There and back again
14.08.2006., ponedjeljak
Ostravaci imadu kratki zubaki
Subota mi je bila možda jedna od boljih dana ovdje. Kako sam ovdje već treći tjedan mislim da je krajnje vrijeme da obavim malo razgledavanja. Kiša lije ko iz kabla i naravno da ja još uvijek nemam kišoran, no mi smo naumili do dvorca s pripadajućom tamnicom. Klasika, stari zamak, veliki zidovi, mračna tamnica... Očekivao sam malo više sprava za mučenje i slilne stvarlice za sado mazo igrice al dobro, bilo je okej, evo par slikica, tako, reda radi... Kako se liječe kompleksi kada si mali...  I'm not a number, I'm a free man...mwahahahahaha  Ovako Toni sređuje smještaj...samo što ovo nije pod pa je još bolje :P  Jesus Christ Superstar A sada slijedi iznenađenje koje je Ki priredila za mene, kako su mi bila puna usta te jebene koljenice kako bi ju morao probat, Ki veli da je našla pub u kojem imaju najbolju koljenicu u gradu i da će to biti svojevrstan moj welcome party jer za mene nisu niš spremili kada sam došao jer sam odmah počeo pit i družit se sasvim samostalno.... droooooool. Dobro. Idemo. Ono što se je tada slijedilo se jednostavno ne može opisati riječima. Pivnički sir, tlačenica i utopenci za predjelo...pive za zagrijavanje...a onda je došla ona. Stara hrastova daska sa utorom za hren (křen) i senf (horščice) a na njoj ponosno je zamirišala ljepotica. Ime i prezime: Vepřove koleno...koju nećete vidjeti jer smo se pohotno bacili na nju ko kakvi gladni vukovi na janjad pa ju nisam stigao uslikat dok je bila cijela, možda drugi put. U početku smo onako lagano pristojno koristili noževe i vilice i bili kolko tolko kulturni...Gererd (Španjolac, nastavio je u tom ritmu). Hilal ne jede svinjetinu, a ionako ne jede puno pa se šopao sirom, dok smo ja i Ki skužili beskorisnost alata i počeli ko dva seljaka rukama kopati po mesu i daviti se u njemu. Osjećaj onog toplog mesa oko prstiju, mast koja se topi i cijedi se po prstima, miris svježe pečenog dimljenog mesa, zvuk gnjec gnjec kada zabadaš prste u tkivo, trganje kožice sa mesa, krckanje iste pod zubima...okus najboljeg hrena i senfa koji savršeno nadopunjavaju okuse mesa i špeka i naravno zalijavnje svega sa Urquellom ohlađenog na 3-4 stupnja. Sinestezija...svega...doživljaj je bio k tome bolji jer smo bili skroz gladni nakon razlgedavanja...svrš... Kako ovo pišem već preko 10 dana zakašnjenja samo ću nabacat par scena od prethodnog tjedna...idem van svaku večer, upoznajem ljude, isprobavam pive, no već se više manje oformila ekipa: uz mene tu su dva turčina, bugar, slovak i slovakinja, turkinja, australka, škot i par lokalaca iz birtije. Jako dobro s obzirom da nema nigdje nikoga zbog ljeta. enivej. Jedan od izlazaka vani...mislim da je bila srijeda. Pijuckali smo pive u Terču i pridružila nam se Dankinja za stol...može popit, podosta, kako ne kad ima 80 kila..no ona nije tolko bitna u cjeloj ovoj priči. Naletio je i Španjolac, pardon KATALONAC kako je rekao, sa svojom ekipom, također Katalonci, upoznali se bla bla sve 5. Krenuh doma nakon jedno 20 minuta i kontam da je Hilal jedini u sobi pošto ide spavat u 23 a da je Gerard u bircu. Dolazim na naš kat i vidim vrata poluotvorena, već se idem zaletit da se izderem na Hilala koji nikada ne zatvara frižder pa sam mislio da je i vrata zaboravio. Već mu idem psovat mater i sve kada uletim u sobu, vidim da konj spava, ajde dobro neću ga budit, okrenem se na drugu stranu i skužim Katalonca kako leži gol na krevetu i pored njega neka, ajmo reć žena. Onih sve tri milisekunde što sam uspio reć sam sebi WTF vidio sam