brijačipica

nedjelja, 06.07.2008.

Pozdrav naši čitači.
Dana 5.7.2008. na turniru u Gornjim Andrijevcima ekipa tap-tap službeno je započela karijeru na malonogometnim terenima. Iako smo bili najmlađa i najneiskusnija ekipa na turniru od dvanaest prijavljenih dogurali smo čak do četvrtfinala!!!!! Na početku predstavimo ekipu: Djibril(kapetan), Joza, Minki, Čeović, Martin, Maki, Dario, a kasnije su nam se priključili Joka i Peki. Evidentan je bio izostanak Koče, koji je bio pod svim mogućim sedativima i drogama, Rajka, čiji status u našem klubu još nije definiran, te Jensa koji nam je bio manager. U grupi smo bili s Letećim medvjedićima te domaćim ASK-om.

Igrali smo odmah prvu utakmicu na turniru koji je započeo u 20.00h. Igrali smo protiv LM. Loše smo ušli u utakmicu te smo u prvom poluvremenu, koje je trajalo 12 min koliko i drugo, dobili 3 gola, a možemo dodati kako su nam mogli dati još 10. No u drugom poluvremenu ekipa tap-tap se pribrala i počela igrati. Prvo je Joza zabio za 3:1 prekrasnim golom s pola igrališta da bi malo kasnije Minki postigao svoj (prvi je bio autogol) a i naš drugi gol. Da je bilo još malo vremena možda bi i izvukli pozitivan rezultat, ovako smo prvu utakmicu izgubili 3:2. Nakon utakmice razgovarali smo o pogreškama koje smo napravili da bi ustvrdili kako treba igrati presing i pobijediti ASK.

Došla je odlučujuća utakmica protiv ASK-a koji je prethodno izgubio od LM 4:1. Iako smo odlično ušli u utakmicu zbog pogreške kapetana Djibrila protivnici su otišli u kontru i poveli sa 1:0. No nakon solo prodora Minkija koji je vratio povratnu loptu Maki zabija za 1:1. Euforija je nastala oko terena. I na kraju prvog poluvremena napravljena je akcija utakmice. Minki šalje dugu loptu koju kapetan jedva stiže i gotovo iz mrtvog kuta šalje loptu vrataru kroz noge. Gooooooool!!!!! Ekipa tap-tap je povela sa 2:1. Svi nazočni zapljeskali su pogotku ekipe tap-tap. U drugom poluvremenu rezultat se nije mjenjao i prošli smo u četvrtfinale.

Tamo su nas čekali naši suseljani ekipa Vive. Zasluženo su nas pobijedili 6:1 jer su oni ekipa koja već 3 god igra mali nogomet. Počasni pogodak je postigao Minki. Nakon poraza svi su pozdravljali igrače ekipe tap-tap. Bilo je to jedno lijepo iskustvo. Svi su bili presretni igrom i rezultatom koji smo postigli jedino je Minki psovao i bio ljut jer je mislio kako smo Vivu mogli pobijediti. Jadan čovjek nitko ga nije niti ga sad shvaća ozbiljno jer to što je rekao mnoge je natjeralo u smjeh jer to je nešto nemoguće. Ipak imao je pravo u to vjerovati jer se čuda događaju, ali protiv tako velikih ekipa ipak ne.

Eto to je bio prvi turnir ekipe tap-tap iako nismo bili u punom sastavu na idući turnir doći ćemo još jači i bolji. Zato čuvajte se.

Uprava

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.