cakum pakum

srijeda, 28.02.2007.

Mirisi, zlato i tamjan

Neki dan sam držala bebu u rukama. Sasvim malenu, nemoćnu, smirenu, toplu. Osjećala se tako sigurnom u ovom nesigurnom svijetu.
I mirisala je.

Od tog mirisa me prođu trnci od glave do pete i obratno. Ne usudim se ni disati. Bojim se da će nestati, da ću ga otpuhati.
Imaju ga one malene, nemoćne bebe koje jedino glasnim plačem mogu izraziti svoju ljutnju, strah i bol. Nešto kasnije svojim grlenim smijehom izrazit će sreću svog postojanja. Još uvijek mirisne.

Nema ga u Super Konzumima, Billama, ni Martimexima. Nemoguće ga je i ubrati, osušiti i zamrznuti.
Oni malo kreativniji, izumili su prijevozna sredstva na tekuća goriva i mlazne pogone, uspjeli ostvariti komunikaciju na ogromnu udaljenost bez žice, izmislili komade plastike koje zamjenjuju novac i let u svemir, a nisu uspjeli iskemijati bočicu jednog takvog parfema.

Ishlapit će, znam. S prvim zubićem, prvim korakom, prvim pojedenim čušpajzom, prvom laži… Izgubit će se, valjda, negdje na putu prema djetinjstvu.

U toj paleti miješaju se nevinost, dragost, nemoćnost, iskrenost, bezuvjetna ljubav i neiskvarena dobrota. Sastojci dostojni samo onih koji ne bi mogli živjeti bez naše ljubavi.

Poljubila sam ju ne dišući. Spavala je i smješkala se.

Nisam željela oprati ruke još dugo, dugo…
Nestao je….
S prvim vjetrom, prvom upaljenom cigaretom, prvom izgovorenom psovkom, prvim dodirom dnevnog tiska i ključeva od auta.

28.02.2007. u 12:14 • 20 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.02.2007.

My left foot

Dobio Mali udav zadaću iz hrvatskog. Ništa novog. Svaki dan ju dobije. Ali ovaj put je tema Neobična ljubav. Opisati neki neobičan par tipa zaljubila se vješalica u haljinu ili zaljubio se tanjurić u šalicu. Odluka je pala. Ljubav lijeve noge i papuče. Valjda, onda isto lijeve.
Raspisao se Mali udav.

Lijeva noga broj 32 zaljubila se u papuču broj 41 čim ju je ugledala na polici dućana. Brzim korakom krenula je prema papuči dok joj je srce ludo kucalo. Istog trena poželjela je obuti tu papuču ali je papuča počela bježati.
Lijeva je noga shvatila da je premalena i da će morati pričekati koju godinu na svoju ljubav. Svakoga dana odlazila je u taj dućan u nadi da je dosegla veličinu potrebnu za ljubav.


Pa stane. Jer kakav će biti kraj. On bi sretan. Ne, neće sretan. Svi su sretni. On će neki gadan. Molim Boga da promijeni mišljenje. Djeca njegove dobi stalno mijenjanju mišljenje. Zašto ovaj moj ne mijenja, nego kad nešto zatupi to je tak i amen. Još će učiteljica pomisliti kako je to dijete nesretno jer takve horor priče piše čak i kad je tema ljubav. Ali udav se ne da. Uživa u izmišljavaju krvavih ljubavnih scena. Priča na glas. Kolutam očima. Pokušavam ublažiti svaku verziju.

I. verzija sa hepi endom:
Nakon nekoliko godina dosegla je taj broj. Danas je noga stara i bolesna, a papuča sa velikom rupom i ofucana. Ponekad je ne može pronaći, ponekad se papuča skriva ispod kreveta, ponekad ju pas navlači ali su još uvijek nerazdvojne.

II.verzija sa ne tako hepi endom:
Nakon točno šezdeset mjeseci, koliko je noga mislila da joj treba da postane aman-taman za papuču, ode do poznate police i dohvati papuču. Nježno, najnježnije. Spusti je na pod, pored sebe i dršćući je pokuša obuti. Na njenu veliku žalost, tugu, nesreću, nevolju ili ko zna, možda sreću, noga je previše narasla. Za cijeli jedan broj. Postala je pretijesna za zaljubljenu lijevu nogu i ova je od bijesa i nemoći dohvatila prvu broj 42 i s njom žurnim korakom izjurila iz dućana.

III.verzija bez hepi enda uopće:
Onoga dana kada je proračunala da bi mogla postati taman toliko velika da uleti u papuču, odjurila je brzim lijevim korakom do dobro poznatog dućana i još bolje poznate police, ali papuče više nije bilo. Netko je prije lijeve noge dosegao veličinu i zauvijek je odveo u bijeloj kutiji u svoj dvorac. Lijeva je noga zauvijek ostala bosa.

