Tužan čovjek ulicom kroči,
zahvaljujući smrtnoj neprijateljici samoći.
Njegova strana ulice je prazna,
i po njoj nitko ne želi ići,
jer svatko želi nesreću zaobići.
Za leđa mu je nesreća prikovana,
a ni sudbina mu nije naklonjena.
Tamom je obasjan njegov dio ulice,
baš kao i njegovo nesretno lice.
Živio je sretno, ali ga je nesreća pokorila,
i njegovu skromnu dušu zauvijek razorila.
Teško da čovjek shvati,
da duga bol me prati,
odkad si otišla.
Tuga se vraća svakog dana,
na vrata mog praznog stana.
Nikako da prestaje,
i da kao nekada nestaje.
Probada rane na srcu mom,
i polako razdire moj dom.
Ne znam kako bih taj osjećaj opisao,
jer bih najradije sve te slike izbrisao.
Sve što smo imali,
kao kula od karata se srušilo,
sve je palo u vodu,
sve se urušilo.
Sve što smo željeli,
nikad nismo imali.
Svaku nadu,
svaki san što smo snivali,
nismo nikad ostvarili.
Sve je nestalo i u prah se pretvorilo,
otkako je naš brod ljubavi potonuo.
Trnje na putu do tvog srca nalazim,
ali u svemu spas nalazim.
Nježno srce tvoje cilj je putovanja moga,
al´ na mogu ući bez ključa tvoga.
Volio bih dolinu mržnje zaobići,
i odmah do zlatnih vrata stići.
Lagani put do kraja ostaje,
te tražiti od tebe što mi nedostaje.
Moliti za ključ.
Toplim glasom si progovorila:
"Da sam znala odmah bi ti otvorila."
Svaki dan sve više stvari zeznem,
svakim danom sve dublje i dublje tonem.
Samo me ti možeš sa sobom povući,
i iz ove dubine izvući.
Pusti da te volim kao nikad do sada,
jer ti si moja ljubav, ti si moja nada.
Nek´ duša tvoja da te volim znade,
jer bez nadanja, ljubavi, bez tebe ne ide.
Ploveći morem sreće,
moj se brod nasukao na otok samoće.
Morao sam se iskrcati tada,
a na tom otoku kraljica Samoća vlada.
Samoća me svezala lancima svojim,
misleć´ da te više neću vidjet se bojim.
Samoća mi razdire srce i polako me ubija,
a već me vuče nostalgija.
Kad bih se barem probudio iz ružnog sna,
ležajući iznad tvog jastuka.
Kad bi znala
koliko zvijezda na nebu ima,
znala bi koliko te volim.
Ali ti to ne znaš,
i ne znaš koliko te volim.
Naši putevi dvije su različite staze,
i oni se potpuno mimoilaze.
Možda nekim čudom
tvoja staza moju počne slijediti,
i moju stazu počne slijediti.
Meni ostaje tek živjeti i nadati se...
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zbirka pjesama nesretnog čovjeka.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ja sam samo blijeda zvijezda
u svemiru tišine što plače naglas,
ja sam samo mala kap
u oceanu tuge što traži spas.
Ja sam samo zrno pijeska u pustinji žeđi
koje traži vode malo,
ja sam samo mali kotačić u Božjem mehanizmu
do kojeg nikom nije stalo