RAZGOVORI S' POVODOM:
Chane-Legendarni bek Bubosa
Aca Tigar-Bubuleizam kao životno opredelenje
Uge-iz Politike
Mirko Bebica
Labud
Vlajko-Chikago
Bonkaca-ex Bubuleja

LASICE

RASPORED ODIGRAVANJA MOŽETE VIDETI OVDI:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



PRAVILNIK (AKO GA NEKO NIJE PROUČIO) MOŽE SKINUTI OVDI ISPOD







SEZONA LETO 2008



O'BIBA-STARI SEMINARAC KOMESAR ZA BEZBEDNOST I BIVŠI KAPETAN OVE MOMČADI.



McFATHER nekada McCHALO, BIVSI KAPETAN, KOMESAR ZA ODNOSE SA JAVNOSCU




BACER, BIVSI KAPETAN




CHIGY




CANE



KULJINA





VANZI:


KRKLEC:

REZERVE:



LABUD, PODKOMESAR ZA BEZBEDNOST I KOMESAR ZA MEDJUKLUPSKU SARADNJU





TIGAR GOALKIPER I BIVŠI KAPETAN MOMČADI






VANJA

PODMLADAK:




STEVA PODMLADAK KUCA NA VRATA PRVOG TIMA





NJEGOVA SESTRA JEJA

"SMRT SE NAS NISTA NE TICE" IN MEMORIAM, CHALE Chale je tu. Sve dok je nas koji cemo se secati njegovih gegova. Sijaset fazona koji su zaziveli u bubulejskoj terminologiji poticu od Njega. Godinama prisutan u nasem odrastanju Chale je umeo da shvati, uputi komentar ili kritiku ali nikad da bude bez razumevanja i saosecanja za razne gluposti koje smo cinili. Iz svoje skucene odaje gde je poslednjih godina bolovao zracio je nepreglednom zeljom i potrebom da bude u svetu, medju ljudima. I, u tome je uspevao. Da podsetim, malo je takvih. Vecinom, zivimo u vremenu skucenih ljudi, skucenih osecanja, skucenih predstava o zivotu i svetu. A, Chale je bio spadalo, sheret i covek vedrine. Neko rece, mudar i svestan covek nikad ne siri neprijatna osecanja i uvek zraci vedrinom, i u najvecoj muci. Kao veliki emotivac, Chale je tesko podnosio nepravdu, nije vario troglodite koji su verovali da je situacija u ovom ojadjenom drustvu u redu kao takva, bio je velika knjiga lepih uspomena i nije nikome dozvoljavao da u njih dirne, cuvao ih je kao svetinju. Jedan od najlepsih dogadjaja, zhenidbu Tigra i Teodore uspeo je da udahne zajedno sa nama ali koliko je to tek njemu samome znacilo i koliko se radovao tesko da mozemo da zamislimo. Otvorenog srca, kakav je bio, prihvatio je veliki dogadjaj i dolazak svima nam drage Teodore kao nagradu za sopstvene nade da ce se sreca dogoditi. A, takav je bio i spram svacije srece. Velika nagrada je biti obdaren takvim culima. Njegove suze pamticemo svi. Borio se za vecnost lepih trenutaka i zato mu smrt ne moze nauditi. Naucio nas je Chale da je sve u redu, kad je s merom i dobrom namerom. Popiti, nasaliti se, zajebavati i slaviti, ali nikad po cenu sopstvenog dostojanstva, otvoreno, srcem, pa ko je dobre naravi, razumece. Nalazio nam je snajke, bio vedar provodadzia, borac za neznost i smisao svakog iskustva. Onima koji ga slabo pamte dok je kruzio gradom u svom zutom kecu, ordinirao po mitoloskim mestima nekada znanim kao najzlocudnije kafancine ove varosi - kao neko ko gaji zivo secanje na te dane, kazem da je i tada, i uvek, bio vedar, pun price nalik Dionisu koji se u vedrini i zanosu nikad ne zamara. Vodio je Tigra i mene redovno na vikendicu da tamo pravimo sranja dok on neguje svoj mali raj, vodio nas na sportske dogadjaje a prvi ikada zabelezen kadar u kojem njegova pojava stoji u daljini zamagljena snegom koji nemilosrdno pada stoji u mom secanju od onog dana kada smo se Tigar i ja tek upoznali, imali smo oko 5 godina i Chale nas je odveo na sankanje tamo gde je bio veliki nanos zemlje i gradjevinskig materijala od kog je nastalo pravo brdo. Zidale su se zgrade u Lenjinovoj, a to mesto je bilo tamo gde se danas nalazi Maxi market. Da i svu vrednost tog zdanja danas udvostruce, sa sve svim govnarijama koje se u tom marketu prodaju, ne bi me mogli kupiti ili naterati da se menjam za onakvo sankanje. Secam se, Chale je nosio francusku kapu. Voleo je sladoled. Sve dok imamo svest o slikama koje dolaze iz naseg sopstvenog saznavanja sveta a koje ga cine tako posebnim mestom i bore se protiv besmisla koje hara bice mesta za velikane poput Chaleta u njoj. Zato se nas smrt nista ne tice, sve dok smo u ovoj dimenziji. I, uopste, moze li neko zamisliti da Chaletov duh sada nije jos veci, jos rasprostranjeniji, u svim dimenzijama prepoznat kao Dobar i Vedar duh. Hvala ti Chale, i za sankanje i za SVE

bubuleje

25.03.2008., utorak

U ČEMU JE PROBLEM?


Bubuleje su u u trećem kolu prolećne lige doživele jedan od najtežih poraza u svojoj novijoj istoriji, 1-9 protivu Viljamovki i Kiselih!
Čini se da su se pojedinci u redovima Bubuleja iznenadili ovakvim rezultatom. Ja lično nisam. Ove prve je verovatno poneo (iznenađujuće) dobar rezultat protiv aktuelnih šampiona Pola Tone u prvom kolu (3-0) koji se, da se ne zavaravamo, desio jer su se šampioni pojavili prilično fizički i igrački nespremni. Naravno, ne treba ni umanjivati značaj ove pobede jer i pored olakšavajućih okolnosti igra koja je prikazana i nije bila tako loša ali je daleko i od odlične. Pravo lice već je moglo da se vidi u drugom kolu kada je zabeležen prilično lagan poraz od prosečnih Drkadžija koje su do pobede došle dajući 3 rutinska gola u kome je odbrana Bubuleja pokazala svoje pravo lice. Ni faza napada nije bila ništa bolja. Na jedvite jade je postignut jedan gol koji je bio uteha za zaslužen poraz koji je mogao biti i mnogo ubedljiviji. Ono što se već tada videlo u igri u punoj meri došlo je do izražaja u nedeljnoj utakmici protiv vrlo raspoloženih veterana ViK-a. Bubuleje igraju bezvoljno, neborbeno, rezervisano i pre statiraju nego što igraju. Interesantan je primetiti jedan specifičan apsurd među gotovo svim Bubulejama. Manje više svi prvotimci iskazuju veliki entuzijazam za nedelju popodne. Svi bi rado da igraju bez obzira koliko su spremni, ali to raspoloženje i entuzijazam se završavaju onog trenutka kada se pojave na terenu i kada stvari (najčešće) ne krenu dobro po Bubuleje. Tada se pristup u potpunosti menja i tim se raspada i dobijamo zbir „jakih individua“ i očajnih fudbalera koji igraju manje više za sebe i pomno i kritički posmatraju svoje saigrače od kojih očekuju da daju sve od sebe i uvek se krivica svaljuje na nekog drugog dok svaki za sebe misli da je u redu. Kada kola krenu nizbrdo obično većina iz njih momentalno iskače i dalje nastavlja peške i svako za sebe.
Ono što je nama potrebno to je da se svi zajedno izjasnimo šta želimo od fudbala nedeljom. Da li želimo samo da se rekreiramo i opustimo ili želimo ponekad i nekoga da pobedimo? I ovo prvo je potpuno ok, ali hajde onda da raskrstimo i ne širimo nervozu zbog toga. Idemo onda na fudbal da se zezamo, najverovatnije ćemo da izgubimo ali čemu onda prozivanja i nervoza? I još da pogledamo našu ekipu i budemo iskreni. Imamo jednu od igrački najslabijih ekipa i to i nije neko veliko otkriće. Uvek smo igrački bili među najslabijima ali smo to uspevali ponekad da nadomestimo velikim trudom što je nekome sa strane možda izgledalo i smešno ili simpatično, ali je izazivalo i respekt i davalo rezultat. Ove godine smo malo izmenili ekipu. Imamo dva solidna nova igrača koja nisu igrala u nedelju i verovatno je i zbog te činjenice rezultat bio tako katastrofalan. Ostatak ekipe je dosta skroman. Imamo makar dva igrača koji objektivno nisu fizički spremni za jače utakmice i ne mogu da pruže maximum. Jako je teško sa takvom ekipom igrati protiv ekipa koje više znaju fudbal od nas, a pride i uglavnom su i fizički jače i brže od nas. Mislim da to ne znači da mi stalno treba da se branimo i igramo bunkericu. Mislim da samo trebamo da budemo borbeniji, da igramo hrabrije i poštenije jedni prema drugima. Nije sramota izgubiti ali je sramota predati se unapred.
Moj zaključak je da ovaj veliki poraz protiv Viljamovke u nedelju ne treba da nas mnogo zabrine. Od toga svakako nema velike vajde. Bolje da se pogledamo u oči i promenimo nešto u pristupu. Ne mislim da moramo da pobeđujemo ali mislim da svi treba da odigramo pošteno i drugarski svaku utakmicu pa koliko postignemo bićemo zadovoljni. Važno je da budemo fer jedni prema drugima, ali i kritični prema sebi samima. U nedelju idemo na večite dužnike Prašinare. Mislim da možemo jako loše da se provedemo ako opet uđemo rezervisani u utakmicu a surevnjivi jedni prema drugima, ali ako pristup bude drugačiji možemo nečemu i da se nadamo.

fokusirao

McFather

- 11:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


BROJ POSETILACA Free Web Counter
BROJ POSETA Free Hit Counters
Opis bloga

BUBULEJA




nadimak glumca Bate Stojkovića iz neke od onih televizijskih serija iz 70-ih godina tokom čijeg emitovanja bi gradske ulice, nedeljom uveče, ostajale puste. Bubuleja je, koliko se sećam, bio neki priprost, narodski tip, dobar kao lebac, izazivao je samilosnu simpatiju, praćenu smehom, pa je postao prototip čoveka koji, u tvoj svojoj dobrohotnoj trapavosti i sporosti, nikako ne može da se snađe u gradskom svetu. Glumački genije Danilo Stojković morao je da odigra desetine i desetine novih uloga da bi se nekako, na jedvite jade, oslobodio toga nadimka.






ONLINE POSETIOCI



Azra - Plavi golub.mp3 -

UPRAVA BUBULEJA



CHANE


VANJA


MARKAN


UGE


TIGAR




PRIJATELJI KLUBA



BILLY


ROCCO




Bokica