27

petak

kolovoz

2021

Rođendan

Uvijek mi je lijepo dobiti poziv za rođendansku proslavu. A onda poklon. Vadim notes s bilješkama, tamo više-manje upisujem što poklanjam za rođendane, Bożić, neke prigode. Ne vodim to u detalje ali okvirno mi daje pregled. Šta pokloniti ženi koja ima neki svoj stil, koja je pročitala brdo knjiga, nema tog cvijeta kojeg nema... Obišla sam par dućana, nista torbice, ništa bižuterija, ništa parfem... ništa mi mije bilo po volji. Baš sam bila bez ideje, pa sam i ogladnila, a vrijeme se trošilo. Na kraju sam kupila drvenu dasku za rezanje koja je ujedno i poslužavnik, jedan Istarski sir, masline a od kuće sam uzela litru maslinovog ulja. Sve u celofan, rafija i poklon je bio spreman. Kad sam stigla dobila sam aperitiv, nešto fino sa kivijem, a slavljenica me pitala može li to odmah poslužiti. I tako smo bockali sir preliven maslinovim uljem, masline, gutljaj vina. Pila sam tek da nazdravim, i toga se držim. A onda brdo kolača. Torta. Sladoled. Još mi je i za doma spremila.

Oznake: rođendan

22

nedjelja

kolovoz

2021

Nedjelja

Dugo spavanje. Valjda zato što je svježije.
Probudila sam se odmorna. Nakon što sam pripremila doručak bacila sam pogled na mobitel. Nekoliko mailova koje sam odmah pročitala, nekoliko sms-ova, uglavnom ništa hitno ni bitno.
Planiram otići na plažu, uzeti knjigu, slušalice i opustiti se. Kikiriki. Imam tako snažnu želju jesti kikiriki. To valjda tijelo traži. Onaj u ljusci. Marendala sam obilno, na terasi i idmah me jedan galeb snimio pa sam ušla u dnevni. Baš su napast.

Oznake: Dan za predah

20

petak

kolovoz

2021

Friz

Jučer sam se ošišala, kratko, kako kaže frizerka pixie frizura kao stvorena za mene. Još se privikavam na izgled. Ovi u uredu su oduševljeni, direktor mi cijelo jutro dobacuje :"Curice". Proći će i to čuđenje. Ovo je prvi put da imam kratku frizuru i baš sam oduševljena.

Oznake: frizura

16

ponedjeljak

kolovoz

2021

Veoma osobno

Jučer je bio dan za disanje u hladu.Moja frendica ima dvoje odraslije djece i ovo je prva godina da ne idu više s njom na plažu a niti ih ona vozi. Tako da je plan bio ostati na plaži cijeli dan. Čim smo došle smjestile smo se na dvije ležaljke i namjestile suncobran. Ona je odmah otišla u more a ja sam se ispružila i dohvatila knjigu. Ponijela sam vodu i kavu a ona kolače, jogurte i dvije kuhinjske krpe.
Nisam ni otvorila knjigu kad čujem neko struganje po betonu i glasan razgovor. Rusi. Dvojica recimo pedesetogodišnjih muškaraca tik do nas. I ne gase se. Nabijam šešir na glavu. Baš me živciraju ti razbacani, bahati, glasni na plaži. Frendica je izašla iz mora i njih dvoje su je pratili pogledima. Još je poskakivala i ciktala jer je grubi pod bockao njene tabane. Kad je prišla javila im se. I onda pandemonijum... Odmah su se još više približili, počeli na engleskom. Naravno, morala sam se uključiti. Ona je izvadila našu kavu i šalice. I tako doznajem da su tu još par dana a onda idu poslovno u Njemačku. Nešto rade s autima, ako sam dobro razumijela nabava dijelova. Išla sam u more i namjerno na stranu gdje ih ne vidim. More je bilo tako toplo, mirno, bistro. Idealno. Kad sam izašla nije ih bilo. Ubrzo su se vratili sa zdjelom voća, šampanjcem u kanti leda i čašama. Nazdravili smo nečem, otpila sam gutljaj. Išli su u more, postalo im je vruće. Kad su se vratili, natočili su nam još pića, meni to nije prijalo iako su objašnjavali da je lagano i da ide uz voće. Moja se frendica uhvatila grožđa, jedan je narezao nektarine na kriške i hranio ju. Usput su se i dodirivali. Meni je taj prizor bio grozan. Pričala sam nešto s ovim drugim dok su se oni nalijevali. Napokon je onom zazvonio mobitel, prestao je hraniti... Morali su se vratiti do hotela. Uzeli su bocu i ostalo i onako samo mahnuli na pozdrav. Kad su otisli rekla sam joj da mi to smeta. A ona se obrušila na mene i svašta mi rekla. Kako godinama nisam trpila njenu djecu, kako sam samo stup... Slomilo me. Iz nje je progovorila bujica groznih riječi. Osjećala sam se kao otpad koji zagađuje nečije živote. Plakala sam. Nije primjetila. Trajalo bi to da se nisu vratili. Uzeli su ležaljke i pomakli ih dalje od nas. Dvije preplanule cure s onim modernim gaćama visoko uzdignutim, s velikim grudima i šiljastim noktima smjestile su se s njima, veselo su se smijale i hihotale, a oni ni pogledali nisu u našem smjeru.
Nisam ništa rekla, već sam se digla i otišla plivati. Ovaj put sam ih imala na oku, konobar im je donio koktele, cure su zapljeskale... Totalna pomrčina. Moja Lenka je gledala u njih. Oni su i dalje bili bučni, veseli, čuli su se na daleko. Izašla sam iz mora, otuširala se i prošla pored njih nezainteresirano. Uzela sam knjigu, nespretno mi je ispala iz ruke, cura mi ju je uručila a ja sam zahvalila. Rekla je "molim" i okrenula se njima.
Ubrzo su otišli a ja i prijateljica smo šuteći čitale svaka svoju knjigu. Nisam ni čitala, više sam razmišljala. Sve moje patnje su u tom momentu proključale. Samo sam mogla otići u more, plivati i plakati. Otišle smo doma šuteći. Samo onako reda radi pozdravile smo se. I sad se pitam, šta dalje?

07

subota

kolovoz

2021

Narukvica

Za ovu subotu nisam ništa planirala budući da nisam baš nekog raspoloženja.Ranije sam izašla u trgovinu da se spasim gužve i vrućine. U jednom urednom vrtu ugledala sam baku i unuku kako zalijevaju voćke. Imaju visoku prizemnicu, blagi i pristojni ljudi, jednostavni, nenametljivi,onakvi kakvih više nema. Na povratku sam se kratko zaustavila i pozdravila, baka me pozvala na kavu u vrt.Curica je napravila limunadu i sjela do mene. Stidljivo je pogledala u moju narukvicu i prepoznala brand. Rekla sam joj da mi je to sestra darovala za rođendan, i objasnila zašto imam te privjeske na njoj. Pokazala mi je njene crteže, nespretne ali ipak kreativne. Rekla sam joj da imam knjigu o tehnici crtanja. Pošla je samnom pa smo putem pričale. Anamarija će ove godine u šesti razred. Posudila sam joj knjigu ona je otrčala sretna doma. Večeras sam prošetala s psom i jedva me dočekala da mi pokaže brdo crtarija. Jedan crtež mi je darovala. Ruka s narukvicom. Baš pogođeno.

Oznake: pandora

06

petak

kolovoz

2021

Talog tuge

Na poslu sam koncentrirana, imam određenu masku. To je potrebno jer posao je važan, kako bi mnogi rekli nije ti to život (to je samo posao) iako je gotovo cijeli moj dan vezan za posao. Još malo dajem sve od sebe i uskoro mirovina. Sad imam pauzu jer sam se mijenjala s kolegom, sjedim i gledam nebo, čas je mutno, čas sivo, pa bljesne sunce, kaplju krupne kapi, začas se smrkne, nebo sa svih strana ima drukčiji izgled. Toliko promjena. A ja? U meni je taj talog tuge ostao i ne mogu ga isprati ni suzama, ni molitvom, ni da skrenem misli. Samo me pritišće i samo želim doći kući, skupit se na krevetu, zatvoriti oči i pokušati zaspati. Željela bih mir u sebi, onako da mogu sreći dati prostora. Ne mogu se već godinama iskreno radovati. Taj osjećaj imam u sebi ali se bojim ispoljiti ga, kao da ce se odmah nešto negativno dogoditi.

Oznake: Talog tuge

02

ponedjeljak

kolovoz

2021

Obrisano

Obrisala sam svoj zadnji post. Previše me boljelo da bude tu, previše.
Nije ovo mjesto gdje će me netko tješiti, taj nerealni svijet nickova i ljudi koji u realnom svijetu ne poznaju moje lice a ni moju dušu nemaju potrebu dijeliti moje strahove, moje nevolje, moje poraze... Bolje pisati o veselju, humoru, pozitivi koja je realna, mrzim onaj prenaglašeni pozitivni stav koji ne dopušta vidjeti realnost. Ma čista arogancija i nekultura, preseravanje pod izlikom samo pozitivno, samo ljubav, samozadovoljavanje mozga podštapalicama tog tipa.
Kad budem u mirovini pisat ću više i raskošnije.
Sad sam na pauzi do 12 sati, dolazi mi važan klijent, možda budem prekovremeno.
Kolega mi je donio nasjeckanu dinju. Hladno i samo s malo šećera. Oduševila sam se. Idem pojesti.

Oznake: dinja

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.