28

srijeda

srpanj

2021

Sreća

Ja ne znam pustiti sreću u sebe. Nedam joj pristup. I samo venem, samo krik u dubini ostaje, a u grlu steže me nemoć. Ne mogu se opustiti i želim nestati. Želim mir, taj mir koji nema ni slike ni tona.
Isključenje.

Oznake: mir

25

nedjelja

srpanj

2021

Rođak

Mamin stric je negdje pedesetih godina otišao u Kanadu, sam samcat, prvo je bio u nekon sabirnom centru u Italiji a zatim je mogao birati: Australija, Amerika ili Kanada. Otišao je iz roditeljskog doma bez ičega, samo ono što je imao na sebi i možda s nečim što mu je mati dala. Na brod se ukrcao kao maloljetnik, ostao je u Kanadi sve ove godine, sad je star čovjek. Mojoj majci i njenoj sestri poslao je prve razglednice. Pošta je putovala nekoliko mjeseci. Prvi put je došao kad mu je otac umro, drugi put kad mu je majka umrla, a treći put da proda svoje. Nije pustio braći i sestrama ništa od svog dijela, godinama im je slao novac kojim su oni raspolagali, kupovali, renovirali... Bilo im je čudno i neshvatljivo kad je angažirao odvjetnika i agenta za nekretnine i sve prodao. Ma zamislite, ništa nam nije ostavio, tako su se tužili i ljutili i prijetili... No, u prazno. Djedovinu je brzo prodao, i zemlju i kuću. Kažu ljudi da nikoga nije pozdravio u selu, nikome se nije obratio čak ni kad su mu zazvali ime. Nije ni govorio naški. Poslije su pričali ljudi da se tresao i plakao na trajektu, da je dugo mahao i pao na koljena. Ljudi pričaju o njegovim osjećajima, neki ga razumiju a neki osuđuju. Nema slike, nema kontakta. Neki dan sam poguglala, izašlo mi je nekoliko rezultata. Pokušat ću mu se javiti. Sad sam to odlučila, tako ću. Pa možda i uspostavim neki duži kontakt i s nekim njegovim potomstvom. Ja nemam nikakvog prava ni primjedbu na njegovu imovinu ili postupke, želim samo dati do znanja da postojim i da mislim na njih.

Oznake: Rodbina neznama

16

petak

srpanj

2021

Moji izlasci

Dok sam isla u srednju ljeti bi radila kao servirka. Puno nas je bilo ali nekako se svatko našao s pravim društvom. Ostajali bi u grupi slušati muziku, ubrzo su se formirali parovi pa se grupa raspala. Bila sam prestidljiva da se ubacim u tako nešto sve dok me nije zaintrigirao jedan dečko čiji je otac radio kao voditelj na zabavama u turističkom naselju, danas bi ga mogli predstaviti kao animatora. On i brat su došli tati u posjetu, kupali se i odmarali. Navečer sam radila sa konobarima na gala večeri, brzo smo stavljali tanjure, brzo smo posluživali, a on je zviždukao kad sam mu donijela pribor i svaki put kad bih prošla. Malo sam se zacrvenila. A on je to zapamtio. Nakon večere ugasila su se svjetla dok smo unosili tortu. Veliki pljesak. Zatim je bio nastup benda i urnebes. Piće se zvalo runda za rundom. Svi sretni. Nisam tada jos ništa pila, alkohol sam probala s 18 godina, pomalo.
On mi se nekako našao na putu kad sam iscrpljena odlazila na autobus koji je vozio za grad. Zabavljao me, sjeli smo i pričali, na zidiću. Čekala sam zadnji samo da budem duže s njim. Bili smo lijepi. Stvarala se opčinjenost. Veza. Jedva sam disala kad me poljubio za rastanak. Noć nisam prospavala čekajući da svane jutro. Da potrčim raditi.
I kad sam ga ugledala baš sam se ozarila. Dogovorili smo se za kupanje poslije posla. Malo me bilo stid skinuti se pred njim. A bila sam prekrasna. Znala sam da sigurno doma ima curu i da je iskusan. Malo sam se okuražila i skočila u more. Kad sam izašla gledao me i rekao mi da sam i lijepa i da sam bolji plivač od njega. Pomogao mi je osušiti kosu, stisla sam se uz njega i osjetila mu srce, taj ritam života. Njegov stari nam je donio voće i sok, i samo mi rekao neka pojedem i da njega natjeram da jede voće. Lubenica i grožde nikad bolji... Ležali smo zagrljeni, išli na sladoled zagrljeni, ljubili se.
Drugi dan sam radila popodne i doznam da su morali otići, umrla im baka. Mojoj tuzi nije bilo kraja. Znala sam da više neće biti moguće vidjeti se.
I nije bilo. Poginuo je. U njih se zabio neki pospani turista. Ja se više ne sjećam kako se zvao i to me danas rastužilo. Sjetila sam se njegovog mirisa i očiju, nešto je danas bilo u zraku. Bilo je tako baš u ovo doba.

Oznake: sjećanje

11

nedjelja

srpanj

2021

Sretan put

Otišle su. Otišle. Imam osjećaj da su više očekivale. Jer mi na moru u ljeti ništa ne radimo, mi trebamo pustiti sve i goste titrati. I baš mi se sada nagužvalo na poslu, kolegica iznenada otišla na porodiljno (čuvanje trudnoće zbog komplikacija) dobila sam dio njenih klijenata koje sam morala kontaktirati. A moja sestrična i kćer su mislile da ću im kuhati i vozikati ih okolo. Trebale su ostati još koji dan ali su se predomislile pa će za vikend na neki otok. Ipak otok je nešto drugo. Ovdje je kod mene u stanu dosadno. Tamo gdje će platiti bit će im bolje.
Imale su svaki dan za doručak svježe kroasane, kupovala sam svaki dan voće, za piti ono što su mi rekle da piju, meso i ribu, povrće... Na more sam ih odvezla i došla po njih. Skočila bih s posla jer to mogu. Išle smo jedan dan na picu a svaku večer na sladoled. Možda su više očekivale. Svejedno, nisam vidjela zahvalnost ni z.... Jednostavno sam dobila dojam da su očekivale vatromet.

Oznake: Rodbina kod rodbine

05

ponedjeljak

srpanj

2021

Obavijest

Upravo sam primila obavijest da mogu u prijevremenu mirovinu 01.10.2022.
Ssd sam nekako i tužna i vesela.
Odmah mi je lakše i teže.
Dolazi mi rodbina danas. Obavila sam kupnju onog što mislim da treba, napunila frižider. Sestrična je par godina mlađa od mene, a kćer je na faksu. Dala je ispite i sad malo mira. Neće raditi sezonski da se ne umori. Ok, moja sestrična ima muža koji sve to podnosi. Jer i ona malo pa malo mijenja posao. Sve se može kad se može.
Jucer sam sa onim kolegom bila na kavi, uhvatio me u shoppingu, bila sam u kratkim hlačicama i šeširu. Malo je zinuo, i, radosno me pozvao, gotovo vičući ono kao da smo si tko zna šta. Odmah je rekao kako super izgledam. Rekla sam mu da sam i jučer bila takva. Smijao se punim osmjehom, srdačno, ljudski. Nije bio meh, još samo da ode na sunčanje i malo u teretanu. Uglavnom dok smo pili kavu prišao nam je neki njegov frend i upiljio se u mene kao ono koja ti je ta?? Pa sam se malo nelagodno osjećala.
Ipak, danas mi je ovo poljuljalo dan... Večeras mi dolaze moje gošće. Imat ću pune ruke posla.

Oznake: I rodbina ima svoj dan

02

petak

srpanj

2021

Kad se sjetim

Poslije školovanja i diplome htjela sam odmah raditi u struci, no nije to bilo lako ostvariti bez ikakvog staža. Sezonski poslovi nisu bili ozbiljna stvar za životopis koji se tada nije tako zvao.
Na prvi ozbiljni razgovor išla sam u drugi grad autobusom, bila mi je muka od vožnje i od treme iščekivanja kako će to proći. Sašila sam si suknju, no nisam ju dovršila pa sam je morala pridržavati u struku. Kad sam stigla u ured sve su oči bile uprte u mene, što me je dodatno unervozilo. Vrata direktora su bila zatvorena no dopirao je duboki muški glas. Nakon par momenata izašla je kandidatkinja i pozdravila Sve oči su je pratile jer je bila zanosna i samouvjerena. Muškarci su gledali u nju kao da im se u pustinji pojavila fatamorgana. Pozvana sam, pokazao mi je stolicu i uzeo moju molbu, vrata su ostala pritvorena. Zazvonio mu je telefon, kratko je pričao. Ponudio mi je cigaretu i pitao jesam li za kavu, prihvatila sam oboje. Pozvao je jednog djelatnika po kavu i gurnuo mi pepeljaru. Nervozno i nespretno sam pokušavala pripaliti cigaretu i na kraju mi je on pomogao. Ne moram reći koliko sam bila crvena. Djelatnik je donio kavu i strogo me pogledao. Nisam ni završila piti kad mi je rekao da ce poštom poslati rezultate.
Nakon tjedan dana došla je obavijest da su primili drugu kandidatkinju. Bila sam razočarana . Nakon par dana dobivam telegram da se javim. Već s vratiju me dočekuje, srdačno pozdravlja i kaže mi da je posao moj. Prihvaćam, sva ushićena. Dobivam kolegicu koja bi me trebala uvesti u posao. Ona je mislila nekom svome namjestiti posao ali nije uspjela pa se na meni iskaljivala. Došla bi na posao i odmah izašla na kave kad god bi se sjetila. Nakon tjedan dana posao se zagužvao, kolege su joj prigovarale a ona je krivicu svaljivala na mene. Nisam to tada kužila jer je samnom bila dobra pa sam mislila da je ona divna osoba koji kolege ne vole jer je nasla drugi posao. Uzela je neki novac i prebacila na mene krivicu. Ništa nisam razumjela jer se ona nešto direktoru pravdala a on je samo rekao da mu ne maže oči. Kad je otisla ja sam htjela razjasniti situaciju, no on je znao da je ona uzela i samo mi rekao da se zabunila i da je sve u redu. Ponudio mi je ponovno cigaretu a tog puta sam mu rekla da nisam pušač. Bilo mu je čudno zašto sam prihvatila cigaretu na razgovoru. A ja sam se htjela uklopiti. Da me prihvate kao jednu od svojih. I zato cigareta i kava. I naiva.
A sve je to jedna prevara. Prevara koja te uništava. Dok ne prođeš proces.

Oznake: prvi posao

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.