Poklanjam Vam još jednu tatinu pjesmu:

OGNJIŠTE I MATI
Zašto stara mati,
uz ognjište, dugo u noć sjedi?
Vunu prede koja joj ne treba,
neće plesti niti sukno tkati!
Tako majka u samoći duge noći krati,
vunu prede, na vreteno mota,
žar razgrće, nova drva meće,
užarene glavnje, s jednoga kraja, na drugi premeće.
Sama ne zna
dokle će to moći
da ognjište svijetli
u njenoj samoći.
Vunu prede, pogled joj u daljinu luta,
čeka sina da se vrati sa daleka puta.
Čeka majka već godine duge,
uz ognjište srce puno tuge.
Vatru loži da ognjište svijetli,
kraj njega će sama i umrijeti.
Kad se vratiš iz daleka sine,
na ognjištu nećeš žara naći.
U pepelu biseri se kriju,
majka ti ih ostavila sviju.
Loži vatru,
nek' ognjište svijetli,
tvoja majka
ne može umrijeti.
Ispod pjesme tata je napisao slijedeći tekst:
Pjesma je napisana zbog majki i očeva, koji su umirali čekajući svoju djecu, udaljenih od njih fizički ili često emotivno. Mnoge sam takve osobno poznavao.
Ivankovo, 30. prosinca 2010. godine Paško Barunčić - mali
|