|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Došao je i taj dan, dan ludih priprema za sutrašnji dan, jer ipak sve mora biti savršeno, svaka čaša mora biti na svome mjestu, a da ne govorim o hrani i piću... Jedva čekam večeras na polnoćku, slušat Božje riječi s osobama koje volim, jedva čekam sutrašnji zajednički ručak, onu toplinu i ljubav koja svaki blagdan intenzivnije isijava iz očiju mojim najmilijih, moje obitelji... Okupit ćemo se nas 5 i sjesti za stol, ali jedna stolica će biti prazna, na žalost cijele moje obitelji... No možda moj otac neće biti tu tijelom, ali znam da će biti duhom sa nama, da će gledati i on nas predivnim pogledima, osjećat ćemo ga... Njegovi dodiri po našim licima činit će nam se kao blagi topli povjetarac, no znamo da to nije vjetar, to su njegove tople ruke kojima nas čuva... Otići ćemo i na groblje, posjetiti njegovo tijelo dok će tada njegov duh biti sa nama, sa svojom obitelji koju znam da voli više od ičega na svijetu, a i dalje... U svakoj zapaljenoj svijeći na grobu dio je naše duše kojom mu dajemo do znanja da se naša ljubav nikada neće izbrisati iz naših srca, da naše misli će uvijek biti puna njega, pune onih sretnih uspomena na zajedničke Božiće i na zajedničke Dočeke Nove godine... I sada, dok ih gledam, njih pet kako ukrašavaju bor i jaslice u kojima je maleni Isus, osjećam kako se ispunjavam srećom, nekim zadovoljstvom jer ih imam... Suze radosnice mi teku niz lice jer ih imam, imam obitelj koja je savršena, na žalost s jednim članom manje nego što bi trebalo biti... Koliko god da mi imali svađa, smatram moju obitelj jednom od najljepših i s najboljim odnosima međusobno... Svako ima uspone i padove pa tako i mi, ali mi nastojimo što brže se uspeti prema vrhu kada padnemo... Slušam milozvučni smjeh mojih najmilijih i shvaćam da sretnija ne mogu biti nikako... Imam sve što mi treba a to su oni... Majka, Ivan, Josipa, Katarina i otac koji nije tijelom tu ali duhom je... I što mi na ovaj dan treba više osim njih i naše ljubavi koja je naizmjeriva?
SRETAN I BOŽIĆ I NOVA GODINA SVIMA... Uživajte i cjenite ono što imate jer možda baš sutra to nestane...