You are born at my grace to serve only me....

ne znam da li su bili tamo i prije,al negdje oko 7 razreda osnovne skole,primijetila sam narkomane i pijance koji se okupljaju oko moje zgrade.od tada je proslo vec 6 godina(ajme majko moja),a oni su mijenjali postavu,nekako uspjevajuci zadrzati konstantnu brojku.no neki nisu otisli.neki se vece 6 godina svaki dan vracaju tamo,na onaj isti zidic.i to oni "najneviniji",odnosno cugeri,punkeri starog kova.a ja vec 6 godina uporno svaki dan prolazim pored njih (a pobogu ispred zgrade su mi ne mogu ih izbjec ni da sam dupla!),pa je eto doslo i do toga da smo se poceli pozdravljat,pa cak i razmijenimo informaciju ili dvije.i danas se mislim kako je to cudno.ti ljudi mene prakticki prate u odrastanju,prozivjavaju sa mnom moje stilske preobrazbe,upoznaju moje frendice koje onuda bauljaju u mojoj pratnji, znaju kad sam polozila i kada sam dobila auto(koji uvijek parkiram pored njih,jer smatram da je tamo siguran), znaju kad dolazim kuci,a kada odlazim znaju gdje idem(jer je ocito ako netko ide na more ili van) a nerjetko me i sretnu vani ili po gradu. i zato vise ne prolazim onuda bez da dobro pogledam sjedi li medu tom skupinom netko od onih koje poznajem,uvijek se nasmijesim kada ih sretnem negdje drugdje i ne trudim se izbjeci pozdravljanje kada sam sa starim. jer imam neki glup osjecaj da ih poznajem.jer eto prakticki smo susjedi vec 6 godina. i sve je to u biti cudno,taj neki ludi suzivot,jos jedan detalj u mom zivotu koji mi dokazuje da ne spadam u masu jer uvijek sve radim suprotno - umjesto da bjezim od "takvih",ja cu uvijek izabrati proci bas tuda,jer mi je to jednostavno...poznato.

(ovo nije trebala biti tema)
(dugo nisam pisala u prozi)

ljeto je sluzbeno pocelo ovog vikenda,ako se mene pita.i da,preko zime je bilo da mi ne fale i ne trebaju,a od zadnjeg dana skole ipak sam jedva cekala da dodu,jer sam mrzila prazninu onog dvorista i nepoznata lica onog prokletog "brodogradilista".a zapravo mi je bilo dobro,cugica,setnjica,more,zajebancija, bitno da je akcija,kazem ja,dok nije tapija dobro je! i mogla bih tako cijelo ljeto,al sam se pomislila kad dolaze vise od 3 puta,i ocekivala neke informacije preko statusa(vec kad bojkotiram msn).i eto,tu su,i otvorila sam sezonu u petak, dosla doma s pticicama(utrkujemo se zora i ja,al ja imam makinu,ha!),sinoc to opet ponovila,i bilo mi je...super. toliko super da sam densala.zasto the baby? jer me vuce da se ponasam kao dijete,sa glupim pitanjima i nevinim pogledima popracenim ivol smjeskom,da se igram i trckaram,da se pravim blentasta a u sustini sve kuzim. zato jer sam niza od njih,pa se osjecam maleno.zato sto smo u manjini,pa se opet osjecam maleno.zato jer nas nekako glupavo cuvaju,pa se opet osjecam malenom.i zato sto se stalno smijem. i da,ja nikada nisam pripadala, nicemu,nigdje,al sinoc si gledam sve to,i mislim si da ovaj put mozda ipak pripadam,barem za sada,jer je osjecaj dobar.i koliko god smo bjezale od svega toga,na kraju smo opet zavrsile tamo,mi,jedine sarene tocke u toj crnoj masi,jedine bezalkoholne medu kanistrima bambusa,jedine ocito djetinjaste medu hrpom "ozbiljnih",i bas mi se nekako jos uvijek ne da otici.