prometej je budala https://blog.dnevnik.hr/brico612

utorak, 30.09.2008.

umjesto molitve

"...sjetio sam se danas šipka koji raste u mom vrtu. prekrasan je u ovo doba.
volim ih kada su samo malo raspuknuti, kada znam da su zreli jer kroz pukotinu nazirem crvena zrnca.
kod zatvorenih uvijek mogu pogriješiti, pa imam samo kiseli šipak koji tada moram baciti."

sova se samo nasmijala. syd je znao što misli.

...

da, i ljudi su takvi.

30.09.2008. u 20:03 • 3 KomentaraPrint#^

utorak, 23.09.2008.

odsutan sam malo zadnjih dana, a nije vrijeme za to

odsutnost volje je jedan od osnovnih uvjeta za poticanje na iracionalno odlučivanje.

sjetio sam se nekih stvari u zadnje dane. većinom svojih grešaka. ne opterećujem se previše s tim. samo pustim da me prođe, valjda je tako najbolje. drugi put će biti bolje.

i da ovo je za tebe. ako ne upoznaš jednu zmiju, kako ćeš drugu prepoznati?

23.09.2008. u 22:49 • 4 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.09.2008.

od 3 do 22 je 19. jako malo, iako izgleda više

jedan trogodišnjak je danas govorio majci kako bi kad odraste htio biti velik i jak da postane astronaut i ode na mjesec.
na mjesecu želi naći zmiju koja je ugrizla malog princa i ubiti ju. a zmija je jako zločesta.

tada sam shvatio da nas dvoje imamo iste želje. samo on još ne zna da postoji puno zmija. puno više od jedne.

21.09.2008. u 18:50 • 4 KomentaraPrint#^

srijeda, 17.09.2008.

zov divljine (the call of the wild, u originalu)

krenule su i bure. malo ranije nego inače.
drage su mi ove rujanske.
nekako su iznenadne.

nedostaje mi moj grad. majka, otac, baka, djed i brat. nedostaje mi pas kojeg nema već osam godina. što sam stariji to više uviđam sličnosti između naših karaktera. volio sam tog psa. on je bio prvo što sam ugledao nakon povratka iz italije.
ležao je u kutu iza staklenih vrata.
kad je bio sasvim mali znali smo ga stavljati u lonac u kojem je volio spavati.
slušao je samo mog oca i mene, iako sam bio dijete. nikad ga nisam držao na lancu, već bi ga primio za krzno na vratu, možda sam mu zato i bio drag. ma zajedno smo rasli.
pod stare dane se razbolio. počeli su mu ispadati zubi i propadati kralježnica.
mrzio sam majku i oca kada su mi rekli da su ga uspavali. morali su. bio je jako bolestan.

buck, ovo je za tebe.

17.09.2008. u 23:19 • 6 KomentaraPrint#^

utorak, 16.09.2008.

prepoznati ćeš se (S.)

dovoljno si nesretna da te se sjetim onda kad ja želim
samo sam tražio prijatelja
jednog dana ćeš shvatiti da ne razmišljam previše
i nećeš se više ljutiti

16.09.2008. u 22:30 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 15.09.2008.

smeđe ili žuto

syd je već dugo sjedio u tami šume i razmišljao, kad ga je presrela stara sova i otpjevala mu pjesmu koju inače pjevaju stari indijanci pri obredu pušenja lule.
razveselila ga je.
sad je i syd poželio lulu. sa starom sovom.

sova ima najljepše riječi na svijetu i oči koje ne možeš zaboraviti, jer se okreću u različitim smjerovima.

poželio je sladoled, onakav kakav je dobivao iz velikog stroja koji mu je davao samo dva izbora. žuti ili smeđi, ravno u kornet. sad je želio smeđi, ali u njegovoj šumi ih više nema

sjetio se djetinjstva i šetnji s majkom. obično su šetali do bake. nikada nije poželio biti crvenkapica i nikada nije vidio vuka po putu, jer je vječito gledao u mjesec. majka mu je rekla da gleda u mjesec. tako će mu prije proći vrijeme i neće ga biti strah.
nikada ne bi mogao gledati u mjesec da ga majka cijelim putem nije držala za ruku.

15.09.2008. u 14:34 • 3 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>