IV verzija sa dosta krvi:
Ne znam. Ne pamtim te krvave scene kad lijeva noga odlazi po papuču, a putem ju zakvači kamion šestoton i ona bude slomljena i zdrobljena te izgubi svoju životnu funkciju. Ali točno znam facu Malog udava dok prepričava ovu scenu. Prestrašno.

Bilo je još prijedloga. Od smrdljivih papuča do odsječenih nogu. Ovo je samo dio onoga što bi odabrao Đelo. Kad bi mogao birati.

19.02.2007. u 15:19 • 33 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.02.2007.

Noć gutača struje

-Trrrrr trrrrrrrr-zvoni. Al nikad ne znam jel portafon ili vrata.
-Molim?-odlučujem se za portafon. Imam razlog za to.
-Jel počela proba?-pita pubertetlija, frend moje Velike klinke.
-Je, je, već kasniš-glumim da imam pojma o čemu se radi.

Proba? A zato su sve grickalice u njenoj sobi, zato me bole uši od buke i zato pjevam u sebi Komšije će da me biju zbog preglasnog rokenrola.
Od te večeri do danas kod mene su (sad već znam što) probe. Nisu to one tihe, šnajderske, gdje se isprobavaju novi kostimi i gdje se eventualno može čuti jauk zbog uboda pribadačom. Tu se isprobavaju decibeli električnih gitara, električnih bubnjeva, električnih pojačala i mikrofona. I moji živci. I Srećko baš nije prestretan. Podvije rep i samo me gleda kao da kaže: Pusti mi Kemala, molim te.

Grupa Elektrica ima samo tri člana. Zato zvuče kao da su Band Aid samo s puno više decibela, a miris njihovih pazuha osjeća se još satima nakon probe kao da se u toj maloj sobi održavao turnir u malom nogometu. Obučeni u crno, masnih dugih lasi, stvaraju. Bože-me-sačuvaj. System Of A Down je mila majka naspram ovih.
Od te večeri kompjutor više nije zanimljiv, Play Station dvojka je pljuga. O onom portablu neću ni govorit. Test iz matematike je tek preksutra, a pas je glup. Brat je suvišan član naše obitelji. Ne želim razmišljati kako mene doživljavaju. Svaki put kad uđem u sobu malo razvuku usta u smiješak pa ih brzo skupe u ozbiljnu facu i zakolutaju očima. Valjda je to znak da sam im draga.

Već su odradili par svirki rođendanima u isto tako premalim sobičcima. Znam da se njihov miomiris zavukao čak i u tepih. Jadna im majka. Ovim slavljenicima. A i sviračima, isto.

Zadnjih me dana drži neka paranoja. Pošto susjedi šute i ne bune se na buku, moram imati neki drugi strah. Bojim se da će Velika klinka postati slavna. Ne bojim se što će imati puno novaca, što će dečkići trčati za njom čupajući kose i vrišteći kao nekad curice za Beatlesima. Brine me što će paparazzi trčati za mnom. Jer ne trčim baš brzo od dućana do doma. Možda bi trebala počet uvježbavat to. Do savršenstva, a da mi se pritom ne razbije 10 jaja. Ili kolko već kupim.
Već se vidim kako, skrivena iza tri broja prevelikih sunčanih naočala za najoblačnijeg dana u godini, stojim u redu u Fini sa namjerom plaćanja mjesečnih računa i čitam u najnovijem broju Glorije o sebi.
O tome kako sam u no-name i još k tome ofucanoj trenirci izašla jedno jutro u lokalni tabaco shop i brojala sitno za kutiju cigareta, a moj pas je pritom popiškio onu kantu za smeće, ispred.
O tome kako i dalje otključavam auto tako da prvo gurnem ključ u bravu, a onda ga okrenem malo u lijevo, sve dok se ne čuje klik, umjesto da, kao moj susjed, s prozora pritisnem gumbić, a auto ga pozdravi nekim čudnim zvukom i s četri svjetlosna namigivanja istog.
O tome kako sam u subotu u jutro izašla iz frizerskog salona sa istom frizurom s kakvom sam i ušla, samo su mi pofarbali tamni izrast. I o tome kako je ta ista frizura već godinama OUT.

-Trrrrr trrrrrrrr-zvoni. Valjda je potrafon.
-Molim?-Je. Portafon je.
-Jel počela proba?-pita čupavi.
-Ne. Proba je odgođena!-lažem, a ni ne trepnem.

Lagali bi i novinari o meni. A ja baš volim svoju no-name ofucanu trenirku.
A i Kemal dobro pjeva.

08.02.2007. u 09:45 • 27 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

1000 zašto, 1000 yebiga



Take your life in your own hands
and what happens?
A terrible thing:
no one to blame.

Erica Jong

Knjiga žalbi

cakumpakum@gmail.com


Image Hosted by ImageShack.us


Stara kineska
Kada pas laje
znači da još nije skuhan

Mi svijetlimo

Da se opet rodis
pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi
prašinu u grad
i na krivom mjestu
biti tako lijepa
to moze biti vise zajeb
nego dar...
Gibonni

Ima jedan svijet

Ima jedan svijet
gdje živjet bi htjela,
ima jedan svijet
gdje riječi su djela.
U tom svijetu živi
čovjek od soli
sjajem sunca rođen,
kamen kojeg volim.

