11

utorak

svibanj

2021

Tanjur juhe

Svakog si jutra prođem plan za taj dan. Imam neki običaj za svaku radnju napisati natuknice i skupiti sve na mjesto da vidim imam li iste ili slične radnje koje mogu obaviti zajedno, npr.slanje mailova, skeniranje... Uglavnom, nastojim grupirati zadatke i rješavati ih nekim redom. Ne uspijevam baš uvijek, ponekad se "glavna" nametne s nekim njezinim neizbježnostima, a ponekad mi jednostavno rutina nije dio poslovnog dana. Danas sam bila na produženoj pauzi, pa sam otišla pojesti ručak u jedan lokal gdje se moze dobiti solidna hrana. Ne radim to često već si nosim od kuće i jedem u našoj mini kuhinjici. Naravno, naručila sam i u pauzi opet se bavila poslom. Do mog stola, sjela su dva mladića , iako sam im bila leđima okrenuta ne bih rekla da su imali vise od dvadeset. Naglasak ih je odavao da nisu iz mjesta. Pričali su, pušili, naručili, smijali se i kad je došla hrana više se nisu čuli. Ja sam isto jela i usput razmišljala gdje ću parkirati kad se vratim u ured. To je ono kao kad se kaže: "Tko digne guzicu. - izgubi stolicu". Platila sam i polako spremala stvari u torbicu kad čujem jednog od njih kako kaže da je hrana dobra, no da mu fali tanjur juhe njegive stare.
E, taj tanjur juhe mi je sada na pameti. Koliko puta me čekao tanjur juhe kad sam dolazila iz škole. Pa onda razna variva, pečenja, pohano... A ja bih najradije hrenovke jela...

Oznake: juha

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.