Kao što ste mogli i primijetiti nema me dugo. Razlog tome je prezaposlenost.

Novosti koje su se u međuvremenu dogodile.

Imali smo prvi roditeljski sastanak. Nove face neke malo izgubljene, neke se ne daju opisati jednom riječju…no svakakvih nas ima…

Nakon uvodne riječi ravnatelja, pedagoginje i psihologinje slijedilo je upoznavanje s razrednicom koja je jednom riječju predivna. Ne pamtim kad sam upoznala tako dragu i divnu osobu kao što je ona.

Nakon kratkih obavijesti vezanih za nastavak školovanja, raznih informacija, te malog iznosa kuna što treba doprinjeti za boljitak naše djece ,slijedila je obavijest o dvodnevnom izletu na koji se ide negdje u desetom mjesecu i to idu na Krk. Moraju se djeca bolje upoznati , a usput i nešto naučiti jer idu '' putem glagoljaša ''.

Kod mene na poslu ludnica. Zaboravim kad sam otišla od kuće. Samo se bojim da mi moji doma ne otkažu ako ih pustim previše bez '' kontrole ''.

Evo sad koristim kratku stanku da bi se vam se uopće mogla javiti.

E, da ne zaboravim. Trebala bi mi mala pomoć u prinalasku jedne knjige .Pa ako neko zna gdje bi ju mogla nabaviti nek mi se javi.


Adele Faber – Elaine Mazlish : Kako govoriti da bi tinejgeri slušali i slušati što tinejgeri govore.

Iza mene je prvi radni tjedan koji mi je relativno brzo prošao. Jednostavno je proletio.

Svi smo se relativno brzo priviknuli na posao i radimo punom parom.

Sutra počinje i škola. Princeza je okupirana tinejgerskim stvarima kao npr. Kaj obuči kak se počešljati i još brdo toga…boli glava…

Bili smo na otvorenju Avenue Malla …ludnica ko i kod svakog otvorenja…U Deichmannu našli smo poveljne tnisice i cipele, također i u Zari našlo se povoljnih stvari...
Princeza oduševljena svime, jača polovica preumorna za hodanje pa smo ga ostavile da sjedi u nekom od kafića , a najbolje od svega su mu bile Bavarske kobasice…nemojte me pitati zašto…

Kad uhvatim inspiraciju za pisanje ponovno vam se javim……