utjecajna linija

petak, 30.04.2021.

Vrijeme, nevrijeme



Samo pozitivno, bez obzira na sve.
Ne živimo vječno, barem na ovom svijetu, o onom svjedočiti još ne mogu. Ne vrijedi se živcirati zbog onog što promijeniti ne možemo. Raditi na tome da u svom, mikrokosmosu, okruženju, napravimo nešto dobro, pomognemo i ostavimo pozivitan trag, svojim radom i djelovanjem. Nije lako, ali je moguće. Ostati svoj, imati svoje mišljenje, vjerovati u sebe, bez obzira kako jaki i negativni utjecaji bili sa strane. Bez straha, vjerovati u dobro i raditi dobro. Svakom zlu jednom kraj dođe. Iskušenja su na sve strane...Pritisci kojima ne smijemo popustiti, ne raditi protiv sebe. Živjeti život najbolje što znamo i umijemo, ne ugrožavati druge i ne dozvoliti da nas itko ugrožava. U svom okruženju širiti vedrinu, nadu, vjeru...Optimizam... Vjerovati da će pozitivne misli i djela pojedinaca, ujedinjena, napraviti čudo, kao i uvijek, kad nam se čini da rješenja nema, ujedinjeni napravimo čudo...vjerujem da to pravilo vrijedi i za današnje vrijeme, nevrijeme.

Photo by @loveznaki

30.04.2021. u 16:49 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.03.2021.

Kad kazaljke se poklope




Da li misliš na nas...
I onda kad za nas ne radi vrijeme. Kad sve je ludo i sve novo. Ne vidi se nigdje kraja, a dan za danom se zbraja i zbraja, i kao da sve loše u nedogled se niže...Ponekad se  ne može ni izdržati više...A onda, opet, kad kazaljke se poklope, sjetimo se da tamo, daleko, nedovoljno daleko za zaborav, čeka netko i daje snagu da se izdrži i vjeru u to da će sve jednom proći...
Novo vrijeme, možda i bolje, doći. I opet je sve uredu...
Osmijeh se vraća na lice i ponovo se čuje cvrkut ptice, procvijeta cvijeće i drveće, oživi priroda i s njom optimizam novi se rađa, da čekanje lakše prođe i ne potone, ona posljednja lađe, nego plovi i dalje, još dalje ka svome cilju, izdrži sve bure i oluje, odoli vremenu u ovom nevremenu...Sve dok mislimo na nas, kad kazaljke se poklope, ništa od nas jače nije...

21.03.2021. u 10:05 • 10 KomentaraPrint#

petak, 19.03.2021.

Mjesečina



Na obali mora

Miris tamarisa i borovih iglica

Ti i ja

I mjesečina

U oku milion želja...

Srce umire od veselja

U udaljenoj zvijezdi traži spas

Da zaustavi taj čas...

Da vječno traje...

Nikad ne prestaje...

Ali, neće slušati 

Ni mjesečina, ni zvijezde...

Jutro ih surovo ugasi 

Da dušu spasi

Od snova, čežnje i želja

Kapi sreće i veselja...

U stvarnost, vrati

Da se manje pati

I ide dalje...

Osmijehe, tužnoj, duši

Šalje...


19.03.2021. u 07:40 • 11 KomentaraPrint#

subota, 13.03.2021.

U srcima



Evo polako

Bez pahulja i snijega

Raskoši, koja joj dolikuje

Prolazi i zima...

Smjenjuju se dani

Toplo, hladno

Sunce, kiša...

Proljeće se 

Iza ugla smiješi...

Sramežljivo, jaglaci

I ljubičice, 

Izviruju glavice... 

A gdje si ti...

Gdje si se skrio...

Sve ovo vrijeme bio...

U srcu jednom

Utočište našao

Tu se skrasio

Ne mareći za vrijeme

Sve njegovo, teško, breme

Mir našao i zaštitu

Od svakodnevice

Dok, neka, bolja vremena

Ne pokažu lice

Ponovo zapjevaju i 

Zaplešu ptice

I sve bude onako 

Kako treba biti

Tada ćemo se ponovo vratiti

I mi...

Do tada, u srcima 

Skriveni biti...

13.03.2021. u 20:50 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.03.2021.

Najljepša zvijezda



Kad Vam je teško ili Vas je netko ili nešto povrijedilo i tužni ste, ne vidite izlaz i ne možete sebi pomoći, sjetite se ovih riječi, možda pomognu....

NE OSVRĆI SE NIKAD

Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno prijeđenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.

Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.

Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
bit će jednog dana samo uspomene.

Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom i sve što je bilo više biti neće.

Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptić što se na dnu gnijezda skrio.

Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozlijediš sebe,
a vina još ima prepune su flaše…

Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne teži za srećom što je nekad bila.
Tek treba sanjati! Tek treba letjeti!
A tebi još nisu polomljena krila.

I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljepše, da ne može više,
jer ti si još uvijek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.

Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko,
a najljepša zvijezda sja u tvom oku.

I sve što je sada bit će samo prošlost,
nitko od nas ne zna što ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvijek prošla, ni tako daleka…

Slavko Mihalić, pjesnik i pisac

Photo by @loveznaki

07.03.2021. u 08:09 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

16.02.2006......
počela pisati u Blogosferi

mail : builderica@gmail.com