boston terrier
Ovaj blog posvećen je Zeusu i Miši, ali i svim ostalim bostoncima i njihovim vlasnicima koji nam se žele pridružiti u popularizaciji ove simpatične pasmine.
ponedjeljak, 06.09.2010.
Psi s rodovnicom i bez nje
Ova tema vezana je isključivo za boston terijere. Zeus i Miša ponosni su vlasnici papira koji potvrđuje da su psi čistokrvni i da potječu od pasa koji su zadovoljili uvjete uzgoja. Vjerovali ili ne, ovo je prvi put da sam u četiri godine spomenula njihov rodovnik. Pitate se zašto? Jer mi nije bitan. Kada sam kupovala svog malog prgavca, u Hrvatskoj je bilo oko 10-tak pasa registriranih u hks-u, od toga 0 uzgajivača. Pretraživanjem interneta naišla sam na nekoliko uzgajivačnica u Italiji, Slovačkoj, Češkoj, Njemačoj... Uglavnom, cijene su se kretale od 1000 do 2000 eura. I još je naravno trebalo otići po psa. Da ne govorim da su neki imali listu čekanja od godinu dana. Ono što me najviše ljutilo bila je nemogućnost odabira šteneta bez naknade. Odnosno, date 1500 eura za psa kojeg vam uzgajivač dodijeli, a ako želite sami odabrati, to će vas koštati dodatnih 200 eura. I tako... po internetu gor, po internetu dol... Moj Zeus došao je iz Srbije po znatno povoljnijoj cijeni, uz puno manje petljanja i bez prodavanja magle. Poslala sam mail, čula se telefonom s vlasnikom uzgajivačnice i nakon par mjeseci otišla po psa kojeg sam sama odabrala bez ikakve naknade. Da. Ružno su govorili o uzgajivaču... Da su psi bolesni, da ih pari u nemogućim kombinacijama, da lažira papire... Iskreno... Zeus je savršen. Izrazito skladan pas, izvrsnih proporcija, s valjajućim dokumentima i što je najvažnije zdrav. Miša je stigla godinu dana kasnije na Badnjak, iz Slovačke. Imala je već pet mjeseci i iz tog razloga sam je platila nešto manje od standarda za ovu pasminu. Razlog zašto cijena nije bila još puno niža je taj što joj je tata nekakav šampion. Ispravni papiri, simpatičan pas, zdrava! Iz mog iskustva... Često se zapitam kakvi ljudi provode vrijeme na forumima govoreći ružne stvari o ljudima, ovom slučaju uzgajivačima koje ne poznaju, psima koje nemaju, standardima koje ne razumiju. Pa tako ako psa niste platili 1500 eura sigurno je loše kvalitete, ako niste dobili rodovnik pas je ili bolestan ili mješanac...  Evo da vam pomognem boston-ljupci. Ako kupujete psa u Hrvatskoj za istog ćete morati odvojiti minimalno 1200 eura, dok će neki tražiti 1600 za "jedino kvalitetno leglo u Hrvatskoj". Ukoliko krenete po psa preko granice cijene značajno variraju, od 700 eura pa do vrtoglavih 2000. Naravno, po psa još morate i otići. Ukoliko se odlučite za kupnju psa bez rodovnice, naoružajte se strpljenjem. Istog vam mogu ponuditi uzgajivači kada prodaju one s rodovnicom. Naime, riječ je o psima koji su iz čistog legla ali najčešće imaju diskoloracije po tijelu i glavi. Takvi psi mogu dobiti rodovnicu, međutim nećete biti u mogućnosti dobiti iste papire za štenad takvog psa, jer vaš šareni ljubimac neće moći dobiti uzgojnu dozvolu. Iz tog razloga uzgajivači takvim psima najčešće ne vade rodovnice, budući da su one u tom slučaju beskorisne i služe samo potvrdi da je pas čistokrvan, a to je vidljivo samim pogledom na psa. Naravno, ukoliko želite posjećivati izložbe, papir će vam biti nužan. No, zapamtite da papir nužno ne znači da je pas zdrav, već da su mu roditelji zadovoljili kriterije za uzgoj, ili da će kad odraste imati savršene proporcije. Genetika je nepredvidljiva i nikad ne znate što ćete dobiti. Pa kako roditelji ne znaju kako će im dijete izgledati, tako niti uzgajivač ne zna kakva će biti štenad. Od pet štenaca četiri mogu biti zdrava, a jedno sklono bolestima i obratno... To ovisi o čistoj sreći. Hoćete li vi biti zadovoljni? Ako su vam razlozi za kupnju ove pasmine slični mojima... Bit ćete zadovoljni svojim novim članom, ili u mom slučaju novim članovima obitelji. |
- 15:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Fotogalerija
Dok smo bili mali |