Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 28.01.2010.

NOĆ SA TOBOM

(2007.)

sve je počelo naglo, u masi ljudi
zbunjenim licem što smije se i čudi
u zavrzlami oko jednostavnih stvari
al ne željesmo da to plan nam kvari

pa krenusmo oboje prepuno riječi
što već smo si odavno željeli reći
sa smiješkom, šutnjom, puni znatiželje
gutajući ulice ne krijući veselje

kroz grad su nas nosile zabavne priče
tako obične, a na nijednu drugu ne liče
koracima bez žurbe, bez cilja i plana
dok dlanom upijah toplinu tvog dlana

a onda si potonula u moj zagrljaj
i poželjesmo da nikada ne dođe kraj
dok su se svi mirisi pleli u nama
ko stari ljubavnici, bez imalo srama

pa opet ta noć, i u njoj mi
u gradu milijuna potpuno sami
u igrama tmine mi svjetlo smo bili
budeći strast koju dugo smo krili

dodirnuh ti napokon i lice, i usne
tražeći na njima obećane sne
pa dodir se pretvori u drhtaj, u trenu
i uspavana ljepotica u strastvenu ženu

ko stari ljubavnici, bez imalo srama
uz tihu glazbu, uz oluje u nama
još jednom poželjesmo da nema kraja
dok baš se kraj sa novim uzdahom spaja

al došlo je jutro, hladno, svijetlo
i još sad se pitam dal sanjasmo sve to
tu noć iz snova, kao iz priče
jednu od onih što na druge ne liče
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.01.2010.

BOŽE, AKO TE IMA

(1990.)

rekla je:“o, bože, ako te ima
budi noćas na mojoj strani
ne daj me ružnim snovima
pošalji nekog da me brani

tako malo nade, a puno suza i krvi
sve se je slomilo baš sad na meni
sva hrabrost kao da se u prah mrvi
i ja i sni smo izgubljeni

tako se bojim a ne znam razlog
jer toliko razloga za strah ima
i zato budi uz mene ako si bog
ne daj me ni vragu niti anđelima.“

rekla je:“o bože, ako te ima
pokaži svoju moć barem sad
gledaj bljedilo na mojim obrazima
shvatit ćeš svu ljudsku slabost i jad

i zato me noćas obrani
od svih zamki ovog trulog života
bar jednom na moju stranu stani
ako te već od svega nije sramota

digni me visoko ovu noć
a ujutro mi pokaži put ka sreći
pokaži barem meni svoju moć.“
govorila je a suze nisu prestajale teči

rekla je:“o bože, ako te ima
skini masku s lica istine i pravde
slobodu daj svima a ne odabranima
ili ću poželjeti da odem odavde

tako mi treba nježan dodir
čvrst stisak ruke i zagrljaj
netko da zaboravim svoj nemir
tako se bojim da ovo je kraj

izgleda da noćas gubim i posljednju nadu
od mojih snova kao da ništa ostalo nije
suze na mom licu imaju promenadu
a tvoja milost još se od mene krije

pokloni mi svoje kočije, ako ništa drugo...“
govorila je dok je očaj bio njen gospodar
rekla je:“zar opet tu si tugo?
ti si sve što imam od boga na dar.“

rekla je:“o bože, ako te ima
pomozi mi da izdržim barem do jutra
ili me kao izdajnik ostavi lešinarima
da znam da neće doći to sretnije sutra.“

- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2010.

MOJA STRANA SUDBINE

(1996.)

ostani bar malo
s moje strane sudbine
ako ti je stalo
do mene i do istine

ne govori ništa
sve je davno izrečeno
sve ovo je igra
sve je već namješteno

možda ćeš shvatiti
kako se teško boriti
sve račune platiti
a vječno druge dvoriti

pa kako onda biti jak
kad mi sve žele uzeti
i tebe, i snagu, i zrak
a ja ne želim puzati

pa zašto onda živjeti
kad bez svega sam ostao
i ono malo svoje povjesti
za tren sa tobom bih dao
- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.01.2010.

LUDILO

(1988.)

nestaješ u igri zvukova koji dopiru kroz zid
između sna i svijesti
kao da čujem tvoj uzdah
a onda, odjednom budan, pokušavam se vratiti u san
shvatam da je već dan
jutro je odavno prošlo
samo miris još podsjeća na jecaj
bez riječi
ludilo koje predosjeća eksploziju
smiri me
smiri me i uzmi me
čuvaj me kao dijete sve dok ne zaspim
pomozi mi da te ponovo sanjam
učini me nestvarnim
učini me sretnim
znam da možeš
ne reci ono što misliš
ne dozvoli da te savlada ono što je možda razum
tek kasnije ćeš shvatiti stvarnost
bit će kasno
ja ću prijeći granicu
na stranu koju zovu ludilo
više me nećeš moći vratiti
zato me primi
ja gorim
fitilj je kratak i zato požuri
ludilo predosjeća eksploziju
učini mi to
spasi me
ti imaš tu anđeosku moć
- 09:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2010.

SVE

(2007.)

sve smo imali te noći
zvijezde, svijeće, i crno vino na stolu
snove u trenu i kad otvoriš oči
i oči što se sklapaju u slatkome snu

sve smo čuli te noći
poglede koji više od riječi znače
tek poneki ton što uz tišinu kroči
i šapate tek malo od tišine jače

bili smo spremni skoro na sve
u toj spontanosti bez ijednog plana
zajedno potonuti u bezbrižne sne
a budni dočekati prvi sjaj dana

sve je tu bilo za tebe i mene
opijenost blaga i mirisno polje
na zidu su plesale vatrene sjene
u plesu žudnje stvorenom za dvoje

sve se je slilo u bujice strasti
i slatke nas vode nosiše daleko
u oceane u koje smo željeli pasti
u kojima je dno tako toplo i meko

i učinili smo gotovo sve
što se je moglo činiti u dvoje
poželjevši samo da i noći nove
ponovo nas bez plana u strasti spoje

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.01.2010.

PIJANICA I PRINCEZA

(1988.)

sama si, kao i ja
ružna noć bez sjaja i zvijezda
pijan sam koračao ulicama
gledao kurve i dame
oprosti na grubim riječima
pijan sam i sutra bih rekao, mamuran i slijep
„još jedna noć uzalud“
da te nisam sreo
u tebi sam pronašao sjaj i zvijezde uplašene od neba
ružna noć bez ljudi, samo ti i ja
sami smo i samoća nas boli
tebi je možda i prvi put, ali ja sve znam
ne kvari scenarij, ne bježi od mene
spasi me od samog sebe, spasi me od mraka
pijan sam ali ne brini, ne želim te povrijediti
pođi sa mnom ma gdje krenuo
želim te samo gledati
znam da ne vjeruješ, ali samoća boli
u tebi sam pronašao sjećanja i zaborav jači od lutanja
ne odlazi, sama si kao i ja
uplakana si uletjela u mrak bojeći se ovakvih kao ja
ali ja nisam kao drugi
želim te samo gledati
pijan sam i pun mi je svega
oprosti na grubim riječima
tražim razlog da izdržim barem do jutra
pijan sam ali ne brini, trezvenost je precijenjena
ružna noć bez osmijeha
samo očaj u meni i zbunjenost tvog glasa
kažeš da sam lud i u pravu si, ali ne boj se
želim te samo gledati
jer, sutra bih rekao: „još jedna noć za gomilu zaborava“
ali sreo sam tebe, u kojoj nema smrada ovog grada
ne odlazi, pođi sa mnom u prazninu
samoća isuviše boli
ne idi noćnim tramvajima, želim hodati u nepoznato
pun mi je praznih tramvaja koji se vrte u krug
oprosti na grubim riječima
lakše je u dvoje, kažu da manje boli
otpusti strah iz sebe, ne želim te povrijediti
tražim samo razlog da izdržim, barem do jutra
ne odlazi, ne vrišti i ne zovi upomoć
želim se samo uvjeriti da li si stvarna
znam da misliš da sam bolestan, ali i samoća boli
shvatit ćeš ako odeš
bit će ti žao ali više me nećeš naći
ne misli na vrijeme, izađi iz okova
ne zovi taxi, daj da te otpratim kući
pun mi je škripanja guma
oprosti na grubim riječima
ne skreći u osvijetljenu ulicu, ne želim te povrijediti
samo se bojim svjetlosti
pijan sam koračao ulicama i tko zna gdje bih zaspao
da nisam u tebi pronašao luku
ne odlazi, ne želim te povrijediti
želim te samo gledati, samo osjetiti da si tu
ne govori ništa, znam da sam lud
tražim samo razlog da izdržim, barem do jutra
- 10:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.01.2010.

