ljubav sa velikim LJ
petak, 11.02.2005.
Zora je svanula hladna i plava. Vjetar je protrčao kroz travke ljuljajući ih snažno poput smaragdnog mora. „Još malo! Još samo malo!“ Alex je pružio Asji ruku i pomogao joj uzbrdo. Zarumenjela se od britkog zraka i uspuhala od trčanja. Rosa je smočila krajeve njene haljine. Još samo par koraka. Stigli su. I šuma i kotline i grad i cesta- sve se prostrlo pred njima. Zastali su na rubu. Par kamenčića se nepovratno otkotrljalo u ponor. Pratili su ih pogledom i urotnički se nasmiješili jedno drugome. Istovremeno su pružili ruku jedno drugom. Primili su se čvrsto. „Hoćemo li?“ Asja je kimnula glavom. Bez imalo straha, nasmijala se onako sretno. „Hajdemo!“ Okrenuli su se prema ponoru i skočili. Skočili i poletjeli. |
- 23:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||