Bukowski s Wisha
13.07.2025., nedjelja
...13.07.2025. - 5
|
Kad je zadnji put stajao iza šanka, imao je dvadeset i četiri godine, a sin mu je bio star tek nekoliko dana. U pogledu financija kao da nije postojao, a sveučilišnom diplomom definitivno nije postojao nakon što je na trećoj godini napustio studij prava. U skladu s tim, za njega nije bilo osrednjih, a kamo li glamuroznih i dobro plaćenih poslova, pa je radio ono što je mogao i gdje su ga htjeli zaposliti kao maturanta gimnazije. Počeo je kao konobar, preselio se na prodaju osiguranja, pa radio kao komercijalist i vozio kombi, gradeći život polako, tijekom gotovo dva desetljeća. Klincu je sad bilo osamnaest godina, financije su ponovo bile gotovo nepostojeće, a on se ponovo našao iza šanka. Slušajući predavanje nekog starog, kurčevitog prdonje o tome kako bi njegova bijela kava trebala izgledati, razmišljao je o vrijednosti svoje,tek nekoliko dana stare sveučilišne diplome informatike i računarstva, i situaciji u koju se doveo nastojeći je steći. Praksu u sklopu šestog semestra nije mogao odraditi na starom poslu, pa je morao dati otkaz i prihvatiti drugi, ali po isteku četiri mjeseca novi šef obavijestio ga je da ipak nema namjeru s njim sklapati ugovor, jer se pokazalo da je električar, a ne informatičar ono što bi firma trebala. Drugog posla u struci baš i nije bilo, barem ne za džukelu koja prve inženjerske korake nije dosanjala ni poslije gotovo devetnaest godina. Završavajući prvu osmosatnu smjenu, koja se zbog pranja aparata za kavu produžila na skoro devet sati, nije mogao naći riječi za bolove koje je osjećao u kičmi i glavi, a jedina sreća u nesreći bila je što su mu noge odrvenile i nije ih više osjećao. Sljepoočnice su mu htjele eksplodirati, dok je u mislima vrtio idiotarije koje je tokom dana bio primoran slušati, a kojih se sad nikako nije uspijevao otresti. - izvolite, gospodine... - imaš hidru? bela hidra mi je dobra, žutu ne volim. - gospodine, nema bijele hidre, ima žuta, od limuna, i narančasta, od naranče. - ne, ne, pri nas doma f krčme ima bela i žuta. žuta mi ne vala, al belu pijem vjutro dok sem šusni, onda mi paše. - je, u pravu ste, stiže bijela. (*kad bi limena tacna udarila o šuplju, drvenu glavu, jel bi zvuk bio kao timpan, ili više kao cimbal?*) - izvolite, gospođo... - dat ćete mi kavu s hladnim mlijekom, pjenom od toploga, dva natrena, dva deci vode, ne, ustvari, tri deci vode, sa dvije kockice leda i jednom kriškom limuna. - znači, kava s toplim mlijekom, pjenom od hladnoga, smeđi šećer, dva deci vode, tri kockice limuna i kriška leda, stiže. (*a ko to mene g'eda ko da sam joj silovao mačku?*) - izvolite, gospođo... - produženi eKSpreso i čašu vode. - znači, normalnu kavu? stiže. - ne normalnu kavu, nego eKSpreso. Produženi. (*dame i gospodo, imamo pobjednika izbora za intergalaktičkog debila godine!!!!*) Obraćanja u prvom licu jednine, dok je on uredno oslovljavao svakog u množini, i komentari tipa "kaj, smo nekaj i jeli" ili "evo, za frizuru", bili su šlag na vrhu torte. Višnja na vrh šlaga bili su ljudi koji nisu čuli za napojnice. Za jebenih deset centi imati srca čovjeka prošetati treći put od kraja terase i natrag, jer "hvala, u redu je" jednostavno je ispod časti? Za takve, crni cigani su gospoda par excellance. Ne Romi. Cigani. Konobar je nekad bio gospodin čovjek. Brišući odvratne pepeljare, prisjećao se kad ga je stari kao klinca vodio sa sobom u grad, u pivnici mu je sok uvijek donosio striček u crnim hlačama i prsluku, u bijeloj košulji, i stari ga je uvijek oslovljavao sa Vi, koristeći uz to molim, i hvala. A on je zaključio kasu, ugasio glazbu i sva svjetla u kafiću, natočio si viski, sjeo na barski stolac i pustio noge da vise mimo prečke. Svijet oko njega bio je bez ikakvog smisla za pravdu i opirao se svakoj njemu zamislivoj logici i uzročno-posljedičnoj vezi. Možda je problem u tome što on ustvari i nije bio konobar, već inženjer. Čestitke, inženjeru. |