SNJEŽNI SUMRAK

(1989.)

okrećem karte, okrećem kristalne kugle
okrećem svijet oko sebe ali praznina me ubija
samo pogled u zrak – zar opet sam jak?
ne! zabluda
gledam kroz prozor
ljudi prolaze, ljudi trče, ljudi bježe
u svojim limenim kutijama koje ih vode u smrt
ljudi umiru
zašto?
luđaci lumpuju negdje
čujem njihove uzvike, čujem vrisak
čujem snijeg kako pada u ovaj snježni sumrak
vidim svjetiljku iza tuđeg prozora
vidim lice, vidim maglu
sanjam li?
sve u jednom, sve odjednom
kao miris zemlje koja se smrzla
koja se rastapa u dubini
gledam u mrak
još jedan okret, još jedan obrat
pad
kakva bol! ali ne brinem
krećem dalje, krećem u san
zašto?
pronalazim ruke, ali to su samo moje ruke
gledam u nečije oči, ali to je ogledalo
tako sam umoran u ovaj snježni sumrak
plamičak izgara u samome sebi a uvijek je isti
samo plavetnilo ga mijenja
poželjeh vrisnuti
rashladiti uzavrelu krv, razbiti ogledalo
dok klizim dlanovima niz staklo
kao pauk koji je ostao bez plijena
tragovi u snijegu se brišu ali zlodjela ostaju
ona su samo moja i sve moje riječi se gube
plač i uzdasi za strašću
sve uzmiče predamnom, sve poput koraka odlazi
sve bježi a ja izgaram u vlastitoj hladnoći
u snježni sumrak
- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.01.2010.

LAHORKA

(1989.)

imam toliko riječi u sebi
ni jedna ne želi izaći
dok kao klaun ludujem samo za još jedan tvoj osmijeh
a kad bih skinuo masku vidjela bi sav moj bol
daj mi znak da krenem, nemam snage sam
reci mi da želiš shvatiti moje ludilo
lakše će biti i tebi i meni
pokazat ću ti način
saginjem se i probijam zvučni zid
tako je teško uzeti što želim
bojim se da ne pobjegne
poljubi me i reci ime od kojeg ću zalahoriti kao list
sruši akrapa u meni
oduzmi mi otrov kojim ubijam samog sebe
zgazi moj ponos do korjena
dok plešem kruto kao strah i gorim iznutra
niz tvoje sočne usne klize riječi kojih se bojim
dodirujem ti lice i osjećam moć da pobijedim sebe
ali ti kao da ne želiš sve te moje priče
smijući se kao zvijezda ove najluđe noći
akvamarini iz tvojih očiju vuku u dubinu
kao da me mučiš ne želeći biti gruba
izgubljen sam bio u gomili nepoznatih ljudi
samo tebe kao da odnekud znam i kao da nisam sam
možda sam te snivao, ili tek sanjam
ne zaboravi me barem
nazovi kad te napuste, kad si tužna i sama
ponovo ću biti klaun
za taj osmijeh i mnogo više
ti si ta što poput sna me nosi u svijet ludila
opijenog tvojim očima
mješavina boja i dragog kamenja
kao topli povjetarac, kao ludi lahor u meni
poljubi me i reci sve što želiš
vrati me na površinu iz tih mračnih dubina
odlazim znajući da me gledaš
ne okrećem se a znam da si tamo
i znam da je konačno
mislim da sanjam ali uzalud
već si duboko u meni
- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.01.2010.

RAT ZA TERITORIJ

(2008.)

u ponoć ne puca top s lotršćaka
a utrka svejedno počinje za masu čudaka
čak i za vrijeme novogodišnjeg vatrometa
tek kao znak bolesti našega svijeta
stotine se zabrinutih lica oko nas vrti
u svojoj igri prevencije preuranjene smrti
pravimo se da ih ne vidimo zbog vlastitog srama
tad najveća tama se krije u nama
odjednom shvaćamo život dublje od korica
u ratu za teritorij skupljača plastičnih bočica
i dok svijest je mutna od kuhanog vina
tek sada shvaćamo što je gorčina
dok u tuđim pijanim licima vidimo sebe
ispod toplih kaputa samo iznutra nas zebe
jer neki umjesto slavlja novogodišnje noći
samo do što više bočica pokušavaju doći
ta stara lica odavno prestara za bitke
odavno navikla da prate samo tuđe užitke
drhtavih pokreta grabe plastiku, na rubu plača
grabežljivih pogleda poput starih osvajača
i bijesne na druge što teritorij im kradu
poput pustinjskih strvinara u velegradu
oni samo su prikaz bolesti našega svijeta
tamna praznina neba nakon novogodišnjeg vatrometa
prevencija preuranjene smrti za ta tužna lica
u ratu za teritorij skupljača plastičnih bočica
- 10:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme