Danas je srijeda, 13.11.2019. Upravo sam došla iz vana, malo se odmorila jedući sladoled ( i to onaj banana Split iz Lidla , malo mi je presladak, ali svejedno sam ga jela), i obzirom da neću biti prisutna u petak na satu, evo pišem blog, kao domaću zadaću. Moramo slušati našeg Iveka, inače niš' od nas :).
Vani je tmurno, kišno, evo spustila se i večer, i ne znam više kad prije, jer nisam se ni od jutra odmaknula...
Ovih dana je kišno, sivo, cmoljavo, ali nije hladno.
U petak idem na put 3 dana i to na more sa svojim prijateljicama. Očekivala sam ljepše vrijeme, ali vraga! Ne znam kako će biti u Lšinju, ali sudeći po svemu bit će isto ovako kako je i ovdje, možda još i sa dodatkom vjetra.
Ovo putovanje smo uplatile ranije, tako da ne možemo mijenjati. Uostalom, zašto bi i mijenjale. Možda baš bude super. Ma, bit će.
Nego, danas me baš iznenadila vijest o smrti Mani Gotovac; nisam znala da je bila bolesna, a čitala sam njene "Fališ mi" prvi i drugi dio.
Tako je to: danas smo tu, a sutra ko zna gdje! Zato svaki trenutak treba biti praznik, trebamo slaviti život i pronalaziti samo najljepše u njemu.
Zato ću i ja reći: ma, bit' će nam odlično u Lošinju. I zaista tako mislim. Nas 9 pa da nam ne bude dobro!?. Nek' svaka kaže po koju glupost i evo smijeha do mile volje. Ju-huuuuuuuu!