DivanSkitnje

srijeda, 02.07.2008.

PIR VII

Slijedeća dva dana prolazila su u relativnom miru. Odjednom u ustaškim rovovima nastade komešanje. Rošavi je, postrojivši vod ustaških legionara pod punom ratnom spremom, pogledao Jokana i Marina.

- Milicijo, mi idemo za Bugojno. Partizani opet napadaju. Kad se vratim 'oću da ovdi sve vidim 'vako kako sam ostavio. Umjesto nas u pomoć vam dolazi milicija. Ima da držite 've položaje do zadnjeg. Jer, ako ovo padne, a ja vidim nekoga od vas živog budite sigurni da ću mu presudit. Nema bježanije. Jestel' razumili?

- - Jokan i Marin kimnuše glavama kao i desetak njihovih boraca. Šutke su slušali rošavog kojem se, dok im je govorio, niti jedan mišić na licu nije pomakao. Lice mu je izgledalo kao da je od kamena, a riječi su, unatoč srpanjskom suncu, sjekle zrakom poput sjeverca. Dok su ustaše zamicale iza zadnjih kuća, Jokan reče:

- - Marine, ma koliko me je bilo stra' 'vog rošavog i njegovi „crnaca“- nješt mi ni drago što ostajemo sami.
- - I ja, Jokane mislim isto. Sunca mu, ipak su oni ratnici, a mi seljaci, šverceri duvana. Mislimo na ženu i đecu. Jesul' živi. A ovi su se davno oprostili sa životom, a mi bi još živili. Bože mi prosti, ko da smo bili s mrtvacima. Vidiš da je njima svejedno oćel' dočekat novi dan.
- - E, zato su i strah i trepet. Gdje Crna legija prođe - trava ne raste. Priča se kako ni jednu bitku nisu izgubili.
- - E, rek'o mi 'nu večer naj bili Mile kako oni nemaju nikoga svoga. U legiju su stupili kad su im četnici pobili žene, đecu, stare.
- - Jebiga Jokane, nisu im valjda svima pobili. Tako mogu divanit i četnici. Vidiš da ubija svako svakog i ne gleda jel' s puškom, dite, staro il mlado.
- - E, ti si Marine moj im'o sreće što su tvoja Šima i djeca ostali živi, a kuća nezapalita.
- - Mort Jokane, Mort. Fala Bogu da je tako, al Šimi ne smiš spomenit četnike. Odma' se prikobaci. Počne štrepit i odma' zanimi. Ukoči se. Nije to više na Šima. Al fala Bogu da ni s pameću skroz skrenila.
- - A imaš li kaki novi visti?
- - Ništa Jokane. Ništa. A i kako bi, vidiš da su partizani sve zauzeli. Uzdam se u Boga da je sve u redu iako, tako pripovidaju, partizani pale i ubijaju prvo ne čiji su ljudi i ustašama.
- - Pa mi nismo ustaše.
- - E, jebiga, dok ti to dokažeš…
- Jokan nešto nerazumljivo promrmlja te počne širit gunjac. Uz uzdah se ispruži, pokri šinjelom i reče;
- -Spavat ćemo po dva sata. Prvo ja, a ti drži stražu. Onda ću te sminit.

- Zloselo je obavijao sve gušći mrak. Odjednom noć propara topovska, pa minobacačka vatra. Oglasiše se mitraljezi, strojnice i sporadična puščana pucnjava. Jokan poskoči ispod šinjela i onako bunovan počne osluškivat.
- - To dolazi s Malih i Velikih vrata. Mora da se to ove naše ustaše tuku s partizanima kako bi oslabile njihov drugi napad na Bugojno. Čini se da je Boban odlučio tući partizane s leđa – mrmljao je Jokan promatrajući odbljesak borbe koja se vodila na Kupreškim vratima.
- - Nego Marine, na noge i dobro gleđi jer bi se i nama moglo slična dogodit. Odoh ja do onog drugog rova i vidit što ljudi rade.

