.: aMB :.

Potaknuta clankom na portalu kojeg nisam imala namjeru reklamirati, al dodajem link , imam potrebu osvrnuti se na sljedece:

Jedini oblik humora koji vezem za Auschwitz ima veze s cinizmom u natpisu na samom ulazu u logor.

Arbeit Macht Frei ? Kako da ne.


Koncentracijski logor u Oswiecimu prvotno je trebao biti zatvor za politicke zatvorenike iz okupirane Poljske. U logor su, medjutim, ubrzo nakon otvaranja 1940 poceli stizati ljudi iz svih djelova okupirane Europe - vecinom Zidovi, ali i sovjetski ratni zarobljenici, Romi, homoseksualci itd.

Sudbina Zidova posebno je tragicna s obzirom da je mnogo njih u kamp dolazilo ‘dobrovoljno’, uvjereni da se radi o tzv. humanom preseljenju, zbog cega su sa sobom najcesce imali svoju najvrijedniju imovinu. Dovozeni su u teretnim vlakovima i s udaljenosti od 2500 km, sto je ekvivalnet putovanja koje je trajalo 7 dana. Vlakovi se nisu zaustavljali, putnici nisu dobijali hranu. Nerijetko su vagoni po dolasku u logor bili puni leseva.







Sam Auschwitz je mjesto na kojem je zivot ostavilo vise od milijun ljudi. I danas, 50 godina kasnije, zraci iskonskom jezom.







Oni koji po dolasku nisu poslani u 3 km udaljen Birkenau u plinske komore (na ‘tusiranje’), prezivljavali su svakodnevnu torturu SS casnika, radeci po 12 sati dnevno na izgradnji kampa, u obliznjim rudnicima isl. Dnevne porcije hrane imale su vrijednost aproksimativno 1500 cal, a uvjeti u blokovima, celijama, spavaonicama, ‘kupaonama’ bili su daleko od ljudskih. U trenutku kad vise nisu bili sposobni za fizicki rad, zatvoernici su slani u plinske komore.
Djeca nisu bila tretirana drukcije od odraslih.


Ili bilo koji drugi..







Samo jedan pogled na hrpe cipela bivskih (pokojnih, al vjerojatno nespokojnih) zatvorenika slediti ce vam krv u zilama. Gomile ortopedskih pomagala (proteze udova, naocale..), cetke, cetkice za zube, lonce, tanjure i slicne predmete osobne prirode (kojih se Nacisti pri bijegu nisu uspjeli rijesiti), da ne spominjem.
Daleko najgore, medjutim, su bale ljudske kose. Tocno ste procitali..ljudske kose, koju spomenuti nisu uspjeli prodati prije kapitualcije. Stravican prizor.


Odavde se nitko nije vratio. Lokacija plinskih komora.




Posto sam samo laik, one koje stvarno zanima istina o Auscwitzu vise mogu saznati OVDJE.

Mozda me ljudska glupost i prica gore spomenutog clanka ne bi pogodila koliko jest, da slike (Birkenaua i Auschwitza) nisu relativno svjeze u mojem sjecanju.

Ako se pitate kako je bilo..e pa bilo je mrak!
I moralo je bit. Ustvari, znali smo da ce bit. Sve manje od toga bilo bi lose.
Cugalo se po danu, cugalo se po noci.. U intervalima se i spavalo. Ipak, revijalan ton narusavala je jedna dvojba.

Neckali smo se izmedju toga da:
a) budemo kul i pravimo se ne-turisti
b) budemo turisti i ponasamo se ko turisti.

U zbilji smo valjda bili nesto izmedju.
Isli smo na ture (slobodan hrvatski prijevod?) s vodicima, fotkali znamenitosti (pa sta?!).
Tura je bila pravi pogodak jer se pretvoriola u pravi mali rally golf autima po gradu! Al o tom dogadjaju ce Policija pisati izvjestaj, a ne ja.

Medjutim, Poljsku cu pamtiti po bizarnim prometnim znakovima!
Priznajem, znakovi su svugdje isti, ali detalji na poljskima su za cistu peticu! Osvjezavajuci! Ako ne i smijesni!

Tako npr Radovi na cesti oslikavaju radnika pognutog pod odredjenim kutem, s kranom u ruci, slightly naherenom kapicom, dok frajer na semaforu za pjesake na ramenima nosi glavu zavidnog promjera, da ne spominjem STOP koji me naprosto izbezumio i prestravio. Istovremeno.

