Bruno Šantek - brutek

subota, 30.10.2010.

SUNCE S KOJIM SAM SE RODIO

(30.10.1992.)

kažu da je bio lijep i sunčan dan kada sam se rodio
vrišteći uletjevši u svijet bez nade i zraka za mene
zarobljen zlom kojeg se još nisam oslobodio
i baš ništa dobrog nije mi donijelo vrijeme

srebrno nebo plače umjesto mene danas
ni sunce više nije kao nekada na mojoj strani
lutam pogledom očajno tražeći spas
umorno tijelo nema više želje da se brani

listopadske kiše pokušavaju mi razbistriti misli
pitam se gdje sam, što sam i tko sam
izbubljen kao suza koju skrivaju obrazi pokisli
ništa mi nije jasno i ništa više ne znam

a možda je to samo ovaj dan kriv za sve
kada bih se trebao veseliti i radostan biti
ali ne vidim ni jedan razlog za lude provode
ni očaja ni tuge nema da bih mogao piti

osjećam se tako praznim kao da ne postojim
u pokisloj praznini ne pronalazim ni jad
od svih tužnih rješenja se samo zaborava bojim
dok mi stranci govore kako sam prokleto mlad

a ja više ni ne vidim početak već samo kraj
pravim račune za prošlost a sutra ni ne ne čekam
srebrno nebo plače kao pred zadnji oproštaj
čak se ni sunca za rođendan više ne sjećam

a možda mi zapravo samo to sunce nedostaje
sunce s kojim sam se rodio one davne godine
pri samoj misli na njega toplije mi postaje
njegov sjaj još krije se sred moje mračne praznine

- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.10.2010.

NIKADA DUŽI PUT DO KUĆE

(28.10.1992.)

korak po korak kao pijan teturam
kao da su se sve oluje spustile u mene
sjenka me nosi jer tako sam umoran
kad sve manje adrenalina teče niz vene

usne mi drhte a nema njenih poljubaca
sva sreća da ne vidi još jedan moj jad
probijam se kroz mrak bježeći od stranaca
koji svojim neredom uništavaju moj grad

peroni su prazni dok teturam po njima
vlak sakriven u mraku ko da bježi od mene
sve je kao u nekim najgorim snovima
a ipak sve ove su slike već odavno viđene

guši me vjetar, guši me toplina
ne mogu pobjeći ni od oblaka dima
kroz prozor gledam dok guta me daljina
već vidim smrt i opraštam se sa svima

nakon hungaroringa i još ponekog čudnog sloma
ne sjećam se tako dugog puta do kuće
sve bih sad dao da mogu samo poletjeti do doma
uz svu slabost još i sjenka za mnom se vuče

korak po korak a gubim se sred koraka
putem kojim se više ne mogu vratiti
do hladne sobe u kojoj nema nikoga
da usne mi poljupcem pokuša smiriti

- 17:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.10.2010.

MISIONARI

(1992.)

gledaš me suznim očima kao da se bojiš
baš zbog toga što me predobro znaš
već bili smo ovdje gdje ti kraj mene stojiš
ne želiš čuti mi misli i stalno me prekidaš

plašiš se riječi koje će ti uzdrmati sigurnost
razumijem te i šutke pratim ulicama grada
pričaš mi svoje doživljaje i prikrivaš zbunjenost
pokazujući time da nisi naivna kao nekada

činiš neke stvari koje prije nisi ni sanjala
i sve više zbunjen sam zapravo ja
osjećamo kao da naša veza nije ni prestajala
a toliko smo puta već dolazili do kraja

toliko smo se već puta vraćali na početak
kao misionari kojima je to sve što čine
pa onda opet kraj i ni jedan nije lak
težak kao oblak koji neda suncu da sine

tvoje nevini pogled čini me ponovo čistim
tvoje čiste riječi u davne nevine dane me vrate
opraštajući mi gadosti kojih s mukom se i sjetim
toliko je računa ostalo koji još stižu na naplate

ne želim te dodirnuti da se više ne preplašiš
mada si zapravo mnogo jača no što pokazuješ
kao da me hvataš u zamku i kao da se svetiš
vraćajući mi svu bol koju mi odavno duguješ

svaki tren kao da mijenjamo početne uloge
sada ja se tebe bojim a ti paziš da me ne povrijediš
sjajnim očima i toplim rukama čuvaš me od tuge
a da ni sama ne znaš da li to zapravo želiš

stapamo se s gradom u još jednu priču o nama
zarazila si me svojim strahom pa i sebe se bojim
oprostom mi daješ čistinu da pobjegnem od srama
dajući mi nadu da se još krijem u snovima tvojim

a kad jednom nas ne bude i prašina prekrije sve
ostat će sjećanja na misionare nevinosti i čistine
koji su sve zlo zamijenili za sretnije sne
da bi bez straha napokon stigli do istine

- 11:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.10.2010.

PIJANI LISTOPAD

(1990.)

prošlo je još jedno okrutno ljeto
kiše su nove poplave donijele
pijani listopad daje mi novi pogled
na taj slomljeni svijet
kao da imam sobu s pogledom na ludilo
očajnički sati kradu trenutke
umoran od spavanja zamišljam sunce
kroz magličaste sjene nadolazeće zime
i što da radim prateći tihe ivice smrti
osim da pijem i čekam da pepeo se vrati pepelu
jer još sam daleko od istine
tražeći mir u pijanom listopadu
osjećam da sam prazan čovjek
u meni žive čudni podstanari
niz mene struje trnci mučnine
a kao da ničega nema u meni
tek samo sam pokretna kuća bola
ljudi se boje moje praznine i pijanstva
no nije vrijeme za plakanje
oči bez lica prate me iz mraka
tako sam daleko od svega
i pijani listopad bježi od mene
nikada neću saznat što krije se
u tim praznim licima koja nestaju u magli
što je u strasti koja graniči s bolom
što je sa bolom koji tako liči na smrt
kuda nestaju dobre djevojčice
što li nas vraća jutru
tko li me spašava da ne potonem u pijanom listopadu
kada ionako nema nikoga sa one strane
što li je tamo gdje se priča završava
koja me to bivša ljubav opet opsjeda
čije su te oči koje me ponovo vole
i zašto sam s onom do koje mi nije stalo
od koje želim samo malo strasti
okrutan sam u tom okrutnom okruženju
sve se skuplja oko mene, a ja sam sve dalji
čak ni pijani listopad me nije približio svijetu
- 11:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.10.2010.

PAO S MARSA

(2006.)

padam u svoj svijet
kao dio isprike
za svako tuđe zlo
za sve loše navike

preokrećem karte na stolu
vrlo sam dobar gubitnik
ne urlam dok me kradu
svima sam simpatičan lik

zaranjam u svoje more
kao dio pokore
za neke tuđe grijehe
za nečije tuđe osmijehe

a zapravo sve je farsa
svi to znaju već odavno
nisam ni ja pao s marsa
samo sam rano odustao
- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.10.2010.

KORIJENI

(1988.)

misliš da sam lud ali isuviše si daleko
tebi je to teško shvatiti
korijeni vuku duboko
tamo gdje izvire sentimentalnost
miris dunja iz djetinjstva
prašnjave staze i igre u pijesku
oponašanje starijih
postoji li to u tebi
korijeni koji čuvaju sreću
nevinost u smijehu
gluposti koje su bile iskrene i lijepe
suze zbog straha
osjećaji koji bude bol jer lijepo se rijetko ponavlja
pogledi u ogledalo ne vraćaju stare slike
već samo stvarnost koja ponekad boli
a ti si isuviše daleko
pokušaj srediti misli
uspori ritam sulude vožnje na rubu ponora
možda i uspiješ
oblaci te neće zauvijek držati
korijeni vuku do suza kada sentimentalnost zaplače
možda i griješim, ali tada je bilo najljepše
nevinost u svakoj riječi
svako pitanje i odgovor bez maske
kao i osmijeh
korijeni koji te traže
bakin domaći kruh i štrukli
djedove priče iz ratova
slučajno razbijena stakla
kupanje u plićaku divlje rijeke
prve simpatije
zagreb, veseo i bijel
samo nostalgija mi sve to vraća
reci da je i sada isto ali znat ćeš da je laž
ovo je praznik kurvi i politike
sajam laži bez samokritike
reci što želiš ali ja ne želim u taj svijet
moje ime više nije strano i nisam čudak
sada me svi znaju i samo sam im čudan
a to nisam htio
samo želim mir i korijene koji me drže
želim samo stari sjaj u svakoj stvari koju volim
nevinost u svakoj riječi, ili nemoj ništa reći
znaš da sam u pravu
korijeni vuku u zemlju
ima li nade za mene
nostalgija mi poklanja iskre
možda se jednom opet i stari krijesovi razgore

- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.10.2010.

BEZDUŠNO MJESTO

(1991.)

izranjam iz podruma kao pračovjek
u ovom bezdušnom mjestu
pokušavajući koraknuti u 21. stoljeće
ulazim u mrak gust kao čelik
udaram glavom o njega i prolazim
tišina kao iz noćnih mora
urnebesna buka kapi pada s lišća
svaki korak zveči kroz noć
nigdje ni čovjeka ni životinje
grad pun je golotinje
bez pokrova svjetla i bez pulsiranja ljudi
bez srca i duše
ne pronalazim ni neka daleka svjetla
tek samo strah u sebi
kuda pobjeći iz skloništa mraka
kojeg ni tisuću očiju progutalo nebi
svom silinom tišine se rađam usred tmine
ponovo i opet, kao početak vječnog kraja
bez želje i strasti
ni slike ni osjećaja nekog za nekim
u ovom bezosjećajnom mjestu
prolazim kroz svoj dom kao prvi put
šunjajući se poput tata uklanjajući prošlost
tek toliko da nešto ostane od mene sada
živci su zaboravljeni u ovom mraku
kao i sve čime sam se nekada dičio
što li će biti ako preživim ovaj rat
što li će ostati od mene
samo bezlični čovjek sličan životinji
da li ću ikada zaboraviti mržnju
hoću li odagnati strah
i da li ću se sjetiti ljubavi
toliko je nevjerojatnih pitanja u meni
dok se ponovo šunjam kroz mrak
i silazim u svoju zemunicu
preživjeti u smiraju mraka
ili umrijeti bez nade u svjetlost
- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.10.2010.

VIRTUALNI LIK

(2007.)

siđoh da vas pozdravim sa svojih visina
ne strepite predamnom, ja nisam zao
to što vas plaši je samo vaša nutrina
ništa sem virtualnog lika nisam vam dao

nemam vam baš ništa pametnog za reći
no od mene se niti ne očekuje to
od klaunskog imidža teško ću pobjeći
samo to moje lice vama je poznato

jer tu nitko ni ne traži pravu istinu
iz svojih se laži tada sve lakše gleda
strahujuć vjerojatno za svoju nutrinu
da netko je se ne dokopa preko reda

držeći distancu dajemo dojam ljudskosti
nek se pomisli da nismo toliko hladni
veličajući sebe gazimo tuđe slabosti
iz pakosti smo samo tuđih duša gladni

da li smo to zaista još uvijek mi
ili u kablovima postajemo drugi ljudi
ne priznajemo u što smo se pretvorili
svatko se odjednom svome odrazu čudi

kad svi bi samo bezbolne ugode tijela
sakriveni u lažnom zaklonu virtuale
ali kada im se pokaže slika cijela
samo ego im velik a duše ostaju male

i sad ću opet nestati, samo klikom
ostat ću za sve vas virtualan do kraja
teško je predstavljati se ovim likom
a nitko ne vjeruje da sam to zaista ja
- 09:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.10.2010.

DA LI ME SE SJEĆAŠ

(04.10.1988.)

da li me još uvijek žališ
kada vidiš bolesne i slabe
ili se nasmiješ i mirno kreneš dalje
putuješ li vlakovima koji su bili naš spas
naš put oko svijeta
ili si pronašla osobnog vozača
sjećaš li se kako smo se sjećali
i ljubiš li strasno i nevino
ili si i ti izgubila ponos
pitaš li za mene
kada sretneš stare prijatelje
osjećaš li očaj u noćima bez sjaja
da li me se sjetiš
kada godine prolaze kraj tebe
a ti nemaš moć da ih zaustaviš
postojim li u sjećanju
postojim li u tebi
ili je sve otišlo s ljetom
čuvaš li karte za mene
kao nekada, za kino ili tekmu
ili si našla novog pratioca
nekog tko ostavlja jači dojam od mene
pišeš li pisma na staru adresu
ni ne znajući da sam još tu
pa ih onda bacaš kada te prođe
ili me samo ponekad u bijesu spomeneš
kao staru pijanicu i skitnicu
da li me još voliš
kada vidiš pijane dječake
i sjetiš se naših izlazaka
u očaj i pijanstvo...
- 11:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme