10.02.2009.

OUT!

Dosta mi je pisanja... budem se jedamput vratio... kad se razvedrim...


OUT!!!

20:53 - Komentiraj ( 1 ) Print - On/Off

Svaki put kada otvorim ovu stranicu i planiram nešto napisati uhvati me onaj osjećaj u srcu da znam što da napišem ali ne mogu. Nejde. Nemam snage. Svaki put mi duša postane plosnata, prazna i neispunjena. 2D TEHNICOLOR. Nekako je sve tako. Šareno, obojeno bojama modernosti, no duše, one su plosnate, prazne. Vidiš mjesečevu svjetlost kako prolazi kroz nečiju dušu. Sada mi je teško. Ne znam kako da napišem svoje prave osjećaje. Osjećam se glupo. Evo, boli me svaka pomisao o sebi. Ali zašto? Bilo što ja napisao, vidjeh se u tom papiru ispunjenome crnilom. Poput zrcala. Zašto sve što napišem ispada nekako dramatično i bolesno. Što to na meni nije u redu?

Osjećam kao da me riječ po riječ vuče za srce ali ne znam koja je to riječ? Lagano me drže za ruku, vuku kroz tamnicu, no sjenke me ne puste. Njihov sam zarobljenik. Ne znam...

Tko, ili što sam zapravo ja?

Ne znam kako se osjećam. Mržnja, ljubav, radost, tuga. Sve me to zbunjuje. Htio bih se osloboditi, pustiti probleme da nestanu, shvatiti smisao života, ispuniti tu veliku rupu u sebi. No ne mogu sam...

Obitelj. Što da kažem? Zapravo ne znam. Teško mi je o svemu tome pričati. Tužan sam. Zašto se ja toliko razlikujem od drugih? u čemu sam pogriješio? Biti drugačiji me stvarno živcira. Imam osjećaj kada bi bio jednak poput drugih, svi moji problemi bi nestali.
Ljubav, nešto mi nedostaje. Nema... Nema... onog osjećaja, one čarolije, one nježnosti.
Radost istinsku dugo nisam doživio. Jest da se znam smijati ko lud, ali to nije istinski smijeh.
Tuga, moj saveznik svako jutro kada se probudim, sjetim se na osobe, na događaje, na neke stvari koje su me u životu povrijedile, rastužile ili slomile do stava kada više nisam imao snage stajati na nogama, kada sam jednostavno, pao.

Kada zapravo bolje pogledam, znam i ja ponešto o osjećajima, no teško mi ih je pronaći ili priznati. Volim kada se raspišem i napišem poneku glupost ili pak napišem nešto sasvim drugačije od mojeg ponašanja.

Danas sam saznao kako će moja najdraža profesorica otići na održavanje trudnoće. To me stvarno rastužilo. Mislim sve ok, dobro trudna je, neka se veseli (uz jutarnje povraćanje), ali njezini satovi su mi uvijek bili zanimljivi i najdraži. Nadam se da ću je jednog dana vidjeti jer u školi će nam možda petak biti zadnji sat s njome. Pozdrav!

Mislim da je moja duša postala deblja, šira, kako god vam se sviđa. mogu reći da sam sada TEHNICOLOR 21/2D. Ah, pokušat ću uživati i vratiti se na pravi put u životu.

21:04 - Komentiraj ( 0 ) Print - On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.