da je mala plavuša sa negdje 5-6 trbuha s nekim blesavim pijanim izrazom lica. Ajme stoke Katalonske mogo je nešto reć. Izletio sam van još malo pit, poslo gadu poruku da kada svrši da mi se javi da mogu nazad. Naravno da tenkre nije niš poslo, bio je još u deliriju ili šta ja znam. No slijedeće jutro sam umro od smijeha. Od Omanca sam dobio slijedeću poruku (doslovno citirana): 'Good morning my friend:i feel some thing ubnormal was happened to me laste night at the time u back from the pub waht was there?' Umro sam, samo sam mu odgovorio ask Gerrard. Jadan mali, nikada prije u životu nije vidio ženu golu pa mu se ovako nešto desi. Kada se vratio rekao mi je da ga je neko dirao po licu dok je spavao!!! Ne mogu vjerovat, mislim da ga je ona treba pipkala po faci jer se toplo nadam da to nije bio Gerard jer mi se ne doimljuje kao neka pederčina. Što je najgore od svega mislio je da sam to došao JA sa Australkom...budala. Od sada ne volimo baš Gerarda. Ko ga jebe. Da ti Katalonci išta vrijede imali bi svoju državu a ne bih ih prcali neki šugavci kao što su Španjolci. U četvrtak razmišljam di bi mogao za vikend. Odluka pada na sjevernu Moraviu. Organiziram put, smještaj, žicam petak slobodno i ajmo. Petak. Opet onaj svemirski bus. Tko god vidi da na relaciji gdje putuje vozi Student Agency busevi neka bez razmišljanja rezervira kartu jer su predobri i jako jeftini ali samim time je i jako teško doć do karte. Gledam malo koji će film pustit. Češki neki. A jebem ga. Ooo engleski titlovi, ZAKON! Tko god da je gledao DUGMETARE zna o čemu pričam. Pustili su nam Kouř. Fora film, nakon filma par nastavaka Prijatelja (sada je sve bilo na engleskom sa češkim titlnovima). Izlazim u Frydek-Misteku i tamo me dočeka Ki. Poklanjam joj kao pravi Hrvat Vegetu kao znak zahvalnosti na gostoprimstvu koju kupujem u obližinjem supermarketu. Vjerovali ili ne oni ju zovu jednostavno PODRAVKA. Stigli smo u Vyšnji Lhoty, simpatično selo od nekih 600-injak stanovnika. Podsjeća malo na Kuterevo, osim što mu fali još jedno brdo i medjvjedi. Ošli smo vidjet neki grad koji je opremljen sa svim glupostima kao i prije 300 godina. Hehe izraz lica turističkog vodiča kada sam znao šta je šta..sve živo tamo je moja baka korsitila pred 10-15 godina. A mi bi u Europu.. Vraćamo se u selo, upoznajem lokalce, idemo u pivnicu i pijem svoj prvi Radegast. Tasty. Dolazi Krystinina sestra koja nakon nekog vremena da prijedlog da se zaletimo do ribnjaka na jedan skank...prazno...prazno...udaranje glavom u luster ... smijanje...blank...pranje zubi...prazno...hrkanje..buđenje...doručak... Pozdravljam ekipu i idem za Ostravu. Iaestovci iz Ostrave su sposobni ko naši ministri pa sam se morao sam snać za prijevoz i smještaj. Srećom da znam jednog Francuza tamo kojeg sam upoznao u Pragu. Nije mogao samnom do grada jer je skršio nogu igrajući nogomet protiv kosookih kojih je pun hostel. Mislio sam skvotat no kako je soba 110 kruna, jebe mi se i uzimam ključ. Grad je tlaka, padala je kiša i da, ja još uvijek nemam kišobran, imaju jednu ulicu di su svi pubovi ali je bila subota pa nikog nema vani. WTF? Svi idu van petkom, Isuse Kriste koja zemlja. Vraćam se u kurcu do hostela. Vidim nema Laurenta (Francuza) ni Kennyja (Belgijanca al mu je mama Hrvatica, najbliže Hrvatu do sada) u njihovim sobama pa idem do lokalnog birca. Da, tamo su :). Kenny je rekao da neće niš pit osim pive jer ide na put autom, vozi dva dana u šutu. Moš si mislit. Ostravar, najogavnije pivo u Češkoj, zaobilaziti u širokom krugu. Prebacujem se na Šljivovicu i onda sam skužio da je Jameson 45 krune. Prejeben Irski viski. Onda ide red pijuckanja viskija, pa šut Šljivovice, pa pijuckanje...stolni nogomet...dolazak doma...plan buđenja u 8 ujutro...kucanje na vratima..Laurent...kolko je sati? 2 popodne. Ideš. Idem na net, tražim bus, imam pola sata još vremena a tramvaju treba pola sata do grada sa stanice koja je 10 minuta pjege. Vrijeme je da malo trčim...hvatam tram, prebacujem se u drugi, još malo trčim. 2 minute prije polaska. Najs. U autobusu gledam svoje imovinsko stanje. Popio preko 400 kruna sinoć...nije mi žao, bilo je predobro. Vrijeme je da napravim projekt kojeg sam dobio prije dva tjedna. Moram napisat seminar o nesigurnosti mjerenja. Svo ovo prckanje i čitkanje koje sam radio tokom tjedna nije doneslo nikakve rezlutate, kuham pola litre 'Hrvatske' Turske kave (ona u kojoj žlica stoji okomito kada ju zabodeš u šalicu) i idem...8 ujutro i gotov sam. Ćorim 2 sata i idem na job. Pregledavam grammar, dvije greške i to dva zareza su mi falila. Ne mogu vjerovat. Frenkie čita i ponosan je na mene kako sam to dobro učinio...eeeeeee da zna kada sam ga pisao... Evo što se dobije za 110 kruna:     Šitara...ona sa platoom, ne sviđa mi se Tuš, s pločicama :) Extra špina s ogledalom Prostor za ćorenje i neke druge aktivnosti :)  Kenny i Laurent |
04.08.2006., petak
Šta je to naslov
Ponedjeljak. Bah nemoram ni danas na posao. Life is beautifull! Cjeli dan odmaram...vrijeme je za počinak. Cjelo vrijeme samo pijem, žderem, zajebavam se. Kako imam dovoljno vremena za kontempliranje pada mi na pamet jedna predivna kronerska ideja. Idem si ja po pive. U dućanu jedna dodje 10 kruna (2 i po kune). Frižder je tu tako da problema nema: Ako nisam napomenuo detalj a to je da nam cjelo vrijeme ruju po sobi kopaju i drilaju. I to u 7,8,9 ujutro kada sav ostali radni narod spava. Kako sam bio doma, nadgledavao sam koje govno su radili sa svime... Nakon svega to izgleda više manje ovako, samo još treba pofarbat onu dasku dole i pustit će nas mutavci na miru.  Tko pogodi ko je ona treba na desktopu dobije jednu posebnu sliku na mejl ;) Opet idem do Brooklyna do one ekipe i opet sam svima super jer imam para za više od tri pive. Tužno je i to da ako i popijem više od toga i nema nekakve posebne razlike. Barem što se količine opijenosti tiče. Utorak. Šit moram na job :(. Al samo da čujem odlične vijesti a to je da nema šefa do kraja ovog i cijeli sljedeći tjedan. Sweet. Kako mi je obećao naći pravog mentora nešto vezano uz motore ili tako nešto a nije uspio rekao mi je da će mi on biti mentor. IDEŠ! Al jebiga, dao mi je zadatak da proučim teoretski dio o nečemu što se zove Unceiratanty of Measurement i da moram napravit izvještaj od 4-5 stranice o tome do kraja sljedećeg tjedna. Uf. Real work, no poznajući sebe počet ću tamo negdje oko sljedećeg četvrtka :). Kako naknadno saznajem ekipa zna dobivat ovakve zadatke svaki tjedan. Hehehe predobro. Počinjem si planirat pomalo put za Budimpeštu ovaj vikend no naknadno saznajem da je miting u Varšavi te pokušavam nać prijevoz. Nažalost sve skupa bi me došlo negdje oko 1200 kruna put +1500 participacija... Ja te pare nemam. Cjeli tjedan pokušavam naći neki alternativan, jeftiniji način putovanja te napokon odustajem. Al kreten sam zaboravio rezervirat kartu za Budimpeštu pa sam popušio oboje. Luzer. No, nisam požalio što sam taj vikend ostao u Brnu... Enivej. Navečer opet do Brooklyna i upoznajem neku totlano novu rulju. Ovaj puta je to neki Češki asritokrat metalac srpsko-slovenskih korijena (neš ti kombinacije) čiji su se davni preci borili na Mohačkom polju. To me impresioniralo u istoj mjeri ko ekipu kada sam pijan pokazivao karate stavove. Izgledao je ko klasičan stari metalac. Srednje tridesete. Kosa do dupeta, bradica, majca na neki metal no name bend, cool metal hlače, sve pet. I onda sam vidio šta ima na nogama. UMRO SAM! Čarape + sandale oklopnjače. Smrtonosna Češka kombinacija, prejebeno jako. Izgleda da je svima to neka totlana fora i misle da su cool kada to nose. No momak svira u nekom bendu i pun je razno raznih veza i ponudio mi je da idem s njegovom ekipom na neki trodevni metal festival za 10 dana. Sve šta ja moram je kupit kartu po cijeni od nekih 720 Kča što je jako dobra cijena, ostalo kao što su prijevoz, hrana, šator sve on sređuje da džaba. Ako vas zanima detlaljnije šta je to slobodno kliknite na MENE! Srijeda. Terč. Lokalni birc. Ljepo mjesto. Radegast, Gambrinus i Kozel (i tamni i svjetli) po 17 KČa politra. A sviđa mi se da možeš kupit i bačvu od 50 litara za negdje 300injak kuna...mjesto di možeš upoznat jako puno ljudi, stranaca, lokalaca, praktički svi koji su tu u hostelu/domu dođu ovdje kad tad, no nije tako krcato kako zvuči jer nema tolko ljudi sada preko ljeta. Taman onako klubska atmosfera. Radi do jedan, dva ;). Sasvim dovoljno. Izašao sam prvi puta sa svojim cimerima van. Naletili smo na nekog Maltežana (ili kako se ta bodulija sama sebe naziva nemam pojma) i igramo biljar. Presmješno. Hilal prvi puta vidi biljar u životu i naravno da ja igram s njim protiv ove dvojice. No kako to inače biva, pobjeđujemo...ne baš zato što smo tolko dobri kolko su oni blesavi i imaju neku neobjašnjivu potrebu da potope crnu prije reda :) Četvrtak. Napokon su gotovi sa radovima! Mičemo one šugave najlone i prijedlažem da se preuredi cjela soba da imamo više mjesta. Lobiram da se friđ stavi odmah do kompa da se ne moram diztat po pivo, i to tako suptilno: I think this is the best place for a fridge, we need our kitchen. Evo kako to sada izgleda:  Nova 'kuhinja'  Friđ i to Kako sam malo u kurcu jer mi cimeri ne piju saznajem da ima neka Australka koja je ovdje isto bila preko IAESTEa ali se zaposlila pa je tu do daljnjeg i navodno može popit više od mene. Moš mislit. Šaljem poruku i ona je digla cjelu uzbunu i u Terču za jednim stolom nas je bilo oko 15-tak. Najs. Upoznajem Turčina, Slovaka i njegovu Slovakinju, Finca, Škota Christophera McKenzia :)..., kolektivna pijanka, lijepo, ko doma. :) Petak. Gulsah ima svoj farewell party. Naravno da je pala tema hrana noć prije i da skratim priču kuham za 6 ljudi. Klasika. Spremam nešto nakon čeg se prsti ližu: pašta s vrhnjem i gljivama. Imao sam i neku tunu sa strane pa sam i to sredio, na crveno. E da..kako Gulaš ide ča dobili smo sve njezine stvari...peglu...padele..lonce..beštek. Ki nam je još kupila dasku za rezanje, noževe, predobro. Slika nemam, to je poslikavala Gulsah, a ona je sada u Turskoj. Izašli smo van, bilo je predobro. Slike vrijede tisuću riječi pa evo par. Recimo samo da sam se prvi puta pošteno napio pok sam ovdje. To sve zahvaljujući tome što sam počeo trusiti tequile. I da, ovdje je mjera 0,5 a ne 0,3 tako da onih 4 dođe ravno 2 deca. Najs. 55 kruna (14 kuna, nije tako skupo). Enjoy. I did.  Grupna fotka, iako pola grupe fali  Chris i Gulsah  Tequilla gerilla...la la la la la  /a>Umjetnička: Alkohol ubija... znamo, o znamo, Znamo da alkohol škodi, No rakije, rakije, rakije amo, Jer utjehe nema u vodi. ---pozdrav mom starom kolegi Cesariću---  Sol za tekilu dolazi u ovim prikladnim pakovanjima.  Ovako se gleda na kraju... |
