladi iz ZKMa, a nakon predstavljanja nazdravili smo hranom i pićem. Čim smo došle kući Super G je počela čitati knjigu i nije mogla prestati. Plakala je i grčila se od smijeha (doslovno) sve dok nije, idućeg dana oko 18 sati, konačno došla do kraja i odlučila da je vrijeme da nadoknadi sve ono popodnevno spavanje koje je bilo na rasporedu u petak i subotu. Ta nadoknada trajala je nekih dobrih sat i 15 minuta, jer smo u 20h već žurili na dogovor. Subota Vani je ispod nule. U Bulldogu je nekih 50'C. Hrpa ljudi, tijesno i ljepljivo. Dođe mi da se skinem u potkošulju i zagnjurim glavu u kantu leda za šampanjac, ali kako sam u društvu nekako se odupirem tom nagonu. Meritas i Jelena Radan sviraju svoje najdraže obrade, koje nikako da izdaju na cdu, pa radim piratske snimke. Koje su, naravno, srednje loše kvalitete. Kad imaju šanse da budu dobre kvalitete ispred kamere mi se uvijek počnu šetati konobarice i ljudi koji dolaze/odlaze/mijenjaju mjesto/pozdravljaju se/idu na wc. Osjećam se kao Charlie Brown. Idući put, obećajem si, nosim stalak i snimam ih s 3 metra udaljenosti. Autorska prava? Nikad čula. Osim tehničkih problema pri krađi glazbe stvarno se dobro provodimo i ne ide nam se kući. Pa još da poslušamo ovo i popijmo ovo do kraja pa navratite k nama na jednu putnu... Liježemo u 3. Nedjelja Dan druženja i domaće pizze. Jedva, ali jedva se dižem u 11 da napravim kekse. Nekako ih uspijemo ispeći spavajući, a zatim samo gledamo dok se dečki muče sa slanim jelom. Lijepo provodimo popodne. Nakon jela - horizontala. I od zabavljanja se treba odmoriti. Uploaded with ImageShack.us Uploaded with ImageShack.us

- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #