Poklanjam Vam još jednu tatinu pjesmu:

SJEĆANJA
Oj traktore, moja silna snago,
nikada te zavolio ne bi
da sve konje nisam sakrio u tebi.
Milujem te i mazim te Zeko
pa sve mislim da je moj Zelenko,
da je griva, da je dlaka meka
moga Zelje, mojega Zelenka.
U tebi je vranac djeda moga
što za samar nikad nije znao
jer je djeda uvijek sedlom putovao.
Ne daleko, od Pajića do Prozora
i te Rame klete, koju ja izgubih
još dok bijah dijete.
U Fojnicu sukno bojat išo,
u Rami ga u stupama tuko
da bi gunj, džemadan od njega obuko.
U Travniku samo jednom bio
kad je prvog sina caru novačio.
I do crkve redovno je išo
i u Mračaj često vrancem sišo.
U tebi je Ćoba, zeka moga oca,
štoj' letila kao vila preko našeg dolca.
U tebi su mnogi konji ini
što ostaše tamo u planini.
U tebi su slavonski križanci
kad povuku što pucaju lanci,
konji snažni lijepoga izgleda,
ne mo'š sa nji' skinuti pogleda.
U tebi je Riđa, Cveta pa i Sokol stari –
did` Stevini konji razigrani.
U tebi je mrka dorka Olga
što je zadnja iz sjećanja moga.
Sve je znala, al' govorit nije,
znala j' piti vina i rakije.
U tebi su gizdavi žeravi,
bać` Mikini čili konji vrani,
što proniješe barjak u proljeće
kad hrvatsko poče cvasti cvijeće.
U tebi su riđe i kulaši,
svi putalji i konji čilaši.
U tebi su dorati i bijelci,
moj traktore, ti to svima reci.
Stog` te mazim i milujem Zeko,
a u srcu mi je stalno Zelja,
moj mili Zelenko!
Ispod pjesme tata je napisao slijedeći tekst:
Pjesma je posvećena svim plemenitim životinjama (Zelenko, Ćoba, Riđa, Cveta, Sokol, Olga,...), koje su čovjeku u prošlosti bile jedna od glavnih pomoći prilikom obavljanja svetolikih poslova.
Ivankovo, 14. prosinca 2001. godine Paško Barunčić - mali
|