- Marin je naprezao oči buljeći u mrak polegnut preko svoga puškomitraljeza. San mu je odavno otišao s očiju i želio je samo da dan što prije osvane. Odjednom ga je uhvatila drhtavica, a zubi su mu počeli cvokotati. Rukom je prihvatio donju čeljust ljut sam na sebe. Nije znao dali je to od straha, hladnoće ili zle slutnje koja ga je najednom obuzela. Kao potvrda slutnji iznenada ga zaslijepi snažan bljesak, a detonacija umalo odmaci s puškomitraljeza.
- - Naprijed proleteri ! Udri bandu! – odjeknu kroz noć.
- Huraaaa! - odgovori mu eho iz stotinjak grla.
- - Pucaj Marine, deri, sunce im njihovo. Evo, došli smo i mi na red. Pucaj- vikao je Jokan u Marinovo uho pridržavajući redenik. Marin stisnu okidač i mitraljez počne po mraku bljuvati svoj smrtonosni sadržaj.
- - Tako Marine, tako. Samo deri ne daj im da glavu podignu.
- Marin je pucao ne nišaneći jer nikoga nije ni vidio. Cijev mitraljeza usmjeravao je prema vatrenim jezičcima koji su palacali iz smjera partizanskog napada.
- - Bombaši naprijed – opet se prodera onaj glas.
- Pred braniteljima Zlosela odjednom se podiže vatrena zavjesa i desetak istodobnih detonacija zagluši svaki drugi zvuk. Marin i Jokan ispružili su se po rovu koliko su dugi, a kada su podigli glave poklopi ih drugi val izbačenih ručnih bombi. Krhotine su zloslutno fijukale iznad rova, a jauci ranjenih nadjačavali puščanu vatru. Marin se ponovo prihvati mitraljeza ali nakon pola ispucanog redenika mitraljez odjednom ušuti.

- - Što je, pucaj, pucaj Marine. Ne daj im da priđu-urlao je Jokan.
- - Neće, beštija se zaglavila. Zakočila. Ne ide Jokane već se hvataj puške.
- -Iza njihovih leđa počnu promicat sjenke.
- - Bježite ljudi, bježite. Vidite da ih ne možemo zaustaviti. Ima ih deset puta više nego nas – vikne netko iz mraka.
- - Marin i Jokan kao po zapovijedi iskočiše iz rova i ,hvatajući se prvih kuća, zamakoše put Kupresa.

- Pred prilazima grada zaustavi ih ustaška straža.
- - Što je, i Zloselo su zauzeli? Sad smo mi na redu – viknu jedan od ustaša.
- - A vi, na nove položaje, javite se po oružje i municiju. U Kupres ne smiju ući – reče ustaša izbezumljenim braniteljima Zlosela. I dok se Jokan šutke osvrtao oko sebe kao da traži priliku za novi uzmak, Marin osjeti kako se u njemu gomila neki bijes. Pred očima je vidio žandare, šverc duhana, batinanja, bježaniju jugoslavenske vojske, potucanja od nemila do nedraga, bijedu i sirotinju, djecu i Šimu, četnike i partizane. A ti posljednji natjerali su ga da bježi.
- – E, samo da se mitraljez nije zaglavio – provali iz Marina.
- - Onda bi zaglavio ti, budalo jedna. Zar nisi vidio koliko ih je? – odjednom progovori Jokan.
- .- A ti si kao vidio, i još prebrojao po tom mraku – zajedljivo će Marin.
- - Ne zajebavaj, već gledaj što ćemo dalje.
- - Što dalje, fino ti je rečeno. Po novo oružje i municiju pa na položaj – u Marinovu glasu režala je odlučnost. Jokan ga pogleda, zbunjen iznenadnom Marinovom odlučnošću.
- – E, ima momak muda. A i kako je pucao iz onog mitraljeza. Pa taj bi još i poginuo, koliko je lud- vrzmalo se Jokanovom glavom dok je koračao kupreškim ulicama.


(NASTAVLJA SE)

02.07.2008. u 11:44 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,