Iz njega čujem glas bez riječi
ćutim snagu golog tijela,
ja slaba, svakodnevna,
kroz igru riječi
sve bih htjela.

Voliš me nježno,
znam, to si ti
tako mi trebaš,
trebaš mi ti.
U jednom trenu sve bih htjela
kroz igru riječi,
a riječi su djela.
Oprosti molim te,
vrati me
svijetu mom
Stijene

alternativa blog naslovnici



I oni svijetle

1971-Kad žena kaže, onako "značajno": On baš dobro izgleda... ... nije li to ženska varijanta onog muškog "Al' bi ja to kresnuo!" ??

bobelline-svoju glupost liječim na svakodnevnoj bazi. nekad čokoladom. nekad razgovorom. nekad vjerujem mudrijima od sebe. iako ih je sve manje jer se definitivno približavam savršenstvu. što je sve očitije svakim daljnjim slovom koje izađe iz moje tastature.

ddadd-vic...smislio sam ga za vas:) Kako se zove nilski konj koji vozi Hondu? Jednostavno... HIPOHONDAR :D

dragon fly-Ako vas sretnem negdje pojesti ćemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjesečevim sjajem

estrogena-rođendan mi je 25.02., a poklone primam na estrogena@gmail.com

gajo-jutros sam rekel mami da me ne budi jer da nemam prva dva sata i da nije ponedjeljak... hahahaha... a školu sam davno završil

mysteries-Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…

old soul-Onaj tko dijeli sa mnom , naš životni prostor , točno zna kad sam imala naporan dan ili kad me nešto brine u životu ... naime , kad je tako , onda bjesomučno škrgućem zubima dok spavam

rahatli-Ljudi se zgroze kad im pričam da sam živjela na fornetima. Dnevni obrok za 3 kune i 40 lipa. I na riži - 6 kuna za kilu. Skuhaš i posoliš. Ili ti prijatelji donesu one kečape i male umake iz McDonald'sa - 1 kuna. Pa zaliješ rižu time i onda imaš gotovo gurmanski obrok. Stari kruh zagriješ u pećnici. A što sve možeš s krumpirom... A sve se svodi samo na to: udahni, izdahni. Samo nastavi disati.

tajpvrajter-'Gledam u majčine ruke. Veće su od mojih, žilavije, čine se snažnije. Dlanovi su grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Prsti su kvrgavi i povijeni u člancima. Deformirani, a mogu stegnuti poput kliješta.
Tim se izmučenim, više muškim nego ženskim rukama nikada neću moći odužiti.'

trill-Ne želim više biti superjunak. Zašto bi i htjela? Oni žele biti ja, samo im to nije baš uspjelo. Niti neće, barem dok se ne nauče oblačiti kako se spada i fertun staviti tamo gdje mu je mjesto. Sprijeda.

baka-Kad sam bila mala, htjela sam biti kokoš. Ova stavka je previše neugodna da bih joj posvećivala dalji prostor.

hrki-još malo pa je Valentinovo. Svim zaljubljenima neka se zabave kako god znaju, a svima nama ostalima ostaje težak posao. A to je da odredimo datum za "slobodnjake", "nezaljubljene" i da nas priznaju na kalendaru! :D

kerefeka-Jedino što kod tebe ne volim je to što nismo skupa 24 sata dnevno. Možda bi se trebali prijaviti u Big Brother.

pataren-Nisam vjernik. Nisam ni ateist. Ne vjerujem u neko nadnaravno biće..koje je stvorilo sve....ali vjerujem da život nije nastao "slučajno". Kao zakleti republikanac..teško mi se zalagati za kraljevstvo nebesko. Ali zbog prijatelja..i osoba do kojih mi je stalo..volio bih da postoji nešto kao Raj..jer one zaslužuju da jednoga dana završe tamo.

big blue-Zapamtila sam kako meko padaju na snenu sliku grada dok tek ostavljeni tragovi naših stopa polako iščezavaju u veličanstvenoj bjelini. Znaš li da je snijeg zapravo plave boje?

catcher-Živciraju me Zagrepčani. Ne živciraju me za pravo, naravno, nemojte odmah pizdit. Nego onako šestarski. Stalno se nalaze na blogerskim kavama i onda pišu okolo kako su kul i super i baš im je odlično. S njima često bude i jedna navodno Riječanka iako je čovjek teško može pronaći u Rijeci, puno je vjerojatnije da je upravo u Zagrebu, Italiji ili karlovačkom gej kampu "Slapić".

pantera-tebe treba ubit, jer si obrisala skoro sve sa bloga. Ne treba te ubiti s catcherovim šestarom, nego nečim tupim. I ovo nisi ti rekla, ovo ja tebi velim!!

proljetni pasanac-Ako je mogla Eva napravit pizdariju,onda mogu i ja pisati blog


































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker