19

subota

lipanj

2021

Preporuka

Majstor mi je završio kupatilo. Platila sam mu koliko je tražio. Naravno našla sam par grešaka koje nisam isprva uočila. Danas sam ga zvala može li po tom pitanju šta napraviti. Uopće me nije slušao već je ponavljao jedno te isto. Nekoliko puta sam mu postavila pitanje a on opet sasvim nešto drugo odgovara. ... Uglavnom, moram zaboraviti što prije.

Oznake: Kupatilo

14

ponedjeljak

lipanj

2021

Utorkom

Gotov godišnji. Ostaje mi još ali to ću kasnije iskoristiti za neko putovanje. Čekalo me dosta posla no vec sam danas na tekućem. Bas volim kad mi brzo prođe dan na poslu. Moj susjed živi u Sloveniji, kad mu dođe pošta, tj.računi ja ih pokupim i platim. Ostavio mi je novac. Idem na kavu s njim, malo trača i malo razgovora o svemu.

Oznake: XX.

06

nedjelja

lipanj

2021

Odavno

Jednom zadana bol, odleži i odstaje.
Krupno i sitno boli kad pritisnu sjećanja. Zvoni u daljini kao opomena. Dug prema srcu, dug prema duši, dug prema osobi je dug koji se ne otplaćuje kao kredit.
Sve je to prošlo i sve je sad u nekoj slijepoj točki. I lijepo i ružno izravnalo se, ne prizivam sjećanja i sve se manje opterećujem.

05

subota

lipanj

2021

U gostima

Današnji dan mi je proletio.
Ne volim posjete nepoznatim ljudima jer se osjećam kao uljez. Išla sam s nekom gorčinom, pogotovu što nekom radim uslugu a ni sama neznam jesam li pozvana da dođem ili samo onako, da ne ispadne da me nisu zvali. Išla sam svojim autom jer sam tada slobodna vratiti se kad hoću.
Sasvim sam se ugodno osjećala i brzo me prošla nelagoda. Vino nisam pila, domaćin nije inzistirao, ali sam zato pila njihov sok od bazge, baš je bio odličan. Pomagala sam u kuhinji, spremila sam ono što sam donijela, tartufatu i fuže, njegova supruga me iznenađeno gledala kad sam tražila med... Ok, to je nešto moje.
Oni su pripremili roštilj, puno razne salate... Bila sam od pomoći i to mi je godilo. Njihov sin je pričao viceve i razne anegdote. Vilice su me boljele od smijeha. Za stolom se jelo i pričalo, nije bilo uštogljeno. Nikako nisam prokužila zašto smo pozvani i nisam se više ni pitala. Nitko me nije živcirao, čak ni lupetanje moje šefice i direktorove ljubimice, one su se zajedno držale. Bestice. U jednom momentu čula sam poznati glas, nisam mogla vjerovati. Moj bivši. Moj bivši muž. Moj bivši prvi. Moj direktor je ushićeno ustao i grleno ga pozdravio.. . Frankooo!. Domaćin i moj bivši su ortaci. Došao je sam. Nakon nekog vremena mahnula sam mu. Nakon što su završili razgovor došao je do mene. Nismo u nikakvom kontaktu godinama. Kad smo se razveli osjećala sam se dugo vremena niškoristi. Zbog njega i njegovih dok nisam shvatila da sam sama sebi stavila tu etiketu.
Pričali smo o njemu, godinama je u Sloveniji i Austriji, Žena i djeca su dobro. Direktor nam se pridružio i kao malo mu priprijetio. Haha. A Franko onako iz topa kao da se brani. Ne, ne., nije to... Direktor me počeo hvaliti. Smiješno i žalosno u isti moment.
I kao u filmu zazvoni mi mobitel. Udaljila sam se.
Oprostila se od domaćina, mahnula ostalima i sa smješkom otišla.

Oznake: dan

04

petak

lipanj

2021

Sunčanje

Moj balkon ima dovoljno sunca. Od jutra sam na njemu, ugodno sam ispijala kavu, čak sam si i sladoled pojela. Baš onako kao u filmovima. Pa do kasnog ručka neću ništa jesti. A za ručak velika zdjela salate i pohana piletina. Još se mislim i popodne sunčati uz čitanje knjige.
Šta ćeš bolje za godišnji! Lijepo vrijeme i mir!

Oznake: sunčanje

03

četvrtak

lipanj

2021

Zora (Aurora)

Ona je ta koja je plijenila, oduvijek. Lijepa, kovrčava, skladna. Uvijek je imala smisla za estetiku i uvijek je bila smirena. Nakon sto godina srele smo se u shopping centru. Nakon oklijevanja da li je to uopće ona, pak sam joj se obratila. Izdaleka mi je izgledala dobro, licem u lice vidjela sam da nije baš tako. Na kavi se raspričala, u prijevremenu penziju je otišla, slučajno je tu došla pogledati namještaj, djeci pomaže s unucima. Ima oko kuće vrt, cvijeće. Pokazuje mi slike. Vidim da je ponosna. Pohvaljujem sve što mi pokazuje. Kaže mi da joj je muž otišao s drugom, razveli se. Uzima lijekove za tlak i štitnjaču. Puši i grozno kašlje. Izvinjava se. Prsti su joj žuti. Gotovo da me ni ne gleda dok priča, sve me nešto izbjegava. Nervozno trga kesicu sa šećerom, prosipa i po stolu. Żličicom dugo miješa, zveckajući i usput pali cigaretu. Odjednom mi je muka, osjećam se prevarenom. Gdje je nestala Zora, gdje je ta divna cura s kojom sam se satima smijala, pričale o dečkima. Bile smo zajedno na svim aktivnostima. Pjevale u zboru. Na zadnjoj godini srednje preselili smo u drugi grad, bila sam nesretna jer sam izgubila nju a i svoju simpatiju. S njom sam se dopisivala, a onda sve manje. Kad se udala poslala mi je sliku. Sve je išlo kao što u životu ide. Pokazuje mi unučice. I tu je sreća na njenom licu. Nisam pričala o sebi, nije ništa ni pitala. Nije me ni imenom zazvala. Uopce nije bila zainteresirana postaviti mi nijedno pitanje. Platila sam kave. Nećkala sam se da li da razmijenimo brojeve telefona. Brzo se digla s kave, kretnjom ruke me pozdravila i krenula do kioska kupiti cigarete. Pratila sam ju pogledom. Ne mogu si objasniti kako sam se osjećala.

Oznake: susret

01

utorak

lipanj

2021

Karizma

Uglavnom me po pitanju karizme muče dva pitanja!
Imam li ja ono nešto ili taj koji vidi u meni ima ono nešto? Karizma se stvara od malih nogu. Ili si odmaknut od većine i to ti ne smeta ili si tom činjenicom pogođen. Moja karizma je negativnog naboja, često se i ne može nazvati karizmom već nekom osobnošću koja je zatvorena i kruta. Moja karizma se ne šali, ni ne hvali, ne priča puno i ne trača. Prije par godina sam dobila epitet ili kompliment: "j. igračice".... Grozno, baš ono izrečeno iz usta glupačica koje su me debelo preskočile ubrzo. Imale su cilj, i imale su nekog tko je to progurao.
Ovo pišem jer me danas direktor pozvao, tj. poslao mi sms da se javim kad budem imala vremena. Zna da sam na godišnjem i da sam doma. Kad smo se čuli pitao me šta mislim o jednoj osobi koja radi nepune dvije godine i sad bi se trebali odlučiti da joj daju novi ugovor. Iz par rečenica dobila sam njegov kompletni dojam o njoj. Iz onog neizrečenog još više. I sad on mene zove da mu budem saveznik. Našli smo se na kavi danas popodne.
Uglavnom, čekala sam da započne razgovor o njoj ali nije ju spomenuo. Mislila sam da je rješio stvar a kako smo dogovorili kavu pomislila sam da je nije htio odgoditi. Ono đentlemenski. Kad smo se razišli, krenula sam u trgovinu i stiže mi njegova poruka. Šta mislim? Ono tlak i valung su mi se sjurili u mozak. Napisala sam mu: "Direktore, ja se kladim da ste joj već dali ugovor za stalno." I ono što mrzim stavila sam emotikon, onaj koji ono misli, razmišljaPoslao mi je dvije puse... I poziv ove subote na roštilj kod nekog njegovog frenda, bit će još naših iz firme. A frend mu je vinar....

Oznake: istraga

31

ponedjeljak

svibanj

2021

Jutarnje pričanje s kavom

Rano jutro i već sunce tuče. Divno jutro na balkonu, ravno iz kreveta s kavom u ruci upijam te mirise prirode, iz obližnjeg drva miris kacije, odnekud i miris jasmina. Jako i ugodno. Ptice prelijeću već im je dan odavno počeo. S balkona vidim cestu i pokojeg šetača s psom. Mama koja kolicima vozi dijete u vrtić. Tamo dalje sve mi se gubi s vidika. Samo zgrade i reklame.
Samo kava i pogled u nebo. Ako bude i dalje ovako lijepo ostat cu na balkonu do ručka. Uopće mi se ne ide u grad, jest ću ono što imam u frižideru. Kod hrane imam samo jedno pravilo, ne baciti ništa. Užasavaju me oni recepti na netu ili televiziji kad režu povrće i onda bace pola, jer kao nije za upotrebu... A tek kad rade kolače!
Još me više bodu oni koji u kafiću puste pola čaše soka ili pola kolača. Baš me ljute. Netko si ne moze priuštiti ni kavu u kafiću a netko se razbacuje. Uvijek ista pitanja si postavljam. A ta pitanja imaju i odgovor. Odgovor je uvijek isti. Netko može a netko ne može.

Oznake: Jutarnja idila

30

nedjelja

svibanj

2021

Mir i nedjelja

Slažem kockice. Ne doslovno, već kockice mog života. Navršenih 59 godina i jedna velika praznina. Valjda nemam neku krizu kasno srednjih godina?
Gledam se u ogledalu, stas je ok, iako se loše držim. Nastojim se uspraviti uvijek kad se sjetim. Držim se, ne vježbam u teretani a doma svake prestupne. Ne robujem trendovima ali volim se dotjerati u mom smislu dotjerivanja. Nisam rastrošna što se tiče sebe, a pitanja koliko imam torbica i cipela ne treba spominjati. Uglavnom bih još.
Šta me može ispuniti? Uglavnom mir.

Oznake: O jednoj...

28

petak

svibanj

2021

Petak

Divan dan, još samo jedna stranka i idem doma. Počinje godišnji. Sve sam pozavršavala da ne ostanu repovi. I usput se oprostila od kolege. Nisam moralizirala ali sam mu uputila par "mojih" recimo savjeta koji su meni stvar dobrog poslovnog odnosa.
Jesam takva i naprosto ne trpim da poslovno okružje bude kuhinja a ni dnevni boravak.
Pa ispadam kruta.
Danas je direktor bio u posjeti. Malo s njim komuniciram iako se znamo godinama. Počeli smo zajedno, samo sam ja u bazi a on je u svemiru. I dobro je tako, nisam nikada bila prodirajuća. Niti toliko ambiciozna, no znam da sam mogla puno toga.
Danas sam bila bez dlake na jeziku i bez primisli da će mi iskrenost naštetiti. Kratko smo razgovarali o postignuću u nekim poslovima, a na pitanje o kolegi i njegovom napretku rekla sam mu šta mislim.
Rekla sam mu da ne mislim ništa. Šutio je minutu, pogledao u pod i onda rekao... Tebi treba k....
Nije to bilo u nikakvom kontekstu jer smo oboje prasnuli u smijeh. Izvinio se, nije očekivao takav odgovor. Ukratko sam mu preporučila kolegu.
Idem sad. Gospođu čekam u našem kafiću, javila da kasni....

Oznake: Baš me briga

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.