Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 31.05.2010.

SVE SMO ZNALI

(2004.)

sve se ruši, sve se mijenja
više nema novih ljubavi
sve manje je iznenađenja
sve smo to već vidjeli

sve je isto, samo praznina
lovci u mutnom caruju
hodamo svijetom punim mina
stalno nam nove daruju

sve manje se nadamo spasu
kradu nam snove bez milosti
nada je ionako na lošem glasu
sve će to nekom od njih pripasti

sve u nama, sve što je naše
ni duše odavno nisu na cijeni
sve manje nas zločini plaše
pucnjevi su postali uobičajeni

sve smo znali, sve smo čuli
a ipak nismo ništa poduzeli
zato nas ta praznina ne čudi
sami sebi smo dušu oduzeli
- 19:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.05.2010.

ONI SANJAJU SAMO U VALUTAMA

(1991.)

gledam ljude kako prolaze ulicom
oni ništa ne vide
svjetlost i sjenke prolaze kroz njih
oni ništa ne osjećaju
ovdje su samo u prolazu
ne tiče ih se što iza prozora sad netko umire
i zašto tražiti smisao života, moliti boga za pomoć
čemu priče o umjetnosti i ekstazi života
iz njihovih očiju izvire samo mržnja
njihove duše su prazne i hladne
ili sam ja lud što previše sanjam
a oni sanjaju samo u valutama
za njih je sloboda isprazna riječ
i mirise strasti oni miješaju sa strahom
potreba za domovinom za njih je žudnja za krvlju
osveta za sve što su krivo učinili
samo novac im još budi toplinu u grudima
njihovi koraci su jauci za daljinom
njihovi pogledi uzdasi za svjetlom
a isuviše su slijepi da to vide
ili to samo ja miješam stvarnost i san
a oni sanjaju samo u valutama
popljuvane ulice pričaju im svoje priče
oni ne žele čuti tuđe probleme želeći postati sveti
trudeći se nanositi patnju svima, pa i sebi
i da će tom patnjom isprati sve grijehe
tražeći samo mali razlog za juriš
samo da ih netko gurne u to
oni misle da je to igra iz dječačkih dana
stajanje u redu za kavu i deterdžent
i misle da su svakodnevne borbe trening za pravi rat
a zapravo se očaj krije u njihovim sjenkama
očaj koji ih u igri svjetla prati i prestiže
iza njih ne ostaju tragovi, tek vječna praznina
kao i iza novog kruga u koji zemlja ponovo ulazi
ili sam ja to usnuo samo još jedan ružan san
a oni sanjaju samo u valutama
- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.05.2010.

OSJEĆAM TE

(1989.)

osjećam te
kao slobodu što raste u meni
cvrkut oživjelih ptica
pjev ljubavi u njihovoj sreći
šuštanje suhe povijene trave
zelenih travki tek izraslih da žive
umornog i tužnog granja drveća
koje kao kakva brižna siromašna mati
čeka da ponovo propupaju njena djeca
i da u njihovom zelenilu i ona oživi
osjećam te
kao miris svježe izorane zemlje
okus rađanja u ustima
slast ponovnog života
pjevušenje starih pjesama prizivanja
njihanje nježnih grančica
kad se kao paun ponose
svojim crvenkastim pupovima
želeći tiho i umilno reći
ja živim samo zato da živim
da u mojoj ljepoti svi pronađu radost
osjećam te
kao mir plavetnog neba
spokoj u svojim grudima
žubor rascvjetalog potoka
okupanog iskrama sunca u sebi
i juri sretno i živo
svim svojim blještavilom i sjajem
prozirnošću svojom od neba do dna
juri hitro kao da će zauvijek teći
tek da vidi što prije svoj kraj
osjećam te
kao sreću koju tražim
kroz ljubav koju mi samo ti možeš dati
dah lahora klizi niz travu
i liči na šapat tvoj tih
prateći oblak što ispija sjenke
gubeći se tamo gdje počinje daljina
pratim pčele koje se raduju kao i ja
tom proljetnom dahu ljubavi u svemu
želim imati snage za trk
da se izgubim u toplini sunca
koja kroz travke prodire do dlana
orkestar ptica opet veselo pjeva
možda zvuči uvijek jednako radosno
ali kao da je uvijek i prvi put
a već potom će opet u nju ova radost ući
osjećam te
kao ljubav u sebi
kao mali cvijetak što pokušava živjeti
u svojoj bjelini i nevinosti čistoj
mirisom koji čuva za sebe
ispod drveća koje krade mu nebo
i lišća koje uzima mu zrak
ali on se bori
živi sa svojim sestrama kao biser sjajan
čineći bjelinom zemlju drugačijom
kradući je sivilu i umoru tuge
čuvajući za nas što osjećamo nešto
barem dio sreće svoje mirisne ljepote
- 10:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.05.2010.

MIRIŠU JORGOVANI

(1992.)

jorgovani mirišu poput onih iz djetinjstva
ruke same pišu jer duša ne osjeća
sve je tako isprazno i glupo
sve je tako prolazno i skupo
poput odglumljenih, prisilnih ljubavi
od koji ne ostaju nikakvi tragovi
poput propijenih dana i neispavanih noći
dođe mi da od svega napokon odmorim oči
a ljudi još govore da ipak postoji smisao
svom tom postojanju i svoj toj bijedi
a nema riječi kojima bih sve opisao
bez ijedne sam mislim koja nešto vrijedi
sve se može kupiti novcem i snagom
za tren sklopiti posao s vragom
duša je iščezla sa nekim davnim vremenima
u povijesti koja kao da vri u mojim genima
svaki put kad zamirišu jorgovani
kad život je samo tren do smrti
tek par zrna prašine iz pustinje
a sve što ostat će su plastični vijenci
lažne suze u kojima je netko drugi
poneki spomen, uz piće i karte
i ime davno ispisano na zidovima grada
koje se ljušti s ostarjelih fasada
vječno će ostati samo zaborav
poneki dašak vjetra sa mirisom jorgovana
i šapat u oluji poput moga imena
požutjeli papiri puni nevinih stihova
koje ionako više nitko ne čita
dok čekaju da ih plamen zauvijek proguta
u svom trenu do smrti
bez osmijeha i bez duše
bez pijanstva svakog dana
bez tih magli što me guše
sve jednom će biti samo dio prošlosti
koja me sad k sebi želi vratiti
s genima koji su iz neke druge priče
sa stihovima koji jedan na drugog sliče
s bolom koji još jedino raste u meni
i tren koji mi sve oduzima
u mirisu jorgovana
- 09:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.05.2010.

ZLATO U NAMA

(2004.)

svi su postali bijesni
svi su postali stranci
tražeći zlato, tražeći zlato
bez imalo straha i bez srama
a gdje je nestalo zlato u nama?
nitko ne zna što se krije iza osmijeha
nitko ne zna gdje se skriva istina
i tko uopće ima pravo na nju
hoće li je dati kada krene po zlu
kopaju rovove oko svojih ega
tražeći još a siti su svega
i zalud svo zlato, uzalud sve to
sve puno je hladnoće a nigdje plama
tko će pronaći zlato u nama?
svi samo svoje paze
jedni po drugima gaze
tražeći zlato, tražeći zlato
gdje pronaći svjetlo kad sve je tama
postoji li još uopće zlato u nama?
- 09:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.05.2010.

SANJAM LI SVE TO?

(1989.)

uzdišem pomislivši na tebe
sve me uzbuđuje
toplina tvoje kože i sjaj
mekoća dodira ispod tvojih majica
drhtaj i bijeg od strasti
počeci tvojih malenih grudiju
koje titraju pod mojim prstima
sputavaš me i bježiš ponovo
pronalazim spas u usnama tvojim
upijam snagu iz nabreklih bedara
koja žele pobjeći iz nogavica
dodirujem ti lice
ljubim te prstima
milujem ti usne
udišem tvoju kosu i zatvaram oči
vraćaš me iz tišine svojim osmijehom
prikrivaš bol stvoren razumom
zar razum ima mjesta u ljubavi?
pobijedi ga sa mnom
sanjam li sve to?
*****
želim ljubiti te
želim spavati na tvome spokoju
snivati tvoj lik
želim te potpuno, cijelu
dušom i tijelo, dušu i tijelo
i želim to sad!
*****
pustinja čeka da je ispratim
čežnja je bezobzirna
očaj mi ne pomaže da shvatim
kako je teško biti sam
kako tada patim
buka s daleke ceste
vraća me iz daljine
vraća me u stvaran svijet
putujem i ljubim te
želio bih da ovo je stvarnost
kao što je sve ružno bilo stvarno
želio bih sa tobom u san
*****
stojiš predamnom
kao božica sa skupocjenih slika
naga i puna svjetla koje te obasipa iznutra
pratim liniju tvoje ljepote
erotičnist koju tek treba otkriti
kao statuu od zlata na dan slobode
prepusti se dodiru
zadrhtat ćeš samo
predat ćeš se nebu
ono zna kuda sa tobom
tvoja me nagost plaši i smiruje
želim te samo gledati
i želim te dirati
želim te ljubiti
želim sa tobom sve što nebo radi sa zvijezdama
i što zvijezde rade nebu
želim te upiti kao kap
i svaku kap ti dati
i želim to sad!
*****
sanjam li sve to?
- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.05.2010.

BOŽICA

(1988.)

kada bih mogao biti noćas tvoj vjerni pastir
kada bih ti mogao pokloniti mirisne ruže sna
cijeli život bih prodao za tren u tvome naručju
i ruke bih izgubio samo da te dodirnem
jer, ova noć je dosadna
čak se ni jedna zvijezda nije ugasila
svi pjevaju stare pjesme
a ti si kraljica svih balova
ti si poziv na blud i anđeo koji spašava duše
čaše se lome zbog tebe
i moje srce je jedna od njih
daj mi barem pogled
pogledaj moje umorno lice
kada bih mogao gledao bih te do kraja života
ili barem ovu noć
pokloni mi osmijeh
ti si boginja mojih snova i božica stvarnosti
ova noć ništa ne donosi
čak ni žrtava još nema
svi traže pune čaše
a ti si nepresušni izvor mojih maštanja
ti rušiš zidove maglenih gradova
jedan se krije i u meni
kada bih bar mogao zaspati na tvojim grudima
kada bih mogao pokloniti ti svoj mali svijet
svoje plavetne priče koje plove kroz mrak
poletio bih do oblaka samo za kap tvojeg poljupca
i bio bih ti vjeran, kao rob ili pas
jer ova noć je isprazna
ni mjesec ne želi biti njen dio
pijane budale lutaju kroz mrak
a ti si princeza u plavom
ti si vulkan strasti, pokloni mi dio nje
ti si boginja moje stvarnosti i božica snova
želim te samo dodirnuti
ugrijati se tvojom vatrom
u tebi je ima previše
sve bih dao da budem plamićak koji će sjati u tebi
- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme