|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I wanted to believe.....but they took it away.
¤I see innocence in them,they are special¤
¤Lara
¤Jelenko
¤Matea_MW
¤n.a.t.a.s.h.a
¤Words that can take you to some special pages¤
¤Chinese astrology
¤Gamespot
¤Net
¤Polyvore
¤Reality lapse
¤Rizla i Štrudla
¤Rm anime
¤Quzilla
When they returned there was nothing left but sorrow.
Stajale su ondje uzdišući na sparni dan.Lea je bila naslonjena na zid.Prekrižila je noge,jer nije mogla ni stajati.Sparno je.Umorila se od puta.Torba ju je pritezala,bolila su je ramena.Osijećala je znoj na licu,ali istodobno i lagani povjetarac.Sara je stajala nasuprot nje.Činilo se kao da joj vrućina ne smeta.Pa ipak stajale su u hladu.Krošnja od nekog pokrajnjeg stabla davala im je zaklon od sunca.
-Da i ja mislin tako...al baš ono....muketi šta je sparno!-uzdahnula bi Lea
-A štaš....-odgovarala bi joj Sara.
Lea digne pogled prema jednom daljnem stablu,prema krošnji.Vidjela je povjetarac kako je plesao s lišćem.Neka crna kesa stajala je baš na vrhu.Bila je tu već odavna,al tko će ju maknuti kad je tako visoko.Zatim se okrenila prema Sari.Vidjela je na njenom licu podrugljiv osmjeh.Osjetila se nelagodno.Tako se smiješi cijeli dan,pomislila je,sigurno nešto na meni izaziva taj odvratan smijeh.Srce ju je zazeblo.Sara joj je bila najbolja prijateljica,a ipak,ovako postupat,nije joj išlo u glavu.Dozlogrdilo joj je.Neće se s njome tako neko zezat.
-Čemu se smiješ!-upitala je grubo.
-Nisan tebi-odvratila je Sara i nastavila se smješkat.
Lea je sada znala da je namjenjeno njome.Sara nikad nije bila dobra na riječima,uvijek bi se dijelom izdala.
-A dobro-čuo se i dalje grubi ton u glasu-iden ća doma,vruće je!-
Lea je skočila sa zidića i u dva velika koraka stupila na sredinu ceste.
-Bok!-izustila je kroz zube
-Onda sutra u isto vrime!?-viknula je Sara za njom
-Aha,u sedan ipo!-odgovorila je Lea.
Brzo je koračala do doma.Nije joj više smetala vrućina.Misli su joj prolazile kroz taj dan.Opet ju je srce zazeblo.Osjetila je strah.Uvijek je bio prisutan.Put više nije vidjela.Pred očima su prolazile slike svih onih ljudi koji su joj se smijala dok je još bila jako mala.Naime Lea je imala naglašene uši,riječima drugih Klempave uši.Kroz djetinjstvo trpila je mnoge uvrede na temelju toga,a to što joj se Sara danas podsmjehivala bacilo ju je u davna sjećanja.Nije više ništa čula oko sebe.U tom trenu mrzila je općenito smjeh.Lice joj je poprimilo izraz tužne vrbe.Bolilo ju je.Srce ju je zeblo.Otkucaji srca bili su sve brži.Bilo je neizdrživo.
Sparina je i dalje tukla poput vrućeg nebeskog biča.Upijala se u kožu,pekla je i jednostvano je bila neizdrživa.No onoj djevojci koja je poletnim koracima žurila niz ulicu sparina nije smetala.Sama je kročila prema dolje,žurila je,bjesnila poput goruće lave.Čini mi se da je ta djevojka bila i gora od same sparine.Držala se sredine ceste,kao da želi da netko naleti i skrati joj jednostavno probleme.U dva koraka postala je samo crna mrlja pri dnu ulice.I tada je više nisam vidjela.Nestala je,izgorila poput vatre,prošla poput lavine i postala sama sparina u zraku.Zrak je poprimio okus.Gorak okus.Okus koji više nikad ne želim osjetiti.