Sve to ipak nije ni do koljena onome sto nazvasmo Evil Little Girl !
Ona je sitna i ljupka, hoda balansirajuci ogromnu lizalicu…brat bratu vecu od vlastite glave. Razigrana. Misteriozna. Na svakom uglu, koraku. Isprva nisam bila sigurna na sto znak upozorava..ali dala sam masti prostora. Gigantske lizalice? Prozdrljive djevojcice? Nova kampanja Hariba? Tko bi ga znao!

Bit ce to duuuga voznja..
Atlas se otvorio, prst je zastao na Poljskoj. Nelose, nelose..





Od idejne trojke, vec smo dosli do faze se renta nekoliko auta! Nacionalnosti smo paneuropskih, pa cu se jos veceras pomoliti da ne bude problema na granicama. Kolumbijci ne idu. Nisu dobili vize. Jadni. Al bar nas nece pretresati svaki put kad stanemo. Ups..

Sigurna sam da ovo nije bilo korektno s moje strane……


Nakon sto su bukirani i hotel i (prvi) auto..postavlja se pitanje.. Ko ce da vozi?
Od silnih frajera, mislim da cu ipak morati JA! Uz to imam osjecaj i da ce kolicina prtljage biti determinirana slobodnim prostorom u gepeku (nakon sto se ukrca PIVO, naravno!).
Sigurnije se ne davati u ruke 'veseljacima', jelda?
Nije mi bas svejedno, priznajem, voziti cestama Europe kojima jos nogom ne krocih, ali sto je tu je! Hrabra sam ja i odlucna, a na muci se poznaju junaci.

Evo jos jedna za kraj, onako iz rukava..jer mi je oduvijek bila najdraza (makar s postom il' danasnjim danom nema apsolutno nikakve veze), al nek se zna.. Tko s malom djecom lijeze, popisan se budi.

Ziv ' jo!


APDEJT
Kaze Belgijanka da bi bas bilo Super!! da nadjemo neku birtiju s velikim screenom pa da svi fino u subotu navecer gledamo Eurosong !!! Krasna joj je ta ideja. Mislim da ce je frajeri zaboravit potrpat u auto prije nego uopce krenemo.........

Po prvi put usnuh. Sefa svog. Sopstvenog.
Ne bi to bio san poseban, da nismo bili prilicno bliski. Intimni, usudila bih se pridodati..

A ja, naime, nisam mislila ni da je pozeljan.. Nisam mu pridodala ni misao. Do danas, jelte.. Hm.
Skoro pa i zaboravih na epizodu, kadli useta ON s osmjehom na licu i pitanjem na usnama.. So..How’s life?
Sto reci covjeku, sto?!

Poznanstva u (kvazi)diplomatskim krugovima, kazu, visestruko se isplate.
Moja (s viseputaspominjanim Englezima) najplodonosnija su bila na podrucju nogometa i dakako degustacije alkohola.

Ipak, nekom pukom srecom pretpostavljam, pozvana sam na tradicionalni kriket mec koji engleske diplomatsko-biznis face godinama organiziraju iz samo njima poznatih razloga.
Gledaju ih iskljucivo seljani zaseoka na kojem je polje (teren?) i ovi ostali koji sudjeluju. Ali njima to nije bitno. Oni se ionako dodu samo pokazati i diejliti vizitke.

Nadje se i pokoji biser mog kalibra, s zeljom da pogleda pravu 'utakmicu'..ali nakon par sati jednostavno se odustaje..jer tako uzbudljiv sport u Hrvata ne postoji!
Ni pola meca nije proslo, a nekoliko godisnjih doba se izmjenilo. Najljepsi proljetni dan izbrisan prolomom oblaka i inog.
Al oni se zabavljaju, igraju. Cim je prestalo sjevati..svi na pozicije!






Srecom, selo ima i lokalnu birtiju. Kao u svim selima pretpostavljam, a posebno u onim u koja dodes iz glavnog grada bilokojezemlje, cuga je nevjerojatno jeftina. Bilo bi steta ne potrosit koju mukom zaradjenu paru.. pa subota je after all.

Veceru u gradu smo propustili. Rezervacije propale. Srecom, nije nam bilo neugodno pojavit se s 3 sata zakasnjena.. wonder why that is?

Sorry Inge. Stvarno