nedjelja, 11.09.2011.
"Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."
Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." (Mt 18, 21-22)
Ako je Bog meni oprostio sve moje grijehe, meni bijednome griješniku, ta mogu ja i bližnjemu svojem oprostiti. Mi nismo zaslužili ništa od onoga što nam je Bog dao, a ipak nam je dao sve... Sve što ja mogu dati Kristu jesu moji grijesi, moje slabosti, a on meni zauzvrat daje svoju milost i svoju ljubav. Oprostiti bližnjemu svome, kažem bližnjemu jer uvreda bližnjega najviše boli i najteže je oprostiti takvu uvredu, ponekad je teško, ali nikada nije neizdrživo, uvijek imam dovoljno snage da kažem Bogu: ''Bože, teško mi je oprostiti bližnjemu, pomozi mi, prosvijetli tmine moga srca i daj mi tu milost da se u tim trenutcima uvijek sjetim tvoje ljubavi i tvojih riječi na križu: ''Oče oprosti im jer ne znaju što čine.'' i da tako i ja puna milosti Božje oprostim bližnjemu svome.'' On je uvijek s nama, nikada nas neće napustiti i oglušiti se na naše vapaje. Mi nemamo pravo ne oprostiti, jer nama je sve oprošteno. A Bog uvijek ostaje ljubav, a ljubav sve oprašta...
- 15:33 -
četvrtak, 08.09.2011.
"Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!'' (Iz 43,1-7)
Who am I? That the Lord of all the earth would care to know my name, would care to feel my hurt? Who am I? That the bright and morning star would choose to light the way for my ever wandering heart? ...
I am Yours...
I kad mi teret postane pretežak, i kad mi sve lađe potonu, i kad ne budem više imala sjaja u očima, od umora i iscrpljenosti, kad me svi napuste... Kad svi prijatelji okrenu leđa, i kad padnem pod teretom križa. Kad više ne budem imala suza za plakanje ni snage za smijanje. Kad mi život prividno postane neizdrživo težak, i kad umorna i iscrpljena budem ležala pod križem znat' ću da si Ti sa mnom. Tada ću znati nešto najljepše na svijetu, nikada, nikada me nećeš napustiti. Uvijek ćeš stajati pokraj mene s raširenim rukama, spremnim da me zagrle, spremnim da me prime u svoje okrilje i učine život ljepšim. Ma makar mi svi intelektualci, znastvenici i mislioci ovoga svijeta rekli da Ti ne postojiš neću im povjerovati... Zato što si ostao samnom kad mi je bilo najteže. I zauvijek ću znati, Bože, da Tebi pripadam...
- 15:31 -
nedjelja, 04.09.2011.
God’s smile is upon you. You light up his face as much as anyone has ever lit up a lover’s face.
Od 5. kolovoza prošlo je mjesec dana, a kao da je bilo jučer... Nisam te zaboravila. Niti neću. Nedostaješ mi... Nedostaje mi tvoj pogled, tvoj hod, tvoj osmijeh, tvoj govor, tvoje držanje, sve tvoje. Znam da si sada negdje daleko, 525km, 6 h i 46 min. udaljen... I iako si daleko, osjetim te u svojim grudima.. Otkucaji moga srca kažu mi da postojiš.. I govore istinu! Postojiš, ljubavi, u mome srcu, i sva sreća još si na ovome svijetu... Kako sam samo sretna kad se sjetim Božje ljubavi! Sigurno me silno ljubi kad je u moj život poslao sjajna, fantastična čovjeka, tebe! I tebe ljubi, ljubi te jako, nezamislivo puno... Sve na ovome svijetu, svaka travka, svaki povjetarac, svako stablo pa i svaka klica, svaki oblak, i sunce i mjesec, i bezbroj zvijezda svjedoče Njegovo postojanje... Osjetim katkad tu njegovu prisutnost dok, stojeći u kuhinji naslonjena na staklena kuhinjska vrata, promatram nebo... Ili dok sjedim na smagradno zelenoj travi i gledam kako povjetarac veselo trči zrakom ljuljajući travke i krošnje drveća... Gledajući nebeska prostranstva i bezbroj svjetlucavih zvijezda koje druguju s bratom mjesecom znam da je On tu... Ljubi nas i pazi na nas kao što majka brižno čuva svoju djecu i obasipa ih ljubavlju i pažnjom. Ljubav naša najljepša! Krist Gospodin, živi i istiniti...
- 01:06 -
četvrtak, 01.09.2011.
You're all I want, You're all I need, everything... +
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
LJUBAV NIKAD NE PRESTAJE!
(1 Kor 13,1)
Dani prolaze, i noći. Zrake sunca u suton iščeznu u nemirnom moru, i mjesec se u jutarnjoj svijetlosti gubi u nebeskim prostranstvima... Dani prolaze, jedan za drugim. Djetinjstvo prođe, dođe mladost, i dani budu sretni i bezbrižni... No onda i oni iščeznu. Sada si mladić, a sutra starac. Svaki je trenutak važan, svaka sekunda presudna. Zašto onda stoga, o zašto ne možemo ljubiti?! Sve će proći, sve! I život će kad tad iščeznuti. I što će ostati? Zašto ne ljubav? Zašto iza izbrojanih dana ne bi ostavili ljubav? Ona nikad neće prestati! Jednom čovjek hoda ovom zemljom, samo jednom, i nikad više... Trenutak je SAD. Ne sutra, ne za mjesec, ne za godinu! Sad je sve što imam u rukama! Djeca gladuju i plaču, mladi se ubijaju, pobacuju i uništavaju život, jad i bijeda hara svijetom... TI si osoba koja može donijeti ljubav u ovaj svijet! Ti! Počni odmah! Odrekni se jednog obroka u danu i pomoli se Bogu da taj obrok dobije jedno gladno dijete u svijetu, daj sve što se od tebe traži, ako te netko zamoli za košulju, pruži mu i kaput, nosi osmijeh na licu, uvijek i svagda. Ljubi i moli Boga da ti da još više ljubavi. Ljubi kao što nikad ljubio nisi! Jer naposljetku, Bog ljubi tebe, ljubi te više nego što možeš zamisliti... Jer Bog je ljubav. +
- 18:19 -
