Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.07.2010.

IZBORI ’92

(1992.)

zna se, ludilo i dalje vlada
primitivci negativci, govore da su najbolji
a sve je više gladnih, željnih rada
ovakav život više nikom nije po volji

a oni su rekli: neka bude volja naroda
drugi su rekli: bože budi volja tvoja
jedni kažu da je ovo istinska sloboda
a neki pak nisu sretni bez krvavog boja

i dok tisuće lutaju zemljom tražeći spas
ne tražeći domove jer njih više nema
svi lažima od njih pokušavaju dobiti glas
kao u doba nekih mračnih sistema

nude mi nove granice a još ni pravih nema
nude mi nastavak dobrog a samo loše znam
sve će biti sjajno bez velikih problema
i svatko je svetac samo da bude izabran

a neka mi onda kažu gdje je istina
i pravdu neka mi pokažu na ispačenoj zemlji
pa nek im onda ova naša domovina
ako znaju što ona iznutra istinski želi

meni dajte samo slobodu i malo ljubavi
ništa drugo mi ne treba u ova teška vremena
ne trebaju meni lažna obećanja i govori
sve sam to već čuo od prevrtljivih žena

samo mi dajte slobodu da mislim i pišem
mnogima treba više da isperu tragove tuge
očistite zrak da barem normalno dišem
jer dišem i živim i za neke druge

živim za one koji su život dali za ovo
a vi zaboravljate im bližnje umorne od tuge
ali politika je kurva i to nije ništa novo
u ovom bordelu izbora devedeset i druge

- 09:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.07.2010.

DA LI ĆE 1991. TRAJATI ZAUVIJEK

(1991.)

vidim samo slike straha, bola i mržnje
vidim preklane vratove i oči bez lica
vidim maglu od svojih suza
više bih volio da ništa ne vidim
u zvuku jauka prepoznajem očaj
krici se kovitlaju niz kišne oblake
zemlja natopljena krvlju plače
u njoj još pronalazim snagu
posljednji treptaj te snage čuvam za juriš
koji će me odvesti možda i u slatku smrt
možda ću se i vratiti u svemir
a sad još samo čuvam ovo zrno mira u sebi
i pitam se gledajući nevinu djecu u zbjegu
da li će 1991. trajati zauvijek
hoće li vrijeme stati na granicama ludila
da li će ta djeca izrasti u ljude
da li će i ljudi ponovo postati ljudi
a ne krvnici i životinje, bjegunci i prosjaci
topovsko meso u vakuumu budala
i kog onda da pitam i kome da se žalim
gdje je moj san i gdje su one divne slike
zašto me i u snu progone utvare zla
i tamo vidim srušene kuće i gradove
pregažene automobile i pregažen ponos
kukavice koje tuku i ubijaju djecu
kolju i gaze, mrze i prolaze
a iza njih ostaju leševi i pustoš
ostaju zbjegovi ljudi i putevi očajnika
žrtve pijanih plačenika
ostaju svi oni pali za slobodu i čast, duboko u meni
ostaju djeca koja ni ne znaju što se zbiva
jer nisu ništa kriva
da li će 1991. trajati zauvijek
da li će vrijeme prestići vječnost
da li će se krv pretvoriti u žitna polja
i sa njima se vratiti i slike mog sna
- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.07.2010.

OBLAK SAM

(2003.)

oblak sam
plutam snagom vjetra
raspršujem se i skupljam se
čuvam munje i gromove
dok putujem noseći pozdrav pogledima
gledam zemlju sa visine
gledam nebo iz blizine
i sretan sam
barem za ovaj tren
dok ne postoji ništa drugo
dok zaboravljam na svijet
dok zaboravljam sebe
jer sada i nisam ja
plutam snagom vjetra
lakši od zraka koji me ubija
lakši od neba koje me upija
gledam sebe sa visine
gledam svemir iz nutrine
barem za ovaj tren
kad ja nisam ja
oblak sam
i sretan sam
- 09:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.07.2010.

GDJE SI SAD

(1994.)

gdje si sad kada mi trebaš
kada snovi me progone, i ti u njima
dal' i ti mene bar ponekad sanjaš
i da li me barem malo u tebi ima

istine već odavno nisu zapisane
i stare zapovijedi odavno ne vrijede
jer tako malo toga u riječi stane
kad znam da uvijek nove laži slijede

a ti si samo jedna od mnogih žena
i samo jedina koju noćas trebam
dok u bunilu između jave i sna
tražim bar malo da sve ti dam

a ti ne postojiš, jer ti me ne voliš
možda ću i ja to jednom shvatiti
po tko zna koji put od mene odlaziš
uvijek vjerujem da ćeš se ipak vratiti

gdje si sad kada hladno je
a vani rijeke hlape, gore ulice
ledene sante u meni, oštre, opasne
tope još jednom moje najbolje brodove

sudbine odavno pisane uvijek nas spajaju
ali nikada u vatri i znoju tijela
nikada na početku a uvijek blizu kraja
ne ostvarivši ni jednu od mnogih želja

a ti ne postojiš, jer ti me ne voliš
gdje si sad dok svi spuštaju zastore
mi dva smo ledena pola i kao da se bojiš
da se pustinje između nas u oaze ne pretvore

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.07.2010.

NOVA RELIGIJA

(1991.)

kasno je sad za sve
kasno je za smijeh nakon dobivenih bitaka
kasno je za suze koje smo čuvali za gora vremena
jer ni sni nisu bili tako zli
i sve ovo mi nismo usnuli
ovo je stvarnost žešća svakoga trena
jer ona lomi i udara, ruši i ubija
jača je od bola i strave, od tuge i bolesti
bez odgovora na pitanje kuda će nas to odvesti
sve će se slomiti na prijelazu granica
na obnovi godina i smjeni stoljeća
na granici prošlosti i budućnosti, uma i ludosti
na izvoru sna koji žuri ka ušću stvaranja
dok se noći i dani smjenjuju bez reda i zakona
bez zore i sumraka
cijeli svijet i sva ljudskost ove planete
pada na koljena pred zakrvavljenim zlom
svi lažni bogovi su pobjegli i vukovima ostavili stada
samo još rijetki uzdižu glave tražeći novu religiju
tražeći nove svetinje i nove bogove za spas domovine
a tako bih se želio probuditi i reći da sve to bio je san
mada znam da je uzalud biti sam na ulici
i boriti se protiv svakog čudnog pogleda iza zavjesa
kasno je za priče o razumu
kasno je za mir preko mrtvih i preklanih
kasno za spašavanje starih legendi i laži
jer bio sam u bunilu, i bio sam u ludilu
čuo za bivše ratove i povijesne zaplete
i pomislih da sve sam već vidio i čuo
a sada samo trebam razlog da sve to zaboravim
da ništa ne čujem, ništa ne vidim i nikog da zavolim
da sam sebi nekako oprostim
previše je zla a premalo odgovora koji me vesele
trebam nešto u što ću vjerovati
jer sve božje laži već odavno mrzim
treba mi nova religija
nešto kao san i nešto kao sloboda
prisutna poput mira i topla kao ljubav
i želim putovati tamo gdje još nisam bio
želim čuti uzvišene stihove i muziku podzemnih voda
otići pred oltar svecima koji gore
i ljudima koji se za mene bore
u novoj religiji koja me treba spasiti od zala bivših religija
i koja me traba vratiti tamo gdje religija nema
- 09:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.07.2010.

SVAĐA S BOGOM

(2007.)

bogovi su gluhi
i sve se gubi u praznim molitvama
ljudi su glupi
traže spas iz lažnih vjerovanja
tu svatko gubi
samo veći se broj dodaje žrtvama
postali smo grubi
nitko nema vremena za osjećanja

a neki se i dalje bore
od nevidljivih sila traže odgovore
sve više psuju boga
mada nitko nema baš ništa od toga
kakav bi to bog bio
da svađa se sa svakim tko bi to htio
i kakvi bi bili rezultati
kad čovjek ionako sve na kraju plati

bogovi su lažni
cijela je povijest puna takvih priča
tek kao po kazni
neki ostaju dio tog religijskog kiča
a sve više prazni
ta vjerovanja u njima nemaju pokrića
oni nekada snažni
sada su samo lako ranjiva bića

a neki se i dalje trude
da od svojih misli i žudnji ne polude
optužujući više sile za to
što nakon toliko molitva dobili su zlo
a raspelo kao da im se smije
u nadi da shvatit će ko još shvatio nije
u svađi s bogom nemaju izgleda
to samo je zaludna borba protiv ogledala
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.07.2010.

TVOJI MIRISI

(1988.)

ostajem izgubljen u igri tvojih bjegova
snova i suludih mirisa kojima me vežeš
sunce umire od kiše
mokra trava uvlači se u spokoj i ubija san
toliko bih ti toga želio reći
ali, ja imam samo riječi
a drugi ti poklanjaju svijet
u plesu do znoja koji ubijaš mirisima
strašno je kada sam slobodan
a ipak vezan lancima očiju i nečim iznutra
svaki tvoj osmijeh budi nadu
i svaka riječ upućena meni
i tvoji mirisi koje udišem
ali kada se okreneš luduješ
u nekim si drugim igrama
s lopovima tijela druguješ
sa sasvim različitim snovima
postaješ magla
i kosa koja dodiruje blistava ramena
plava od žarkog sunca
i oči koje griju
njihov sjaj takav da se boja ni ne prepoznaje
u toj zasljepljujućoj igri blještavila
prepunoj tvojih mirisa i igre klasja
pokošenog i vezanog u snoplje
kao i moje srce

- 09:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.07.2010.

BIJES

(1991.)

ovo je kraj svih novih nadanja, svih mojih stradanja
ovo je noć kad vrisak se ne čuje
kad sve od pjesme vatre i ledenih tijela odjekuje
sklapam oči i već osjećam nemir u sebi
želim poći tamo gdje ću biti sudac slobode
gdje ću mir tražiti u krvi i hladnim pogledima stranaca
u očima koje gledam preko nišana
sve se je stopilo u bijes koji ne želi izaći iz mene
i dok lutam očajno tražeći sebe u ruševinama čovječanstva
zastajkujem i pitam prolaznike no i oni su samo sjenke
jedni kažu da u ime propalih drugova je ovaj rat
koji bez smisla ubire žrtve
pijmo za njih, ionako nije više važno zašto
samo pijmo do dna svih rijeka vina, kažu
i baš ih briga za sve ratove svijeta, pijane i umorne
a ja i dalje tražim smisao kojeg nema
kao da čekam da me s neba munja pogodi
da me nešto razbudi iz ove noćne more svakodnevice
nek to bude bivša ljubav ili taj novi divlji rat
samo da znam da će jednom sve prestati i nestati
samo da ne zaspim u hodu ka smrti
i ništa ne želim osim da odagnam ovaj bijes
i samo da zaspim i probudim se u miru
tražim razlog u svakoj sjenci koja kroči kroz noć
urličem ali ništa se ne čuje u ovoj mori
ma hajde kažite mi: kamo li je nestao moj san
da svaki dan bude tih, topao i spokojan
i gdje su sad sve one djevojčice u lepršavim haljinama
gdje su ruže i more, gdje je miris lipa
sve je pokorio bijes u ovoj balkanskoj krčmi
ja želim van jer tu se ne zna ko šta pije
a svi će to previše platiti
ja nisam jedan od njih, ja ne želim vidjeti boj
ja samo želim slobodu za narod svoj
mene i one tamo vezuje samo bijes
i pijanstvo koje nije zbog istog vina
- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme