Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 29.11.2010.

SAN SA CIGANIMA

(1989.)

sobe bez prozora
sobe bez vratiju
cigle još padaju u blato
stare krpe čuvaju od hladnoće
ruke su stegnute poput leda
bježim pred gradom
ali da li sam ovdje pronašao spokoj?
sve kuće liče jedna na drugu
a sve manje liče na kuće
cigani sviraju moju stvar
i svi je pjevaju kao himnu dok mene progone
pomozi mi ciganko, moje noge su umorne
dodirni me i reci mi da sanjam
blještave oštrice traže me
psi čuvari prepoznaju me, mada nikada nisam bio tu
tvoje crne oči žele me sakriti
tako bih rado potonuo u njih
vi cigani još znate živjeti
u vašim pjesmama nema bezdušnosti
a ja kao da sam sve izgubio
kao da je nekada sve bilo drugačije
kao da sam i ja imao dušu
zato su me zvali vašim imenom
a sada sam tu kraj vaših ognjišta, u kući bez krova
nema ničeg osim starog rasklimanog kreveta
zaštiti me od zla
progone me ljudi bez lica
pričaj mi o svojoj sudbini
poljubi me usnama bez leda
kreni ka meni i uđi u tijelo stranca koji te tako želi
čujem ih kako dolaze
čujem njihove korake
požuri i spasi me
dođi i reci mi da sanjam
ovo cigansko naselje uz rijeku
sobu bez prozora i vrata
sve je pomalo magleno
cigani lete u nebo i nestaju
povedi me sa njima ili me probudi što prije
blještave oštrice lete ka meni
bol je jača od stvarnosti
osjećam ljepljivu krv
daj da te barem poljubim za kraj
ako sada umirem
ili samo sanjam
i nije važno što dolaziš prekasno
samo me zapamti kakav sam bio
i sjeti se da sam se osjećao kao jedan od vas

- 09:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.11.2010.

NUDIM TI

(1994.)

nudim ti svoje loše stihove
da se smiješ, da im se lažno diviš
nudim ti svoje lude hirove
ne tražeći od tebe da me smiriš

nudim ti sebe kao pokoru
za sve grijehe koje nisi počinila
za svaku neprospavanu zoru
koju sa nikim nisi dijelila

nudim ti razum pod krunom ludosti
uzmi sve kad god ti bude trebalo
da bi se pod plaštem tvoje mladosti
i jedno mjesto za mene stvorilo

nudim ti noći za brisanje loših sjećanja
nudim ti dane za stihove bez kraja
sve to i više, bez zakletvi i obećanja
nek traje sve dok bude i osjećaja

nudim ti svoj očaj i gorčinu
poneku šansu za bijeg iz stvarnosti
vjetrenjače koje i bez vjetra imaju silinu
da daju ti snagu za nove radosti

nudim ti sebe kao utjehu
nudim ti sebe kao sklonište
tek poneku sreću u uzdahu
koju strast sa sobom donese

nudim ti tako malo a zapravo sve
jer više od toga i nemam što dati
uzmi što želiš i više nema prepreke
da nas dvoje jedna sjenka prati
- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.11.2010.

SVE TO

(2006.)

sve ti je to relativno,
sve je isto i ništa isto nije,
i kao da se ništa ne dešava što nismo vidjeli prije,
jer sva ta bujica nesreća i strahota
ako nije od jučer onda je iz naših prošlih života

sve ti je to uzaludno
svejedno je da li si slab ili si jak
svi ćemo izgorjeti i odletjeti u zrak
i neće nas se nitko sjećati kakvi smo bili
već kako smo se u njihovim osjetilima skrili

sve ti je to ništavno
i dobro i zlo su samo privid
to netko drugi lupa tvojom glavom u zid
drugi odlučuju što će se s tobom zbiti
povijest te neće po ničemu zapamtiti

sve ti je to potrošno
čak i ono za što misliš da je neprocjenjivo
to već je netko odavno otkupio
i ti sad samo privremeno to koristiš
dok jednom zaista sve ne izgubiš
- 10:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.11.2010.

NACIJA NASTRANIH ČUDAKA

(1991.)

što ja to činim u ovim teškim vremenima
u zemlji licemjera i ljigavih beskičmenjaka
koji dijele medalje i titule svojim imenima
i mi smo postali nacija nastranih čudaka

skrivaju se iza zidova besposlenih ureda
hvale se podvizima pravih heroja bez imena
imuni na sram i na istinu iz teških uvreda
za njih je demokracija laž i samo privremena

a ja molim se za sve koji su dali dušu oblacima
i želim da im zemlja koju vole bude laka
dok krv i suze još teku rijekama i potocima
u bespotrebnom ratu s nacijom nastranih čudaka

mislim na svijet kakav bi mogao biti
mislim na prirodu kakva nekad je bila
i molim za kišu koja dugo, dugo će liti
da ispere svu mržnju koja zemlju je natopila

borim se protiv ljudi koji ne poštuju slobodu
protiv lažljivih riječi punih zalutalih metaka
al kako vratiti sjaj i nadu tom umornom narodu
kada rade od njih naciju nastranih čudaka

molim u tom metežu i za spas svoje grešne duše
da i ona osjeti svu slast života i strasti
jer i nju ovi teški vjetrovi smrtnosti guše
ali ne želim u ponor licemjerja pasti

sanjam o snu koji stvarnost će postati
dok ljudi nestaju u planovima bahatih luđaka
ali znam da su jaki i dovoljno će nas ostati
da imamo slobodu, a ne naciju nastranih čudaka
- 10:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.11.2010.

ODLAZIM

(1990.)

sada je kraj, kažem
fajront za sve prljave birtije
fajront za vino i nešto žešće
za kocku i glumu
za ljubav i strast
odlazim
kroz opustošene šume i izoranu zemlju
niz planine bola i more bez dna
sve ostavljam iza sebe
nebo se bliži mom duhu
tijelo moje tone pod zemlju
svemu je kraj
sada znam sve, ništa me više ne zanima
ništa me više ne brine
ni bol ne osjećam jer sve ostavljam
sve u meni nestaje i odlazim
odlazim iz mraka ka svjetlu
iz svjetla u mrak
ne želim više udisati dim
oholi miris smrdljivih žena
riječi i pogledi koji zovu na strast
uzimaju mjeru mom ponosu
ali kraj je tu i ja ću nestati
samo koji tren do kraja
bez imalo dostojanstva i sjaja
jer više ne mogu ovako, kažem
fajront za pijane vožnje u kasne sate
fajront za lom i novi brodolom
za bolest i smijeh
za mržnju i strast
odlazim
- 10:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2010.

NIŠTA

(2007.)

samo sam još jedan u masi
tek usputni pogled
i broj
bez strasti, bez žudnje, bez kemije
bez ikoga da me baš ovakvog poželi
svima drag, a nikome prvi
iz tog ravnodušja padam u malodušje
svima blizak a nitko me ne želi
da bar neku bliskost sa mnom dijeli
i smijem se smijehom umjesto krikom
da, sve je u redu i dobro mi je
kad ionako sad nije važno
kad ionako se ne mijenja stvar
samo bih izgubio i to malo što imam
makar je i to sada ništa
- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.11.2010.

LJUBAV, MRŽNJA, STRAH

(1992.)

ja jesam gad i učinio sam mnoga zla
ali sam svetac prema onima koji me sude
jer moji su grijesi samo mene doveli do dna
i ne kajem se već puštam da bude što bude

a ti što mi se smiju i ime mi blate
ni prijezira nisu vrijedni, briga me za njih
isuviše su prljavi da pravu istinu shvate
od takvih je vrijedniji moj najgori stih

mogu mi reći da ne znam cijeniti slobodu
da od života pravim sprdačinu žureći ka smrti
a ne znaju kako je u snu tonuti u vodu
kada se daviš a vrtlog se još nemilosrdnije vrti

i ne znaju kako boli kada ostanem sam
kada razbijam svoj svijet naoko bez razloga
sve priče o patnjama ja već predobro znam
znam da nema ni milosti, ni pravde, ni boga

sve moje gadosti i svi moji prividni grijesi
samo su načini da preplašim sablasti u meni
ne brinu me tuđe sreće ni varljivi uspjesi
svi moji su zapleti već odavno izmišljeni

niti se kajem, niti zbog ičeg osjećam sram
jer poznajem očaj u trenu kada mi ponestaje dah
u tom se trenu sve svoje prošlosti prisjećam
kada me odjednom zarobe i ljubav i mržnja i strah

a ni ljubavi prave, ni mržnju, ni pravi strah
ničeg istinskog tu nije bilo, sem bola i sna
i čemu se nadati kad sve se pretvara u prah
bio gad il svetac, davao sva dobra il zla

zato me baš zaboli što svi ti klauni govore
njihovi isprazni životi kriju još veću bijedu
živim u svom svijetu onako kako duša vodi me
i sve dok ne potonem pravit ću se da je sve u redu
- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.11.2010.

SUDNJI DAN

(1992.)

nek bude danas taj sudnji dan
ako mi je suđeno i ako moram mrijeti
samo nek me ostave da budem sam
nitko me ne mora takvoga vidjeti

nek bude baš na dan kada bih trebao slaviti
a što li je za slavlje u brojenju godina i starenju
zar slaviti svaki novi dan u kojem ću se gušiti
a još se nisam ni približio konačnom spasenju

pa ako već sudnji dan nije bio kada sam se rodio
mada je i to bila godina čuda i rušenja
bar sada bih se svega tako rado oslobodio
svih bludnih igara, bola, nemira i gušenja

nitko mi ne treba na mom putu bez povratka
ni sućut, ni suze, ni tuga, sve je to lažno
samo da smrt bude jednostavno brza i kratka
a da li će me se tko sjećati nije mi važno

zašto glumiti u filmu koji nitko neće gledati
scenarij mi se ionako nije svidio ni malo
možda se je glupo tim lošim režiserima predati
jer misle samo na sebe i do nikog im nije stalo

kiše će me ionako brzo isprati sa tla
i brzo će i posljednji trag mene nestati
a tijelo i duša će plutati između dobra i zla
jer više po ničijim pravilima ne želim igrati

zato nek to bude baš ovaj sudnji dan
ako ionako jednom moram zauvijek mrijeti
ionako neću odsanjati niti svoj posljednji san
pa zašto žaliti i zašto bez snova živjeti
- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.11.2010.

LOKVA OD SUZA

(01.11.2007.)

stojim u lokvi od suza
ne, nisu moje ako ste pomislili na to
to netko plače nad ovom planetom
nad zemljom na kojoj je samo zlo
teško je kročiti tim okrutnim svijetom
svo drvlje i kamenje na mene
svi tvrdi predmeti me gađaju
nijedna meka duša
nitko ni da me na tren sasluša
ali baš onakvog kakav zaista jesam
a ne onakvog kakvog žele da budem
pa za koga onda biti svetac
u tom paklenom životu
i za što se boriti ako smisla nema
kao da će me po ičemu pamtiti
ni mjesto, ni spomen nek ne ostane,
ako me već svi zaborave
što će mi svijeće, cvijeće, buketi,
ako me se samo tada netko na tren sjeti
ja tek sam kap u toj lokvi što se širi
kao i oluja koja se u meni ne miri
sa svim tim jadom kojeg gledam
čovjek je čovjeku robot
vukovi su odavno izašli iz mode
tek ja kao samotnjak još stepski živim
pa kome onda dati ljubav
u svijetu izraslom od mržnje
svi samo svoje tjeraju
svi samo po sebi pravila stvaraju
ni jedne ljudske geste
samo su zlobe česte
nema se tu za što boriti
nek samo me na miru ostave
tu zaista nema mjesta za mene
što će mi svijeće, cvijeće, buketi
u takvom svijetu ja ne želim živjeti
- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme